- 1 -              Rev-x 1103/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1103/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica Z. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-635/11-3 od 19. svibnja 2015., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2587/03-48 od 29. listopada 2010., u sjednici održanoj 17. veljače 2021.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Djelomično se odbija (u odnosu na glavnu stvar) revizija tuženika, kao neosnovana.

 

r i je š i o  j e:

 

Djelomično se odbacuje (u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka) revizija tuženika, kao nedopuštena

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2587/03-48 od 29. listopada 2010., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime nematerijalne štete iznos od 429.880,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 29. listopada 2010. do isplate, te s naslova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 16.veljače 2003. do 28. veljače 2003. iznos od 260,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. ožujka 2003. do isplate; od 1. ožujka 2003. iznos od 600,00 kn mjesečno s dospijećem svakog 15.-og u slijedećem mjesecu, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na sve dospjele a ne isplaćene iznose počevši od 15.-og u slijedećem mjesecu do isplate (toč. 1. izreke).

 

Tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.670,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. 2. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 126.636,10 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.(toč. 3. izreke).

 

Rješenjem suda (pravilno dopunska presuda) od 29. prosinca 2014. odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 147.470,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-635/11 od 19. svibnja 2015. suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tužitelja od 24. studenog 2010. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2587/03-48 od 29. listopada 2010., u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 13.670,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

II. Odbija se žalba tužitelja od 26. siječnja 2015. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje (pravilno dopunska presuda) Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2587/03-54 od 29. prosinca 2014.

 

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2587/03-48. od 29. listopada 2010. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 209.880,00 kn (za 220.000,00 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu kojim je tužitelju s osnove tuđe pomoći i njege dosuđen iznos od 208,00 kn za razdoblje od 16. veljače 2003. do 28. veljače 2003. sa pripadajućom zateznom kamatom, te iznos od 480,00 kn za razdoblje od 1. ožujka 2003. pa nadalje s dospijećem svakog 15.-og u slijedećem mjesecu sa zateznom kamatom na sve dospjele a ne isplaćene iznose počevši od petnaestog u slijedećem mjesecu do isplate po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od  dospijeća do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

III. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2587/03-48. od 29. listopada 2010. u pobijanom dijelu pod točkom III., preko iznosa od 50.000,00 kn, za daljnji iznos od 42.982,00 kn.

 

IV. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2587/03-48 od 29. listopada 2010. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke presude kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog trošak preko iznosa od 92.982,00 kn, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege za razdoblje od 16. veljače 2003. do 28. veljače 2003. za iznos od 52,00 kn, te za razdoblje od 1. ožujka 2003. pa nadalje za iznos od 120,00 kn, te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška i sudi:

 

1. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 92.982,00 kn (za iznos od 33.654,10 kn).

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege za razdoblje od 16. veljače 2003. do 28. veljače 2003. preko iznosa od 208,00 kn (za 52,00 kn), te za razdoblje od 1. ožujka 2003. pa nadalje, preko iznosa od 480,00 kn (za 120,00 kn).

 

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 28.253,21 kn u roku od 15 dana.

 

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.093,75 kn u roku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te protiv odluke o troškovima parničnog postupka. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti nižestupanjske odluke u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava revizije.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju. Prvenstveno predlaže odbaciti reviziju kao nedopuštenu, podredno je odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija djelomično nije osnovana (u odnosu na glavnu stvar), a djelomično nije dopuštena (u odnosu na troškove postupka).

 

U odnosu na glavnu stvar:

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koju tuženik ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP. Revizijskim prigovorima istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno raspravljati (čl. 385. ZPP).

 

              Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za naknadom materijalne i nematerijalne štete nastale ozljeđivanjem u štetnom događaju od ... kada je tužitelj kao suvozač stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika.

 

              Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je tužitelj nastradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika;

 

- da je tužitelj suodgovoran u omjeru od 20 %;

 

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške i za život opasne ozljede (natučenje i oguljotine glave i lica, potres mozga, lom sedmog desnog rebra, natučenje desnog plućnog krila i krvarenje u desnom prsištu, lom desne lopatice, pucanje sveze između desne ključnjače i lopatice, lom desnog bočnog nastavka petog i šestog slabinskog kralješka, lom donje i gornje grane desne stidne kosti i čašice desnog kuka, nepotpuno iščašenje zgloba između križne i desne crijevne kosti, natučenje i oguljotine desne nadlaktice, koljena i obje potkoljenice, natučenje trbuha, traumatski razdor slezene, krvarenje u trbušnoj šupljini, ozljeda hvatišta tankog crijeva, natučenje desnog prijevoja debelog crijeva i sigmoidnog dijela debelog crijeva sa krvarenjem, razdor mokraćnog mjehura, natučenje oba bubrega, obilno krvarenje u mekim tkivima, razdor desne strane ošita, odumiranje i pucanje tankog crijeva);

