Poslovni broj: 14. K-279/19-56

 

             

             

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: 14. K-279/19-56

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dubravki Čošić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirele Štefanović  kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I.1 Š. zbog kaznenih djela iz čl. 139 st. 2 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-2762/18 od 20. veljače 2019., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice savjetnice u ODO Jasmine Svalina, punomoćnika oštećenika V. I.1, odvjetnika, te okrivljenika osobno, dana 17. veljače 2021.g.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Temeljem čl. 544 st. 1 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog protiv optuženika I.1 Š. od 12. ožujka 2019.g. 

 

II.              optuženi I.1 Š. - bez nadimka, sin Š. i M.1 dj. Z. rođ. ... u V., stanuje Z., drž. …, završena OŠ, bez zanimanja, nezaposlen, bez prihoda, uzdržava ga djevojka, bez primanja, OIB:  …, neoženjen, bez djece, bez imovine, bez čina, odlikovan …, vodi se drugi kazneni postupak na ovome sudu za kazneno djelo prijetnje, a smatra da se radi o istom djelu,

 

k r i v  j e

 

što je:

 

-               početkom srpnja 2018. u Z., s ciljem da L. I.2 ustraši i uznemiri, poslao imenovanom nekoliko SMS poruka u kojima mu je napisao da je bolje da se javi sam, da će ga ubiti, da će mu doći doma i da će mu jebati mater, što je kod L. I.2 izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, a potom 14. srpnja 2018. u Z., u caffe baru S., oko 11,00 sati fizički nasrnuo na L. I.2 na način da ga je bacio na pod te ga u više navrata udario nogom po glavi i tijelu, te mu s ciljem da ga ustraši i uznemiri rekao da će ga ubiti, što je kod L. I.2 ponovno izazvalo strah za vlastiti život i sigurnost,

 

              -               d a k l e , drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

 

              -              čime je  počinio dva kaznena djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona/11,

 

              te se temeljem čl. 139 st. 2 KZ/11 optuženom I.1 Š.  utvrđuje

 

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD ŠEST (6) MJESECI

- za svako djelo -

 

a uz primjenu čl. 51 KZ/11 optuženi I.1 Š. se osuđuje

 

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD DESET (10) MJESECI

 

a temeljem čl. 56 KZ/11 optuženom I.1 Š.  se  i z r i č e

 

UVJETNA OSUDA

 

te se istovremeno određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi za vrijeme od dvije (2) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 54 KZ/11 optuženiku se ima,  za slučaj opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. srpnja 2020. do 07. kolovoza 2020.

 

Temeljem čl. 148 st. 1 u svezi sa čl. 145 st. 2 toč. 1-6 ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

              ODO u Zagrebu optužilo je uvodno označenom optužnicom I.1 Š. zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139 st. 2 KZ/11 na štetu istog oštećenika, a koja su kaznena djela pobliže činjenično i pravno opisana u izreci ove presude.

 

Pozvan na raspravi  da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi I.1 Š. očitovao se je da se ne smatra krivim.

 

Tijekom dokaznog postupka saslušan je oštećeni L. I.2 u svojstvu svjedoka te su saslušani svjedoci A.1 Ž., A.2 L. i D. A. Također je sud pročitao dokaze koji prileže u spisu i to podatke o podnošenju kaznene prijave sa zapisnika (sa lista 2 do iznošenja obavijesti) tj. podatke da je 14. srpnja 2018. prijavitelj pristupio u … PP PU…-a i to L. I.2 i podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela iz čl.1 39 st. 2 KZ, pročitan je prijedlog za progon sa l. 4, te povijest bolesti za oštećenika sa l. 5-7 spisa, izvješće o krim.tehničkoj pretrazi mjesta događaja sa l. 12, bolnička prijava za oštećenika sa l.13, podaci o dojavi sa l. 27 spisa, ispis poruka sa l. 153-157 spisa, te preostala dokumentacija u sudskom spisu. Na kraju je pročitan izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika (l. 45).

