- 1 -              Rev 79/2021-2

Broj: Rev 79/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Ć. iz M., B. i H., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica u Z., protiv tužene H. radiotelevizije Z.,  OIB …, kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-76/2019-2 od 10. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4130/18-46 od 30. studenog 2018., u sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik H. r. dala svom radniku tužitelju A. Ć. 21. veljače 2014., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad. Također odlučeno je i o troškovima postupka.

              Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev.

              Protiv presude suda drugog stupnja, reviziju je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, podredno, drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

              U svom odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju tuženika. Traži trošak odgovora na reviziju.

              Revizija tuženika je neosnovana.

              Zahtjev za naknadu troškova postupka je neosnovan.

              Prema odredbi čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              U revizijskom stadiju postupka sporno je i dalje, je li tuženik kao poslodavac, tužitelja mogao zaposliti na nekim drugim poslovima, o čemu ovisi je li poslovno uvjetovani otkaz tužitelju dopušten ili ne, pozivom na odredbu čl. 107. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 - dalje: ZR).

              Suprotno navodima iz revizije, pravilno je sud drugog stupnja koristio svoje ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP kada je zaključio da je tuženik u trenutku otkazivanja imao mogućnost rasporediti tužitelja na druga radna mjesta, a što je zaključio na temelju iskaza svjedoka K. P. koja je iskazala da je u razdoblju od 3. travnja 2014. do 5. veljače 2015. raspisan interni natječaj za slična tehnička radna mjesta na kakvima je radio tužitelj prije otkazivanja. Iz navedenog, uz rezultate provedenih dokaza, logično proizlazi da je tuženik to mogao obzirom da su natječaji provedeni neposredno nakon otkazivanja.

Dakle, obzirom na sadržaj otkaza, u kojem je tuženik naveo, da kod poslodavca nije postojala mogućnost tužiteljevog zapošljavanja na drugim poslovima, niti je postojala mogućnost njegovog obrazovanja ili osposobljavanja za rad na drugim poslovima, jer je došlo do ukidanja cijelog dopisništva … u M., pravilan je zaključak drugostupanjskog suda, da je tuženik prije otkazivanja zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, smatrao, obzirom da se radi o dopisništvu u drugoj državi, da nema obvezu tužitelju ponuditi drugo radno mjesto, a što je protivno pravnom shvaćanju ovog suda koje je izraženo u više odluka (Revr-530/17, Revr-34/17).

              Jednako tako, pravilan je i zaključak suda drugog stupnja da pozivanje radnika da se prijavi na interni natječaj nema značaj ispunjenja obveze poslodavca iz čl. 107. st. 2. ZR jer poslodavac mora ponuditi radniku sklapanje ugovora za obavljanje poslova određenog radnog mjesta, tako da ugovor nastane prihvatom ponude, a ne ga pozivati da se javi na natječaj jer takav poziv svakako nema značenje ponude iz čl. 253. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

              Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu pozivom na odredbu čl. 393. ZPP.

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP (argumentum a contratrio).

Zagreb, 17. veljače 2021.