Broj: Revr 922/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. K. iz O., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnik D. B., odvjetnik Odvjetničkom društvu D. B. i M. M. u Z., protiv tuženika B. d.o.o. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica D. R., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopustivosti izvanrednog otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-579/15-3 od 23. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-138/12-30 od 18. prosinca 2014., u sjednici održanoj 5. listopada 2016.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu od 26.10.2011. kojem tužitelju prestaje radni odnos na radnom  mjestu voditelja ekspanzije.

Nalaže se tuženiku vratiti na posao tužitelja u roku od 8 dana.

Utvrđuje se da poziv na vraćanje vozila i oduzimanje vozila VW Passat 2.0 TDI godina proizvodnje 2008., broj šasije: ..., reg. oznake: ... od strane tuženika predstavlja povredu radničkih prava tužitelja.

Nalaže se tuženiku tužitelju vratiti i omogućiti nesmetano korištenje vozila u roku od 8 dana.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te prihvatiti tuženi zahtjev i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a tužitelja obvezati na naknadu prouzročenog troška revizijskog postupka u iznosu od 2.550,00 kuna.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od listopada 2011., zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto voditelja ekspanzije, zahtjev za utvrđenje da poziv tuženika tužitelju na vraćanje vozila i oduzimanje vozila VW Passat 2,0 TDI, proizvedenog 2008., broj šasije: ..., reg. oznake: ... predstavlja povredu radničkih prava tužitelja te zahtjev da sud tužitelju naloži da tuženiku vrati i omogući nesmetano korištenje navedenog vozila.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj je u reviziji naveo da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je zaključak suda o odlučnim činjenicama potpuno kontradiktoran sadržaju isprava koje prileže spisu i činjenicama utvrđenim tijekom postupka, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da je presuda potpuno nerazumljiva i istu je nemoguće ispitati. Tužitelj u reviziji navodi da mu zbog nezakonitog postupanja sudova nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP budući je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog za saslušanje svjedoka, kao i prijedlog za suočenje tužitelja s tuženikovim svjedocima, da su tijekom postupka saslušani samo svjedoci koje je predložio tuženik, da je sutkinja zabranjivala tužiteljeva relevantna pitanja svjedocima, a da drugostupanjski sud te navode iznesene u žalbi uopće nije razmotrio. Također je naveo da drugostupanjski sud u obrazloženju presude nije naveo zašto tužiteljeve odbijene dokazne prijedloge ne smatra osnovanima niti zašto nije izveo po tužitelju predložene dokaze.

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom, niti u postupku pred prvostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama. Obrazloženje drugostupanjske niti obrazloženje prvostupanjske presude nije proturječno ispravama koje se nalaze u spisu pa odluke nižestupanjskih sudova nemaju nedostataka, niti proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

Navod tužitelja da je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP ovaj sud je ocijenio neosnovanim jer iz spisa proizlazi da u postupanju prvostupanjskog suda nije bilo nikakvih nezakonitosti zbog kojih bi tužitelj bio onemogućen raspravljati pred sudom. Prema odredbi čl. 220. ZPP st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je sukladno st. 2. istog članka prvostupanjski sud ovlašten odlučivati koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Odbijanje tužiteljevih dokaznih prijedloga (prijedlog za saslušanje svjedoka, kao i prijedlog za suočenje tužitelja s tuženikovim svjedocima), odnosno neprovođenje svih dokaza koje je tužitelj predložio tijekom postupka, a koje dokaze je prvostupanjski sud smatrao neodlučnim za utvrđivanje odlučnih činjenica, primjenjujući tako na konkretan slučaj zakonsko ovlaštenje iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, prema ocjeni ovoga suda ne daje osnove za zaključak da je tijekom postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP točka 6. ZPP.

Neosnovano revident u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ocijenio sve one žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, revident u reviziji neosnovano navodi da se drugostupanjski sud nije očitovao o njegovim žalbenim navodima da u obrazloženju prvostupanjske presude sud nije obrazložio zašto je odbio provesti dokazne prijedloge tužitelja niti o navodima da je sutkinja tijekom glavne rasprave zabranjivala tužiteljeva relevantna pitanja svjedocima jer sasvim suprotno proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske presude u kojoj je sud upravo te navode tužitelja iznesene u žalbi ocijenio neosnovanima (stranica 3. drugostupanjske presude).

Što se tiče navoda tužitelja kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti jer sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Na temelju činjeničnih utvrđenja da je da tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR, tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 108. st. 1. ZR Zakona o radu („Narodne novine, broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR) sudovi su tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju odbili kao neosnovan.

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 5. listopada 2016.