 

Odbijeni su kao nevažni dokazni prijedlozi obrane da se u svojstvu svjedoka ispitaju I.2 V. i A.3 Š. kao očevici događaja od 14. srpnja 2018.g., s obzirom da je u odnosu na isti događaj činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

 

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka tj. analizirajući i ocjenjujući kako iskaz optuženika tako i iskaze saslušanih svjedoka te rezultate drugih provedenih dokaza, svakog zasebno i u međusobnoj vezi, ovaj sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženik počinio oba inkriminirana mu kaznena djela i to upravo na način i pod uvjetima kako mu je to stavljeno na teret.

 

Okrivljeni I.1 Š. u svojem iskazu navodi kako je oštećenika upoznao kada ga je A.1 dovela u kafić S. u kojem je on radio te se oštećeni sa njima družio i oni su ga svuda vodili, i na utakmice, a on nikada nije imao para, te je sa M.2 i još dvije osobe živio na K. na provaljenoj kući a M.2 je tjerao da se ona kurva. Dodaje kako je čuo da je oštećenik bio u zatvoru radi obiteljskog nasilja pa je on tu M.2 spasio tako da ju je povukao kod sebe a što znači da joj je dao dom u svojem stanu, ali je otišao raditi na ... i tada je došao oštećeni i provalio njemu u stan i pokrao mu stvari radi čega je potom više puta tražio oštećenica da mu vrati stvari a tek nakon nekih mjesec ili mjesec i pol dana oštećeni je došao u S. jer je znao da on tamo radi i tada je tražio od oštećenika da mu vrati stvari a oštećenik ga je posprejao iako je on invalid i ne vidi na jedno oko, radi čega je oštećenika gurnuo od sebe. Također navodi da je zbog toga išao doktoru ali o tome nema medicinsku dokumentaciju.

 

Odgovarajući na posebna pitanja optužbe ističe da oštećeniku nije rekao da će ga ubiti, gaziti i istući, te navodi da kritične zgode nije fizički nasrnuo na oštećenika nego ga je odgurnuo radi toga što ga je oštećenik pošpricao sa tim zabranjenim sprejem od kojeg nastupa ludilo, a nakon događaja nije vidio krv na podu jer je imao sprej u oku, a dodatno upitan da li je vidio da li je razbijen oštećenikov mobitel ističe da oštećeni nikada nije niti imao mobitel već je imao te stare mobitele koje su mu oni davali. te pojašnjava da oštećenikov mobitel nije razbijen. Upitan da li je kritične zgode udarao oštećenika ističe da sigurno nije.

 

Na posebna pitanja suda optuženi ističe kako je točno da je sa oštećenikom kontaktirao putem Facebooka te mu je putem Facebooka slao poruke te tražio da mu vrati stvari, ali sa oštećenim nije kontaktirao putem mobitela. Poznato mu je, preko M.2, da je oštećenik s njom bio u njegovom stanu i pokrao mu majice i kape jer mu nije imao što ukrasti jer on nema puno stvari i ne zna koje bi mu druge stvari pokrao, ali se radi te krađe nije obraćao policiji zato što je on podstanar, nego je od oštećenika tražio da mu vrati stvari putem Facebooka i preko M.2 Pojašnjava da je i kritične zgode o tome raspravljao sa oštećenikom te je bila svađa a oštećeni ga je pošpricao a on je oštećenog gurnuo preko stolica koje su tamo bile dok su bili udaljeni oko jedan metar preko stola. Posebno upitan da li je oštećeniku napisao inkriminirane sms poruke "da mu je bolje da se javi sam, da će ga ubiti i doć mu doma i jebat mu mater" optuženi odgovara da nije i da čisto sumnja nego mu je samo poslao poruke da mu vrati stvari, a dodatno upitan da li je slao poruke koje su pročitane na raspravi istaknuo je da nema pojma. Također nije točno da bi fizički nasrnuo na oštećenika, bacio na pod i udarao po glavi i tijelu, a nije ga udario ni prije nego ga je oštećeni pošpricao. Naprosto je po dolasku oštećenika izašao van iz kafića S. da to s njim riješi te mu je oštećeni govorio da mu on nije uzeo stvari, no on zna da mu je M.2 neke stvari vratila. Potom je optuženi ponovno posebno istaknuo kako poriče da bi oštećenom kritične zgode rekao da će ga ubiti. 

