Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split Pn-226/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić,
kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz S., O.:…, zastupanog po punomoćnici J. F., odvjetnici
u S., protiv tuženika U.O. d.d. Z., O.:…,
zastupanog po punomoćniku N. Č., odvjetniku u O. B. & partneri,
odvjetnicima u S., zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene
08. velače 2021., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a pozivom na odredbu čl.335.st.6. i
st.12. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u
tekstu: ZPP) dana 17. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju, na ime naknade neimovinske
štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 294.100,00 kuna
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. listopada 2014. pa do
31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope
HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za
5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi obračunatoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelj, na ime naknade imovinske
štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 5.900,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom koja na taj iznos teče od 10. listopada 2014. pa do 31. srpnja 2015., po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg
dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza
2015. do konačne isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu
koja na iznos isplaćene naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i
duševno zdravlje u iznosu od 10.000,00 kuna teče od 01. listopada 2014. pa do 19. lipnja
2017., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja
je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do
31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi obračunatoj uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od
52.090,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi iz članka 29.
Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena.
Obrazloženje
U tužbi koju je tužitelj podnio 08. svibnja 2017. navedeno je kako se 13. srpnja 2014.
na državnoj cesti … u mjestu S.D. dogodila prometna nezgoda u kojoj je on
sudjelovao i to u svojstvu vozača kombi vozila, marka I., registarskih oznaka i broja … a u kojoj su dvije osobe i smrtno stradale. Do prometne nezgode da je došlo na način
da je vozilo registarskih oznaka i broja …, krećući se sjevernim kolničkim trakom
…, od smjera istoka u smjeru zapada započelo radnju pretjecanja na djelu kolnika na kojem
pretjecanje nije dozvoljeno. Ono tada prelazi u suprotni kolnički trak pri čemu direktno
prednjim dijelom svog vozila udara u njegovo vozilo. U trenutku prometne nezgode štetnik je
bio osiguran kod tuženika, vozač i suvozač u tom vozilu poginuli su na licu mjesta. Tužitelj je
pak u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio više ozljeda, izvršena su i dva operativna
zahvata te u nekoliko navrata obavljao fizikalnu terapiju stacionarnog tipa, a zbog načina
nastanka prometne nezgode kao i pogibije dviju osoba tužitelj je zadobio PTSP i konstantno
se liječi kod psihijatra. Zbog svega navedenog tužitelj je predložio da se provede dokazni
postupak i nakon toga donese presuda kojom bi se tuženika vezalo na naknadu štete s osnova
povrede pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i imovinsku štetu po osnovi tuđe
pomoći i njege te troškova liječenja, ukupan iznos od 65.000,00 kn sa kamatama koje na
navedeni iznos teku od 13. srpnja 2014. Tužitelj je i zatražio da mu se naknadi parnični
trošak.
Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da priznaje štetni događaj, pasivnu legitimaciju
i odgovornost svog osiguranika. Nadalje je naveo da osporava visinu tužbenog zahtjeva. U
mirnom postupku tuženik da je tužitelju isplatio na ime naknade štete ukupan iznos od
28.525,00 kn od čega se na naknadu neimovinske štete odnosio iznos od 25.000,00 kn, na ime
tuđe pomoći i njege 1.500,00 kn te na ime troškova liječenja 2.025,00 kn. Tuženik smatra da
je ovom isplatom tužitelju šteta namirena u cijelosti.
Podneskom od 05. veljače 2021. tužitelj je uredio svoje tužbeno traženje na način da je
zatražio na ime pravične novčane naknade iznos od 294.100,00 kn, na ime imovinske štete s
osnova tuže pomoći i njege 5.900,00 kn, zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od
10.000,00 kn a koja teče od 01. listopada 2014. do 19. lipnja 2017. (dopunjen zahtjev na
ročištu za glavnu raspravu 08. veljače 2021) te parnični trošak.
Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom medicinske dokumentacije tužitelja,
zapisnik o očevidu PPP S. od 13. srpnja 2014. zajedno sa situacijskim
planom, zdravstveni karton tužitelja, svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja od
24.studenoga 2017. zajedno s nalogom psihologa, dokaz o upućivanju odštetnog zahtjeva
tužitelja kao i sam odštetni zahtjev. U postupku su provedena sudsko medicinska vještačenja
u pisanom i usmenom obliku od strane neurokirurga dr.M. J., ortopeda dr.D.
T. te psihijatra dr.Ž. K..
Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan. Stranke su popisale parnični trošak.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi svekoliku štetu koju
trpi iz događaja od 13. srpnja 2014.
Odredbom čl.19.st.1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 53/91,
73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO),
propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod
pretpostavkama utvrđenim zakonom, te se pod pravima osobnosti sukladno st.2. istog članka
razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime,
privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Nadalje, odredbom čl.1046. ZOO-a
propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina
povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U odnosu na
neimovinsku štetu za navesti je da je temeljem čl.1100.st.1. ZOO-a propisano da u slučaju
povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja
opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i
kad nje nema, te sukladno st.2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane
naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih
boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu
spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Temeljem čl.1095.st.1. ZOO-a, tko drugome
nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge
potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme
liječenja.
Među strankama nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost njegovog osiguranika.
Među strankama je sporno je li tužitelj isplatom iznosa od 28.525,00 kuna u cijelosti
namiren zbog povrijeđenog mu prava osobnosti odnosno svekolike štete koja mu je iz toga
događaja proizišla.
Za raspraviti je u ovom konkretnom slučaju bilo visinu predmetnog potraživanja
slijedom čega je sud na okolnost utvrđivanja osnovanosti visine predmetnog potraživanja
proveo dokaze sudskomedicinskim vještačenjima po vještacima dr.M. J., dr.D.
T. te dr.Ž. K..
U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak neurokirurg dr.M. J. naveo je da
je tužitelj iz bolnice otpušten sa dijagnozama: prijelom unutrašnjeg kondila lijeve goljenične
kosti, prijelom petog i šestog rebra s desne strane te blagi izljev ispod podrebrice desno.
Nadalje da su mu učinjena dva operacijska zahvata i to krvava repozicija (namještanje) i
učvršćenje lijeve goljenične kosti po metodi AO i artroskopski pregled lijevog koljenog
zgloba. tužitelj je višekratno odlazio na kontrolne liječničke preglede i to kod traumatologa,
specijalista za fizikalnu medicinu, neurologa i pulmologa a zbog duševnih poteškoća i kod
psihijatra. Bio je na fizikalnom liječenju i rehabilitaciji u specijalnoj bolnici K. u V.
L., odlazio je na brojne pretrage pa je tako bio više puta i na rendgenskom snimanju.
Uradio je pretragu CT slabinsko križne kralježnice. Vještak J. također je naveo kako
je obavio razgovor s tužiteljem i klinički pregled. Tužitelj da osjeća trnce s vanjske strane
lijeve potkoljenice te trpi povremene bolove s vanjske strane lijevog nožnog zgloba, ima
smetnje pri hodu. ponekad se spotakne pri penjanju stubama. Kliničkim pregledom vještak
J. utvrdio je da pri hodu dio vanjske strane tužiteljevog lijevog stopala prema peti
"ljubi" podlogu odizanje lijevog stopala oslabljeno je u odnosu na desno a smanjen je i osjet
te izmijenjen lijevo u dermatomu L 5. Iz svega navedenog vještak je zaključio da je tužitelj
doživio povredu osobnog prava na tje4losnoj i duševnoj zdravlje. Ona se ispoljila u tome da je
tužitelj trpio bolove, imao je mnoge neugodnosti radi ozljeđivanja, privremeno je u punom
obujmu bio reduciranih životnih aktivnosti a potom su mu iste bile i djelomično umanjene.
