- 1 -

                                  Broj: Ppž-1430/2021

 

                                   

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S.Ć. kojeg brani V.S., odvjetnik u O., zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. toč. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pp J-39/2019-23 od 20. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog S.Ć. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

   II              Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okrivljeni S.Ć. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom okrivljeni S.Ć. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. toč. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, time da ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana računajući od dana pravomoćnosti presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je određeno da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

 

Istom presudom je na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljenom S.Ć. je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja prvenstvenim nogometnim utakmicama NK „Osijek“ iz Osijeka i nogometne reprezentacije Republike Hrvatske na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju u trajanju od jedne godine po pravomoćnosti presude.  

 

Protiv te presude okrivljeni S.Ć. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

Žalba je neosnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Žaleći se uvodno na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik taj žalbeni navod ni na koji način nije obrazložio niti konkretizirao, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati pa nije razmatrana te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom.

 

Suprotno žalbenim navodima kojima se ističe nepotpunost činjeničnog stanja jer prvostupanjski sud nije izvršio uvid u video snimku nadzornih kamera koje snimaju navijače za vrijeme utakmice pa se nije moglo s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da je upravo okrivljenik zapalio baklju, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjskom sudu bilo nemoguće utvrditi identitet osobe bez uvida u video snimku, jer se ona skrivala iza transparenta te da se podrazumijeva da su policijski službenici svjedočili tereteći okrivljenika, s obzirom da su njegov identitet utvrdili uvidom u službene dokumente gdje su i pročitali njegovo ime, iako ga osobno ne poznaju pa ga na raspravi ne bi niti mogli prepoznati. Naime, svjedoci I.P. i M.D., policijski službenici koji su bili prisutni na stadionu za vrijeme odigravanja predmetne nogometne utakmice, u sklopu svoje radne obveze, jasno su iskazali kako su osobno uočili upravo okrivljenika kako pali „bengalku“ iza transparenta, nakon čega su ga izdvojili iz skupine navijača. Ovakve iskaze svjedoka, prvostupanjski je sud opravdano prihvatio kao neposredno uvjerljive, a u kojima nije bilo nelogičnosti niti sumnje u njihovu vjerodostojnost budući da niti po stavu ovog suda nema razloga zašto bi neistinito teretili okrivljenika te je na temelju istih imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario zakonsko obilježje prekršaja čl. 39.a st. 1. toč. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima. Provedene dokaze kao i pisanu obranu okrivljenika u kojoj poriče prekršaj prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

Treba istaknuti da se okrivljenik i branitelj nisu odazvali pozivu za ročište na kojem je ispitan kao svjedok I.P. pred zamoljenim sudom 30. rujna 2020., a na kojem su isti mogli kontradiktorno sudjelovati u postupku, kao niti pozivu za ročište održano 20. siječnja 2021. na kojem je prvostupanjski sud čitao iskaze zamolbeno ispitanih svjedoka, dok je okrivljenik u postupku izabrao pisano iznošenje obrane. Stoga po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, povodom žalbenog navoda da je ista previsoka, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a, pravilno cijeneći okolnost ranijeg prekršajnog kažnjavanja zbog istovrsnog prekršaja kao otegotnu okolnost, kao i osobne olakotne okolnosti, nakon čega se odlučio okrivljeniku izreći najnižu novčanu kaznu propisanu za tu vrstu prekršaja za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 25.000,00 kuna. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku od 30 dana.

 

Nadalje, razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri zabrane prisustvovanja prvenstvenim nogometnim utakmicama NK „Osijek“ iz Osijeka i nogometne reprezentacije Republike Hrvatske na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju u trajanju od jedne godine po pravomoćnosti presude, a povodom žalbenog navoda da je ista neprimjerena, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao navedenu zaštitnu mjeru da bi se izbjegle situacije u kojima bi moglo doći do ponavljanja djela, s obzirom da je ranije već kažnjavan zbog istovrsnog prekršaja čime je pokazao ustrajnost u činjenju prekršaja protupravnog ponašanja na nogometnim utakmicama te radi otklanjanja eventualnih budućih protupravnih ponašanja okrivljenika na nogometnim utakmicama. Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi, zbog kojih je primijenjena predmetna zaštitna mjera u navedenim trajanju, konkretni i zakonski osnovani te da će se primjenom iste, otkloniti uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na okrivljenika da čini nove prekršaje.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 17. veljače 2021.

 

Zapisničarka:                                                                               Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                              Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.