 

Slijedom ovakovog iskaza optuženika jasno je vidljivo da optuženi poriče da bi oštećeniku uputio sms poruke inkriminiranog sadržaja iako je sa oštećenikom kontaktirao porukama putem Facebooka vezano uz stvari za koje je preko M.2 saznao da bi mu ih oštećeni ukrao a to bi bile majice i kape jer nije imao što drugo ukrasti.

 

I u odnosu na drugo djelo tj. u odnosu na događaj od 14. srpnja 2018. optuženi poriče da bi oštećeniku rekao da će ga ubiti iako ne spori da je te zgode došao sa oštećenikom u kontakt i u sukob ispred kafića S.

 

O tom događaju od 14. srpnja 2018. iskazivali su i svjedoci obrane A.2 L. i D. A., pa tako svjedok A.2 L. navodi kako je kritične zgode na terasi ispred caffe bara S. čuo da je došlo do prepirke okrivljenog sa oštećenim koji je paprenim sprejem zasuo okrivljenika pa je došlo do razdvajanja njih dvojice od drugih ljudi. Pojašnjavajući te navode naveo je da se nalazio u društvu u kojem je bio i A. oko tri metra udaljen od grupe u kojoj su se nalazili okrivljeni i oštećeni, pa se je začuvši prepirku a to je bila glasna rasprava i svađa i to je bilo optuživanje za provalu u stan pri čemu nije čuo konkretne prijetnje niti riječi ubit ću te, okrenuo prema njihovom stolu i vidio da su ta dvojica tj. okrivljeni i oštećeni ustala od stola udaljeni međusobno oko jedan metar pa su ih drugi ljudi razdvajali iako je između njih bio stol, no ne sjeća se da bi bilo tučnjave, da bi netko završio na podu ili da bi se razbio mobitel, već je vidio da je oštećeni poprskao okrivljenog.

 

I svjedok D. A. navodi kako je kritične zgode bio u društvu  u kafiću S. vani na klupi desetak metara udaljen od društva u kojem su bili okrivljeni i oštećeni, no čuo je da se oni svađaju jer su se čule psovke i bilo je naguravanje a oštećeni je pošpricao oštećenog sa pepper sprejem dok su se naguravali kad su ih drugi razdvajali, a naguravali su se međusobno i završili na podu, ali nije vidio da bi okrivljeni tukao oštećenog, niti bi čuo da bi mu rekao da će ga ubiti jer ništa nije čuo a zapravo se ne sjeća da bi nešto čuo jer je bio predaleko. Upitan da opiše kako je došlo do špricanja pepper sprejem ovaj svjedok ističe da to zapravo nije vidio nego je to čuo od drugih ljudi i osjetio je miris spreja, a ljudi su razdvajali okrivljenog i oštećenog prilikom dizanja s poda, no ne sjeća se da bi tada netko bio ozlijeđen.

 

Ovakvi iskazi svjedoka A. i L. ne samo da su međusobno proturječni u više detalja primjerice koliko su bili udaljeni oni sa svojim društvom od društva u kojem su se nalazili okrivljeni i oštećeni, kao i u tvrdnjama kada svjedok A. tvrdi da su okrivljeni i oštećeni razdvajani dok su završili uslijed naguravanja na podu a svjedok L. tvrdi da su okrivljeni i oštećeni bili na udaljenosti od oko jednog metra te je između njih bio stol dok su ih drugi razdvajali, nego ti iskazi zapravo proturječe i obrani samog okrivljenika koji osporava bilo kakav fizički sukob osim odgurivanja oštećenika kada ga je pošpricao.

 

Nasuprot tako međusobno proturječnim iskazima ovih svjedoka pri čemu je iskaz svjedoka L. i suštinski neuvjerljiv i nelogičan jer je posve nelogično da bi drugi ljudi razdvajali okrivljenika i oštećenika da nije došlo do njihovog fizičkog kontakta i da su na udaljenosti od jednog metra.