Trajno mu je oštećeno tjelesno zdravlje te su mu reducirane životne aktivnosti. Trpio je
tužitelj i imovinsku štetu radi potrebe pomoći i njege u kući od strane treće osobe (kada nije
bio više u bolnici). Tužitelj je stalno trpio neugodnosti (odvoženje na HKP, hospitaliziran je,
bio je operiran, izložen rendgenskom snimanju, bezbrojne specijalističke preglede je obavio,
odlazio je na preporučene pretrage) a svega toga ne bi bilo da nije ozlijeđen u ovoj nezgodi.
Vještak je procijenio da je s neurokirurškog gledišta oštećenje tužitelja za 5 % na račun
oštećenja niti živca peroneusa lijevo. U toliko mu je umanjena životna aktivnost. Pri hodu i
tjelesnim aktivnostima i opterećenjima povezanim s hodanjem te stajanjem, eventualno
nošenjem tereta i sl. tužitelj će ulagati napore u blažen intenzitetu. Lakše će se zamarati te će
trebati kraće odmore zbog funkcijskog ispada lijevog stopala u odnosu na zdrave muškarce
njegove životne dobi za 5 %. Nakon što procjenu umanjenja životnih aktivnosti sa svoje
strane ocijeni ortoped, a zbog kostoloma lijeve goljenične kosti da će postotak umanjenja koji
je brojčano manji ili možda isti trebati prepoloviti i onda zbrojiti jel se radi o tjelesnim
oštećenjima na istom ekstremitetu.
Vještak ortoped dr. D. T. dala je svoj pisani nalaz i mišljenje te je
napomenula da je i klinički pregledala tužitelja prilikom čega je utvrdila da kod hoda izraženo
šepa zbog nestabilnosti lijevog koljena. Što se tiče kretnji u lijevom koljenu: fleksija 120 st.,
ekstenzija je potpuna, lateralna nestabilnost koljena nema izljeva, muskulatura natkoljena
blago je hipotrofična te je izražen varus koljena i potkoljenice do 15 st. Postoperacijski ožiljak
uredno je zarastao. S desne strane desnih rebara palpira se deformacija 5 i 6 rebra te su kretnje
u tom dijelu blago ograničene i bolne. Vještak T. zaključila je da je tužitelj u štetnom
događaju zadobio teške tjelesne ozljede. Umanjenje životne aktivnosti za lijevo koljeno a
zbog umanjene pokretljivosti do 1/3 iznosi 15 %. Zbog labavosti u jednom smjeru iznosi 10
% te zbog varus deformacije do 15 st. iznosi 10 %. Navedeno umanjenje životne aktivnosti se
ne zbraja arihmetički jer se posljedice preklapaju. Zajedno s neurokiruškom procjenom, zbog
oštećenja živaca za lijevi donji ekstremitet iznosi 25 %. Moguće je pogoršanje u budućnosti
zbog poremećene biomehanike koljena. Zbog prijeloma dva rebra umanjenje životnih
aktivnosti iznosi 5 %. Sveukupno umanjenje životnih aktivnosti iznosi 30 % a tužitelj će
morati ulagati napore kod svih težih tjelesnih radova, dužeg hodanja i stajanja, kod hodanja
po neravnom terenu te penjanja i spuštanje niz stepenice. Ulagače i napore kod nošenja tereta.
Tužitelj je prema mišljenju vještaka dr. T. trebao i tuđu pomoć i njegu nemedicinsku,
kod obavljanja osobne higijene, pomoć kod odlazaka na fizikalnu terapiju i na kontrolne
preglede i to 1 mjesec po 3 sata dnevno, 1 mjesec pod 2 sata dnevno i dva mjeseca po 1 sat
dnevno. Trpio je bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 4 tjedna i slabog
intenziteta 3 mjeseca. Što se tiče pak naruženosti dr. T. kazala je da tužitelj izrazito šepa
i to je vidljivo kroz cijelu godinu. Kod obnaženosti i u ljetnom periodu da je upadna varus
deformacija koljena a sve navedeno da spada u naruženje srednjeg stupnja.