 

              - da su navedene povrede rezultirale trajnim smanjenjem životne aktivnosti tužitelja u obimu od 85% - 90%;

 

- da je tužitelj je na ročištu dana 28. siječnja 2010. prihvatio da smanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 85%;

 

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio niz teških i po život opasnih ozljeda te je kod njega nastupilo trajno smanjenje životnih aktivnosti (prema vještačenju koje je proveo fakultet u Z., nakon vještačenja koja su proveli vještaci dr. T. T., dr. D. H., dr. V. Š., dr. G. M.) i to zbog oštećenja plućne funkcije kao posljedice loma sedmog desnog rebra, natučenja desnog plućnog krila, krvarenja u prsištu i razdora desne polovine ošita (20%); zbog višestrukog loma zdjelice saniranog uz težu deformaciju posljedičnog indirektnog skraćenja desnog donjeg ekstremiteta uz redukciju gibljivosti desnog kuka (30%); zbog umanjenja pokretljivosti desnog ramena u lakom stupnju na bazi subluksacije akromioklavikulalarnog zgloba i frakture skapule (10%); zbog smanjenja pokretljivosti slabinske kralješnice (10%); zbog splenektomija (10%); trajne ileostomije (60%); zbog mase grubih ožiljaka na trbušnoj stjenci i hernija u jednom od njih (20%); zbog ozljede uropoetskih organa (10%); da smanjenje tužiteljevih životnih funkcija, bez matematičkog zbrajanja pojedinih postotaka, iznosi 85%-90%, te da će mu tuđa pomoć i njega biti potrebna po 2 sata svakodnevno zbog trajne ileostome;

 

- da je uslijed zadobivenih povreda, tužitelj trpio fizičke boli i strah, te je kod njega nastupilo smanjenje životnih aktivnosti i naruženje, intenziteta i trajanja navedenih u nalazu i mišljenju fakulteta u Z., pomoć i njega druge osobe bila mu je potrebna 1.080 sati;

 

- da je tuženik tijekom postupka nesporno isplatio tužitelju iznos od 160.000,00 kn.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica, prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), dosuđuje tužitelju na ime naknade štete s osnove pretrpljenih fizičkih boli iznos od 11.500,00 kn umanjen za iznos suodgovornosti od 20% (9.240,00 kn), s osnove pretrpljenog straha 15.000,00 kn umanjen za iznos suodgovornosti od 20% (12.000,00 kn), s osnove smanjenja životne aktivnosti iznos od 675.000,00 kn umanjen za iznos suodgovornosti od 20% (540.000,00 kn), s osnove naruženosti iznos od 25.000,00 kn umanjen za iznos suodgovornosti od 20% (20.000,00 kn), te s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 10.800,00 kn umanjen za iznos suodgovornosti od 20% (8.640,00 kn). Dakle, s osnove nematerijalne i materijalne štete dosuđuje ukupno 737.300,00 kn što umanjeno za iznos suodgovornosti od 20% iznosi 589.880,00 kn a što umanjeno za nesporno uplaćeni iznos od 160.000,00 kuna iznosi 429.880,00 kn. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen (za iznos od ukupno  od 161.140,00 kuna)

 

              Drugostupanjski sud u odnosu na navedene osnove potvrđuje prvostupanjsku presudu, dok temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačava prvostupanjsku odluku u dijelu dosuđenog iznosa rente s osnove tuđe pomoći njege zbog toga što je sud prvog stupnja propustio umanjiti navedeni iznos za suodgovornost tužitelja od 20 %. Tako je tužitelju s osnove rente za razdoblje od 16. veljače 2003. do 28. veljače 2003. dosudio iznos od 208,00 kn te ga je odbio za iznos od 52,00, a za razdoblje od 1. ožujka 2003. je dosudio iznos od 480,00kn dok ga odbio za iznos od 120,00 kn.

 

              Tuženik u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu primjene odredbe čl. 200. ZOO navodeći kako je dosuđen previsok iznos naknade s osnove nematerijalne štete te da sudovi nisu u dovoljnoj mjeri cijenili sve okolnosti slučaja – posebno da nisu uzeli u obzir izvješće A. Također, naglašava da takvom primjenom materijalnog prava nije ispunjena svrha odredbe čl. 200. ZOO, koja obvezuje sud da pri odlučivanju o naknadi nematerijalne štete mora voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada.

 

U konkretnoj pravnoj stvari nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kod primjene čl. 200. ZOO i dosude pravične novčane naknade s osnove nematerijalne štete, visina štete ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, dok orijentacijski kriteriji za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete (dalje: Orijentacijski kriteriji) prihvaćeni u sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 29. studenoga 2002., predstavljaju samo smjernice prilikom određivanja visine nematerijalne štete te nisu matematička formula koja mora uvijek dati jednak rezultat.

 

Prema ocjeni ovoga suda, u konkretnoj pravnoj stvari prilikom određivanja naknade za pretrpljene fizičke boli, za strah, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i za naruženost nižestupanjski sudovi su ocijenili težinu povreda koje je zadobio tužitelj, te su pravilno dosudili pravičnu novčanu naknadu u skladu sa odredbom čl. 200. ZOO, odnosno u skladu sa nalazom i mišljenjem fakulteta u Z. na koje stranke nakon otklonjenih primjedbi nisu imali prigovora (zapisnik sa glavne rasprave od 28. siječnja 2010) a imajući u vidu sve specifične okolnosti slučaja.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava sporan je i način utvrđivanja cijene za 1 sat pružanja tuđe pomoći i njege i početak tijeka zatezne kamate na cijenu sata tuđe pomoći i njege koju pružaju ukućani besplatno.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio visinu naknade za tuđu pomoć sukladno nespornom utvrđenju stranka sa zapisnika od 28. siječnja 2010. (10 kn/h). Suprotno navodima tuženika, iz sadržaja zapisnika ne proizlazi da bi se nesporna cijena sata tuđe pomoći i njega odnosile na trenutak zaključenja glavne rasprave a ne na vrijeme nastanka troškova s obzirom na to da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna od nastanka štetnog događaja.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, naknada materijalne štete s osnove troškova tuđe pomoći utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana, a tek u slučaju ako takva osoba ne postoji u mjestu gdje je pružana tuđa pomoć i njega visina naknade štete po tom osnovu, odnosno visina naknade za 1 sat pružanja tuđe pomoći i njege, dosuđivala bi se prema slobodnoj ocjeni suda, odnosno primjenom odredbe čl. 223. ZPP.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 195. ZOO i čl. 277. ZOO kada su tužitelju na pojedine mjesečne iznose rente, utvrđene i dosuđene tužitelju prema cijenama u vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege dosudili zateznu kamatu tekuću od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

 

Naknada materijalne štete s osnove troškova tuđe pomoći utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, s time da u situaciji o kakvoj je ovdje riječ - kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć (obzirom mu je pružana po članovima obitelji, a u spisu nema podataka da je za tu pomoć plaćao naknadu trećoj osobi), tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala: prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revx-267/15 od 25. ožujka 2015.).

 

Dakle, visina naknade za tuđu pomoć i njegu nije utvrđena prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske presude - kako to tuženik tvrdi, već u nominalnom iznosu prema vremenu nastanka troškova koji se njome naknađuju - mjesečno, pa je pravilno odlučeno da na dosuđene iznose zatezne kamate teku od kada je dospjela obveza tuženika na njeno plaćanje, u smislu odredbe čl. 277. st. 1. ZOO.

 

Slijedom svega iznijetog, na temelju čl. 393. ZPP, revizija tuženika odbijena je kao neosnovana, kako je to u izreci presude.

 

              U odnosu na troškove postupka:

 

Prema odredbi čl. 164. st. 4. ZPP o zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak, s tim da se odluka o troškovima parnice koja je sadržana u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP). Stoga je u pogledu dopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o troškovima parničnog postupka, mjerodavna odredba čl. 400. st. 1. ZPP koja glasi: Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Slijedom izloženog, u ovom slučaju nije ispunjen temeljni kriterij dopuštenosti revizije po čl. 400. st. 1. ZPP, jer rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa je potrebno posebno naglasiti kako protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena.

 

Posebno se naglašava kako je u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

 

Slijedom izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u dijelu koji se odnosi na rješenje o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 17. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.