 

Naime, oštećeni svjedok L. I.2 tijekom postupka dosljedno opisuje kako mu je okrivljeni u inkriminiranom periodu, a to je bilo nakon što je pratio M.2 do njegove kuće kako bi uzela svoje osobne stvari ali u kuću nije ulazio, njemu slao sms poruke da će ga ubiti, gaziti, da će mu doći doma, da će ga istući, i da će ga manje istući ako se nađu nego ako ga pronađe jer će ga tada više tući, da će mu jebati majku, te da ga je optuživao kako mu je provalio u kuću, te da je zbog svega toga osjećao strah i nabavio suzavac koji je počeo nositi te ga je imao i 14. srpnja 2018. kada je sa svojom tadašnjom djevojkom A.1 Ž. došao u kafić S. u koji najprije nije htio ući dok A.1 nije prva otišla i provjerila da li se tamo nalazi I.1 te je tek potom ušao i on ali je nakon nekog vremena došao okrivljeni koji ga je ništa ne govoreći fizički napao tako da ga je najprije srušio na tlo a zatim ga šakama udarao u glavu i prsa i nastavio ga udarati nogama također po glavi i prsima radi čega je izvadio suzavac i poprskao okrivljenog po licu, kaže po "faci" na što je okrivljeni "totalno poludio" odnosno planuo govoreći mu da će ga ubiti, pa su skočila dva dečka koja su okrivljenika maknula od njega, a tijekom napada oštećen mu je mobitel tako da nema više svih poruka, te je opisao kako je zbog straha tj. ponašanja okrivljenika koji mu je svakodnevno slao prijeteće poruke i tako ga napao sve prijavio policiji.

 

Iz iskaza svjedoka također proizlazi da je prilikom događaja u kafiću S. sa njim u društvu bila njegova tadašnja djevojka A.1 Ž. koja je također ispitana u svojstvu svjedoka najprije navela da je oštećenikova djevojka koja je od njega saznala da je L. jedan puta pomagao M.2 preseliti njezine stvari iz I.1 stana ali ju je čekao na ulici a nakon toga se je I.1 raspitivao za L. ali se u to nije htjela miješati kada je I.1 rekao da su ga L. i "kurvetina" opljačkali. Opisuje kako je sa oštećenim u srpnju 2018.g. nakon što su gledali utakmicu finala svjetskog prvenstva u nogometu u jutarnjim satima išla u caffe S.  ali se je L. bojao sresti I.1 pa je sama ušla u klub i pozvala L. i kada su tamo bili oko pola sata došao je okrivljeni i odmah prišao L., te mu nekoliko puta rekao "dolazi ovamo" a dok se je L. ustajao sa klupe okrivljeni ga je uhvatio i sa obje ruke bacio na tlo, a kada je L. pao okrivljeni ga je nastavio udarati rukama i nogama po cijelom tijelu, po glavi i leđima i pri tome je nešto govorio  a L. je zapomagao "pusti me ubit ćeš me" i onda je pošpricao suzavcem okrivljenika. Na raspravi je svjedokinja dodala da su dvojica momaka koji su sjedili za susjednim stolom uspjeli razdvojiti okrivljenog i oštećenog a na oštećeniku koji je bio obučen u navijački dres je bilo krvi radi čega ga je pratila na hitnu pomoć.

 

Odgovarajući na posebna pitanja optužbe svjedokinja ističe da joj je oštećeni pokazivao poruke okrivljenika i to su bile neke prijetnje primjerice naći ću te, te mu je prijetio majici ali se toga teško više može sjetiti. Navela je kako je u događaju u S. bio smrskan ekran oštećenikovog mobitela. Svjedokinja je također dodala da se je oštećeni bojaookrivljenog po tome što je najprije morala sama ići provjeriti u kafić da unutra nema okrivljenika a zna i to da se je oštećeni kada je vidio okrivljenika počeo tresti.

 

Iskaz svjedokinje A.1 Ž. ovaj sud ocjenjuje dosljednim bez obzira što je ona na raspravi iskazivala kraće odnosno šturije  nego li kada je prvi puta svjedočila, te je na raspravi istaknula da se nekih detalja više ni ne može sjetiti, a upravo to je ovom sudu i logično da se ljudi sa protekom vremena slabije sjećaju događaja. Ocijenivši iskaz svjedokinje Ž. i dosljednim i logičnim i uvjerljivim sud ga smatra istinitim i prihvaća vjerodostojnim.