Obzirom da su stranke imale prigovor na nalaz i mišljenje sudskih vještaka i to tuženik
prvenstveno na nalaz i mišljenje ortopeda dr. D. T. a tužitelj je prigovorio obama
vještvima smatrajući da su prenisko procijenili posljedice što ih tužitelj trpi, poglavito ukupni
stupanj trajnog umanjenja životnih aktivnosti, slijedom čega su vještaci pozvani na usmeno
izjašnjenje. Vještak neurokirurg M. J. na ročištu za glavnu raspravu 29. lipnja 2020.
izjavio je da se s njegove strane bilo ključno izjasniti o tome u kolikom stupnju su oštećene
niti za živac peroneus s lijeve strane, dakle strane na kojoj je bila ozlijeđena goljenična kost i
poradi koje ozljede je dva dana nakon nesreće nad tužiteljem izvršen operacijski zahvat.
Vještak je u cijelosti ostao pri svom nalazu. Vještakinja ortoped D. T. je pak na istom
ročištu za glasnu raspravu kazala kako je pregledala i rendgen tužitelja. Iz rendgena da se da
zaključiti kako se radi o zglobnom prijelomu da bi s vremenom moglo doći do pogoršanja.
Kod procjene umanjenja životnih aktivnosti je uzela u obzir današnje stanje tužitelja gdje je
umanjenje životne aktivnosti 15 % ali za par godina to umanjenje će biti veće. U cijelosti je
ustrajala u svom ranije datom nalazu i mišljenju a glede prigovora tuženika kazala je da je na
kliničkom pregledu ustanovila labavost koljena koja ranije nije bila opisana ali ju je ona
uočila na pregledu i uzela u obzir. Procjenu od 15 % umanjenja da je dala iskustveno.
Prilikom pregleda uzela je u obzir i varos deformaciju koljena te je tako došla do procjene za
koljeno od 25 %.
Vještak psihijatar dr. Ž. K. dostavila je svoj pisani nalaz i mišljenje u kojem je
navela da je tužitelj u trenutku prometne nezgode ispoljio primarni strah jakog intenziteta u
trajanju 1 do 2 minute, a zbog doživljaja svjesnosti o životnoj ugroženosti. Na navedeno se
nadostavio sekundarni strah kojeg definiramo kao emocionalnu reakciju na doživljenju
traumu i posljedičnu zabrinutost za ishod liječenja jakog intenziteta u trajanju od 3 dana. Za
vrijeme provođenja daljnjeg zbrinjavanja i rehabilitacije tužitelj je trpio strah srednjeg
intenziteta u trajanju od 3 tjedna, a blagog intenziteta povremeno narednih mjeseci i godina
zbog zabrinutosti ali i osjećaja boli što je potkrijepljeno kontinuitetom liječenja kod psihijatra,
fizijatra, traumatologa, neurologa i izabranog liječnika opće prakse. Strah blagog intenziteta
uključen je u trajni poremećaj duševnog integriteta. Zbog naruženosti se u vidu osjećaja srama
i nelagode kod tužitelja javljaju duševne boli blagog do srednja intenziteta. Dr. K. u svom
nalazu još navodi da je na psihičkom planu kod tužitelja a kao posljedica prometne nesreće
došlo do redukcije osobnog i socijalnog funkcioniranja u odnosu na njegove okupacijske
aktivnosti prije prometne nesreće. Mišljenja je stoga, dr. Ž. K., da je tužitelj imao 30 %
privremeni funkcionalni deficit, oko dvije godine zbog psihičkih smetnje u vidu traumatske
neuroze. Međutim klinička slika se poboljšala ali i kronificirala što će iziskivati daljnje
potrebe za psihijatrijskom skrbi, te je s psihijatrijskog aspekta iz gore navedenih razloga došlo
do umanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja od 12 % trajno.
