- 1 -              II Kž 41/2021-4

Broj: II Kž 41/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: državni odvjetnik) podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 1. prosinca 2020. broj Kv I-Us-27/2020-7, o ukidanju jamstva i određivanju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. M. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. prihvaćen je prijedlog optuženog S. S. i ukinuto jamstvo određeno u korist Republike Hrvatske za iznos od 4.000.000,00 kuna i mjera opreza određena uz jamstvo pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-648/2015, Kir-Us-354/2015, Kir-Us-355/2015 od 19. studenog 2015. Pod točkom II. riješeno je da se uslijed odluke pod I. nalaže "Općinskom sud u Puli, Zemljišno-knjižnom odjelu Buje" brisanje uknjižbe prava zaloga na nekretnini: kuća i dvorište površine 1247 m² upisane u zemljišne knjige "Općinskog suda u Puli, Zemljišno knjižni odjel Buje" zkč. br. 340, zk. ul. 2359 k.o. U., vlasništvo T. L., S., ..., u korist Republike Hrvatske za iznos od 4.000.000,00 kuna. Pod točkom III., na temelju članka 98. stavka 5. u vezi s člankom 98. stavcima 1. i 2. i člankom 99. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženom S. S. određena je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. obveze redovitog javljanja svakih petnaest dana Policijskoj upravi zagrebačkoj, Prvoj policijskoj postaji C., ... Pod točkom IV. optuženi S. S. je upozoren da će u slučaju nepridržavanja mjere opreza, ista biti zamijenjena istražnim zatvorom po zakonskom osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te da, ako optuženik promijeni adresu stanovanja, dužan je Županijskom sudu u Osijeku i Prvoj policijskoj postaji C. u Z. odmah priopćiti promjenu adrese. Pod točkom V. određeno je da mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Pod točkom VI. riješeno je da će mjeru opreza na temelju članka 100. stavka 3. ZKP/08. izvršavati službenici Policijske uprave zagrebačke, prve policijske postaje C. i svakih 60 dana dostaviti Županijskom sudu u Osijeku izvješće o tome izvršava li optuženik uredno naloženu mjeru opreza.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati žalbu sukladno žalbenim navodima te ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje Županijskom sudu u Osijeku".

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada ističe nesuglasje između izreke i obrazloženja pobijanog rješenja, time što se u izreci nije navedeno da se ukida istražni zatvor iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., već da je samo ukinuta mjera jamstva i mjera opreza određena uz jamstvo, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, iz pobijanog je rješenja, kako izreke, tako i obrazloženja, jasno da prvostupanjski sud smatra da u odnosu na optuženika postoji samo osnova za istražni zatvor propisana u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a time što u izreci nije naveo da više ne egzistiraju istražno zatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., nije ostvarena povreda koju ističe žalitelj.

Pobijajući utvrđenja prvostupanjskog suda vezano za postojanje osnove za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., žalitelj navodi da je optuženiku privremeni boravak u Bosni i Hercegovini uskraćen zbog ranije izrečene mjere opreza zabrane napuštanja boravišta, a to nije okolnost koja bi opravdavala ukidanje istražnog zatvora. Nadalje navodi da optuženik nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da više nije zaposlen u trgovačkom društvu sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, odnosno da više nije direktor tog trgovačkog društva, pa da bi mogao ponovno zatražiti izdavanje dozvole za privremeni boravak, zbog čega činjenicom otkaza privremenog boravaka za optuženog S. S., nije dovedeno u pitanje postojanje opasnosti od bijega na njegovoj strani.

Protivno tim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i valjano obrazložio da trenutno ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na to da će optuženi S. S. pobjeći i time osujetiti vođenje ovog postupka, budući da je njegov obiteljski život vezan isključivo za Z. gdje živi sa suprugom i maloljetnom djecom koja pohađaju osnovnu školu.

Okolnosti na koje se poziva državni odvjetnik – da je optuženik imao namjeru pobjeći u Bosnu i Hercegovinu jer je u toj državi zatražio privremeni boravak koji mu je otkazan, odnose se na događaje od prije pet i više godina te u sadašnjoj situaciji kada je optuženik državljanin jedino Republike Hrvatske i vezan je isključivo za teritorij Republike Hrvatske, ne predstavljaju one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. zbog kojih bi mu bilo moguće odrediti istražni zatvor. To ne predstavlja, sama za sebe, niti okolnost da optuženik ima trgovačko društvo sa sjedištem u Bosni Hercegovini, a u nedostatku aktualnih podataka da je on tu činjenicu pokušao zloupotrijebiti da bi izbjegao ovo suđenje.

Slijedom navedenog, budući da su žalbeni navodi državnog odvjetnika neosnovani, a niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. veljače 2021.