 

I iskaz oštećenog svjedoka L. I.2 ovaj sud ocjenjuje dosljednim i detaljnim a takav svoj iskaz on je potkrijepio i dostavljanjem ispisa poruka sa Facebooka i pojašnjenjem da više ne posjeduje sms poruke iz mobitela koji mu je kritične zgode razbijen, što je pak potvrdila i svjedokinja Ž., a iz tih poruka sa Facebooka proizlazi da je okrivljeni od oštećenika tražio adresu od M.2 za koju navodi da mu treba vratiti stvari, da navodi kako misli da zna gdje su oni i da će stari dati lovu, a sa oštećenim će imati "ozbiljan" razgovor te će ga potražiti i podnijeti kaznenu prijavu, te je također vidljivo da oštećenik blokira kontakt sa okrivljenikom.

 

Osim toga, oštećenik svoj iskaz potkrjepljuje i dostavljanjem medicinske dokumentacije od 14. srpnja 2018.g. kada je pregledan u K. S. D. koja je pak policiji dostavila prijavu (l. 13) u kojoj se navodi da je oštećeni L. I.2 zadobio natučenje glave, vrata i ekstremiteta zbog čega se radi o lakoj tjelesnoj povredi. Ovdje valja odmah istaknuti da tjelesne ozljede nisu predmet inkriminacije u ovom postupku ali ova medicinska dokumentacija potvrđuje navode oštećenika o okolnostima u kojima oštećeni tvrdi da mu je okrivljeni zaprijetio riječima "ubit ću te", odnosno njegove tvrdnje o tijeku zbivanja 14. srpnja 2018.

 

Kada i medicinska dokumentacija i svjedokinja A.1 Ž. potvrđuju iskaz oštećenika vezno uz događaj od 14.07.2018. a ispis poruka sa Facebooka o komunikaciji sa okrivljenikom o navodno ukradenim stvarima potvrđuje navode oštećenika u kojim okonostima bi mu okrivljeni upućivao sms poruke početkom srpnja 2018., tada ovaj sud smatra da je iskaz oštećenog svjedoka potkrijepljen i drugim dokazima i da je on i istinit te ga sud prihvaća vjerodostojnim.

 

Iz tako prihvaćenog iskaza oštećenika ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik početkom srpnja 2018. poslao oštećenom L. I.2 nekoliko sms poruka u kojima mu je pisao da mu je bolje da se javi sam, da će ga ubiti, da će mu doći doma, i da će mu jebati mater, te da mu je prilikom susreta 14. srpnja 2018. u kafiću S., na terasi, ponovno rekao da će ga ubiti i to kada je na L. I.2 fizički nasrnuo prišavši mu dok se je on dizao sa klupe te ga objema rukama zgrabio i bacio na pod i više puta udario po glavi i tijelu.  

 

Kada okrivljeni oštećeniku najprije u sms porukama piše da će ga ubiti, te mu 14. srpnja 2018. to ponovno govori prilikom fizičkog nasrtaja na oštećenika tada je očigledno da u oba ta slučaja okrivljenik oštećeniku stavlja u izgled zlo koje će mu napraviti, odnosno da će ga lišiti života tj. usmrtiti. Takve riječi jesu podobne u objektivnom smislu da kod druge osobe izazovu osjećaj straha i uznemirenosti a da se je oštećenik doista zbog toga i uznemirio proizlazi iz njegovog iskaza kada navodi da je zbog poruka okrivljenika bio u strahu i nabavio sprej suzavac te kada navodi da se je u događaju 14. srpnja 2018. toliko ustrašio da je otišao sve prijaviti na policiju, a da je to doista i učinio proizlazi iz podataka tko je i kada podnio kaznenu prijavu.

 

Kada okrivljenik prijeti smrću  prema oštećeniku i to najprije početkom srpnja sms porukama i to nekoliko njih, a u drugom navratu mu to govori tijekom fizičkog nasrtaja, tada je okrivljeni sasvim sigurno svjestan da takve riječi mogu izazvati strah kod druge osobe ali on očito upravo takvo djelo želi i kao svoje i postupa u cilju da ustraši oštećenika, pa prema tome postupa sa oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera.