Dodatno su se na prigovore tužitelja očitovale vještakinje ortoped dr. D. T. i
psihijatar dr. Ž. K. na ročištu za glavnu raspravu 14. prosinca 2020. Vještakinja ortoped
dr T. kazala je da je uvidom u novi RTG tužitelja da nema nekih promjena zbog kojih bi
mijenjala mišljenje u pogledu procjene umanjenje životnih aktivnosti. Vještakinja psihijatar
dr. K. pak kazala je da je na procjenu trajnog umanjenje tužiteljevih životnih aktivnosti od
12 % utjecala predmorbidna struktura ličnosti tužitelja. Naime, neurotska struktura ličnosti je
facilitirajuči čimbenik za reakcije koje su veće od uobičajenog od osoba koje nemaju ovakvu
strukturu. Navedeno smanjenje pribraja se procjenama drugih vještaka.
Stranke u nastavku postupka nisu predlagale provođenje dokaza sudsko- medicinskim
vještačenjima po drugim vještacima specijalistima neurokirurgije, ortopedije i psihijatrije što
sud navodi na zaključak da su sa nalazima i mišljenjima vještaka J., T. i K.
suglasni. Jedino što je tuženik predlagao bilo je da se pozovu ponovno vještaci, ovi isti, radi
objedinjavanja njihovih mišljenja. Ovaj prijedlog sud međutim nije prihvatio i to prvenstveno
iz razloga što je sukladno odredbi čl 10 st. 1. ZPP-a sud dužan postupak provesti bez
odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Obzirom da se vještak J. još
u pisanom nalazu očitovao o načinu na koji se ima odrediti ukupno umanjenje životnih
aktivnosti kada su u pitanju povrede istog organa, što je ispoštovala u svom nalazu i mišljenju
vještakinja T. a vještakinja K. jasno je i decidirano rekla da se njezina procjena
pribraja ostalim procjenama, nije bilo nikakvog razloga da se ovaj postupak dalje opterećuje
novim troškovima to tim više što do objedinjavanja nije niti moglo doći.
Konačno, a prije iznošenja razloga za prihvaćanjem zahtjeva tužitelja valja navesti
kako se tuženik usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva što ga je učinio tužitelj te se posebno
osvrnuo na to da bi kamata na preinačeni iznos mogla teći tek od dana preinake, koje stavove
i navode tuženika sud nije ocijenio osnovanima. Naime već prilikom donošenja novih
orijentacijskih kriterija na sjednici GO Vrhovnog suda RH (SuIV47/2020-5)
iznesen je zaključak da bi se povišenje orijentacijskih kriterija uzrokovanih općom
gospodarskom, socijalnom i društvenom promjenom u RH moglo smatrati onom okolnosti za
koju tužitelj nije znao prilikom podnošenja tužbe pa nema mjesta odbijanju njegovog
prijedloga da mu se dopusti uređenje tužbenog zahtjeva u skladu sa istima (do promjene je
došlo bez krivnje tužitelja). Slijedom navedenog tužiteljeva preinaka je dopuštena a kad je već
dopuštena tuženik se ne može sa uspjehom pozivati na zastaru od preinake zahtjeva, obzirom
da su okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe dovele do preinake tužbe ali se ona
zahtjeva iz iste činjenične osnove.
Tuženik je u međuvremenu izvršio isplatu iznosa od 28.525,00 kn (nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) te dodatno još 10.000,00 kn tijekom ovog postupka.