 

Stoga je okrivljenik u dva navrata ostvario i objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139 st. 2 KZ/11, pa ga je sud za isto i oglasio krivim.

 

Već i izloženih utvrđenja ovog suda jasno je vidljivo da sud ne prihvaća obranu okrivljenika kojim on negira počinjenje ovih kaznenih djela pa navodi da čisto sumnja da bi oštećeniku uputio sporne sms poruke, a u odnosu na drugi događaj tvrdi da mu nije rekao da će ga ubiti, a takvu obranu ovaj sud cijeni usmjerenom isključivo ka izbjegavanju krivnje.

 

Također ovaj sud nije prihvatio iskaz svjedoka L. koji je nazočio događaju 14. srpnja 2018. o tome da okrivljeni ne bi uputio prijetnje smrću prema oštećeniku jer smatra da taj svjedok, očito blizak okrivljeniku, iskazuje na način na koji misli da pomaže okrivljeniku u ovom kaznenom postupku, a što je sud zaključio i iz činjenice da je u opisivanju okolnosti sukoba iskazuje proturječno svim ostalim ispitanim svjedocima.

 

Što se tiče iskaza svjedoka A. koji tvrdi da nije čuo što je izgovoreno jer je bio predaleko odnosno desetak metara od mjesta gdje su se nalazili okrivljeni i oštećeni ovaj sud nalazi da je sasvim moguće da zbog udaljenosti ovaj svjedok nije čuo inkriminirane riječi, ali i ovaj svjedok fizički sukob opisuje vrlo benevolentno prema okrivljeniku i proturječi prihvaćenim dokazima pa ga stoga sud ne prihvaća.

 

Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći okrivljeniku sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako olakotnim cijenio okrivljeniku činjenicu da se radi o osobi koja je kazneno neosuđivana odnosno činjenicu ranije neporočnog života okrivljenika, dok otegotnih okolnosti u konkretnom slučaju sud nije našao.

 

Osim što je sud imao u vidu prethodno izložene okolnosti koje se tiču ličnosti počinitelja imao je u vidu i težinu počinjenih kaznenih djela, stupanj krivnje s kojim su ista počinjena, kao i težinu povrjeđivanja zaštićenog dobra.

 

Imajući u vidu prethodno izložene okolnosti sud je okrivljeniku za svako djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom ga je uz primjenu odredbi o stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, smatrajući takvu jedinstvenu kaznu zatvora kao i prethodno pojedinačno utvrđene kazne, primjerenim svim izloženim okolnostima, ali mu je potom izrekao uvjetnu osudu smatrajući da će i sama prijetnjom kaznom bez njezina izvršenja u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, i smatrajući rok kušnje od dvije godine dovoljno dugačkim i primjerenim da se u njemu provjeri tako postavljena pozitivna prognoza u odnosu na buduće postupanje okrivljenika. 

 

Upravo ovu izrečenu uvjetnu osudu ovaj sud smatra prikladnom za ostvarivanje svih zakonom propisanih svrha kažnjavanja smatrajući da je ovakova sankcija primjerena da izrazi društvenu osudu prema okrivljeniku zbog počinjenih kaznenih djela, te da utječe osim na počinitelja i na sve druge građane da ne vrše kaznena djela, te da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i jača svijest ljudi o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Temeljem u izreci citirane izričite zakonske odredbe optuženiku se ima u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. srpnja 2020. do 07. kolovoza 2020.

 

Odlučujući o troškovima postupka sud je imao u vidu s jedne strane duljinu trajanja i složenost ovog postupka, a s druge strane imovinske prilike okrivljenika o kojima se je on izjasnio, pa ga je temeljem u izreci citiranih zakonskih odredbi obvezao na snašanje troška kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

U Zagrebu, dana 17. veljače 2021.g.

 

                                                                                                                              Sudac:

                                                                                                                    Dubravka Čošić, v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.   

Dostaviti:

• ODO Zagreb na broj K-DO-2762/18
• optuženi I.1 Š., Z.
• u spis
• pun.ošt.  I.3 S. odvj. - nakon pravomoćnosti