Prema motrištu ovog suda isplatom navedenog iznosa tuženik se nije i ne može se s
uspjehom pozvati na to, oslobodio obveze naknade štete prema tužitelju pravičnim
obeštećenjem. Tuženik jest tužitelju isplatio dio štete koja joj je nastala nakon spornog
događaja – prometne nesreće međutim, ne u mjeri u kolikoj je on trpio posljedice po svoje
fizičko, ali i psihičko zdravlje, nakon prometne nezgode. Prema motrištu ovog suda, a imajući
u vidu da su stalni sudski vještaci neurokirurg, ortoped i psihijatar dali svoje pisane i usmene
nalaze i mišljenja, po pravilima svoje struke, dakle, stručno ali i uvjerljivo te logično, što su
kao tako prihvatile i parnične stranke jer drugih dokaza na ove okolnosti nisu imali, tužitelja
svakako pristoji pravo na naknadu neimovinske, ali i imovinske štete u zatraženoj visini
Kod tužitelja je dakle došlo do duševnih boli zbog privremenog smanjenja životnih
aktivnosti jačeg intenziteta u visini od 30 % i dužeg trajanja od dvije godine koje je
kronificiralo i koje bi upravo zbog jačeg intenziteta i dužeg trajanja predstavljalo samostalni
osnov za pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Vještaci su iscrpno i detaljno
očitovali o svim posljedicama koje tužitelj trpi nakon doživljenje prometne nezgode a o čemu
je već bilo riječi u prethodnim pasusima ovog obrazloženja. Kako se ne bi suvišno ponavljalo
izrečeno od strane vještaka upućuje se na taj dio obrazloženja kao i orijentacijske kriterije
Vrhovnog suda RH iz 2020. Slijedom posljedica što ih tužitelj trpi i vrijednosnih kriterija
izraženih u novcu o pojedinom kriteriju, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Pri
navedenom je sud imao u vidu i činjenicu da je tuženik tužitelju do sada isplatio prije
podnošenja tužbe iznos od 28.525,00 kn te tijekom ovog postupka iznos od 10.000,00 kn od
čega na neimovinsku štetu otpada iznos od 35.000,00 kn te 1.500,00 kn na ime tuđe pomoći i
njege i troškova liječenja u iznosu od 2.025,00 kn.
Nadalje, prema motrištu ovog suda tužitelja pripada na dosuđeni iznos zatražiti i
zakonsku zateznu kamatu i to od dana postavljanja odštetnog zahtjeva, obzirom da je isto u
skladu sa odredbom čl. 1103 ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade
dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva i tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
Naglašava se da je u svrhu ocjene cijene koštanja pružene tuđe pomoći i njege, one
nemedicinske sud koristio potvrdu D. za starije i nemoćne osobe L., a koji se u svome
dopisu izjasnio kako je cijena koštanja tako pružene usluge 35,00 kuna. Tuženik protivnih
dokaza nije doprinio.
Tužitelju je dakle priznat daljnji iznos neimovinske štete u visini od 294.100,00 kn kao
i daljnji iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini od 5.900,00 kn kao i zakonska
zatezna kamatama na iznos od 10.000,00 kn isplaćene neimovinske štete tijekom ovog
postupka i to baš od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do trenutka izvršene isplate ovog
iznosa a to je bilo na dana 19. lipnja 2017.
Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkama I., II. i III. ove presude.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina
odmjerena uz primjenu Tbr7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12).
Tužitelju je parnični trošak priznat i to: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom postupku,
sastav tužbe, sastav obrazloženog podnesaka od 22. srpnja 2020., te za pristupe i zastupanja
na ročištima od 18. prosinca 2017. 01. veljače 2018., 27.veljače, 29. lipnja, 23.srpnja, 10.
rujna i 15. listopada 2020. – svaka radnja po 100 bodova, a nakon uređenja tužbenog zahtjeva
povišenjem istog još i za: sastav podnesaka od 22. listopada 2020. te 31. siječnja i 05. veljače
2021. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 02. studenog i 14.
prosinca 2020. te 08. veljače 2021. – svaka radnja po 500 bodova i konačno za pristup ročištu
za objavu i uručenje odluke – 50 bodova. Ukupan zbir od 4050 bodova pomnožen je sa
iznosom od 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom su dobivenom iznosu
od 40.500,00 kuna pribrojeni još i iznosi sudskih pristojbi: na tužbu u visini od 1.000,00 kuna,
na presudu u visini od 3.350,00 kuna i troškovi sudsko medicinskih vještačenja u iznosu od
7.240,00 kuna. Matematičkom operacijom zbrajanja dobiven je ukupan iznos prouzročenog
parničnog troška tužitelju što će mu ga naknaditi tuženik obzirom je on stranka koja je
postupak izgubio u cijelosti, u visini od 52.090,00 kuna.
Radi naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove odluke.
U Splitu, 17. veljače 2021.
S U D A C
Dunja Ljubičić v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od
15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a za
viši, županijski sud.
DNA: - pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis