- 1 -              Rev 699/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 699/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. o. o. d.d., P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. N., odvjetnik u P., protiv tuženice S. K. iz L., P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik u L., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1665/15-2 od 14. listopada 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Labinu poslovni broj Povrv-20/14 od 12. ožujka 2015., u sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „I I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. broj: Ovrv-76/14 od 17. siječnja 2014. godine, izdanom po javnom bilježniku D. K. iz P.-P., ..., kojim se nalaže ovršenici S. K., oib: ..., da ovrhovoditelju G. o. o. d.d. P., oib: ..., na temelju vjerodostojne isprave: Računa-otpremnica br. 103/P1/B/1 u roku od 8 dana od dana primitka ovog Rješenja namiri novčanu tražbinu u iznosu od 53.066,15 kuna sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena na iznos od 53.066,15 kn, koja teče od 18.12.2013. godine sve do isplate; kao i troškove ovršnog postupka koji su određeni Rješenjem o ovrsi, zajedno s zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekuće polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, koja teče od dana donošenja ovog rješenje do namirenja ovrhovoditelja, te se

 

              odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: 

 

              "I. Održava se na snazi platni nalog koji je sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika D. K. iz P. posl. broj: Ovr-76/14 od 17. siječnja 2014. godine koji glasi:

 

              Tužena S. K., oib: ..., iz L., ..., P., dužna je platiti tužitelju G. o. o. d.d. P., oib: ... iz P., ..., iznos od 33.845,57 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

 

              -na iznos od 3.500,00 kn od 11.11.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 3.500,00 kn od 15.01.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 5.400,00 kn od 14.09.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 2.481,41 kn od 02.12.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 3.500,00 kn od 11.11.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.131,03 kn od 02.01.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.000,70 kn od 03.02.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.421,64 kn od 03.03.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.307,25 kn od 02.04.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.307,25 kn od 04.05.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.322,45 kn od 02.06.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.310,60 kn od 02.10.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 442,14 kn od 03.11.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 928,18 kn od 02.12.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 802,15 kn od 04.01.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 824,50 kn od 02.03.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.256,70 kn od 02.04.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.021,60 kn od 02.06.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 725,59 kn od 02.07.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 766,98 kn od 02.11.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

a u slučaju promjene zateznih kamata po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena sve do isplate.

 

              II. Tuženica je dužna naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.163,73 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. siječnja 2014. godine pa stopi od 12 % a u slučaju promjene zateznih kamata po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena sve do isplate", kao neosnovan.

 

              II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženici trošak parničnog troška u iznosu   6.193,16 kn (šesttisućastodevedesettrikuneišesnaestkuna), sve u roku od 15 dana.“

 

              Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Labinu, posl.br. Povrv-20/14 od 12. ožujka 2015. godine te se sudi:

 

              Djelomično se održava se na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. K. iz P. posl. broj: Ovr-76/14 od 17. siječnja 2014. u dijelu u kojem je  tužena  dužna  platiti tužitelju  iznos od 33.845,57 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

 

              -na iznos od 3.500,00 kn od 11.11.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 3.500,00 kn od 15.01.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 5.400,00 kn od 14.09.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 2.481,41 kn od 02.12.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 3.500,00 kn od 11.11.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.131,03 kn od 02.01.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.000,70 kn od 03.02.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.421,64 kn od 03.03.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.307,25 kn od 02.04.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.307,25 kn od 04.05.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.322,45 kn od 02.06.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.310,60 kn od 02.10.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 442,14 kn od 03.11.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 928,18 kn od 02.12.2009. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 802,15 kn od 04.01.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 824,50 kn od 02.03.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.256,70 kn od 02.04.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 1.021,60 kn od 02.06.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 725,59 kn od 02.07.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 % a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

              -na iznos od 766,98 kn od 02.11.2010. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 %               a od 01.07.2011. godine po stopi od 12%,

 

              a u slučaju promjene zateznih kamata po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena sve do isplate.

 

              U preostalom dijelu platni nalog se ukida.

 

              Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka  od  8.293,73 kune u roku od 15 dana.

 

              Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak žalbe od 3.323,82 kuna u roku od 15 dana.“

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija tuženice je neosnovana.

 

              Predmet spora jest zahtjev tužitelja za povrat troškova školovanja i osposobljavanja tuženice za radno mjesto optičar-tehničar u visini 53.066,15 kuna zbog neizvršenja ugovorne obveze tuženice prema Ugovoru o školovanju od 28. kolovoza 2008.

 

              Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

              - da su stranke zaključile Ugovor o školovanju 28. kolovoza 2008. na temelju kojeg se tužitelj obvezao tuženici, svojoj radnici, radi omogućavanja stručnog osposobljavanja za radno mjesto optičara, snositi troškove školovanja u Z. u školskoj godini 2008./2009. u trajanju od dvije godine, a tuženica se obvezala redovno pohađati školu, polagati ispite i školu završiti na vrijeme,

 

              - da je odredbom čl. 4. predmetnog ugovora ugovoreno da će tuženica vratiti tužitelju sve troškove u svezi s njenim školovanjem i osposobljavanjem za zanimanje optičara, sa zateznom kamatom od dana njihovog plaćanja do isplate, ukoliko tuženica ne ostane na radu kod tužitelja najmanje 10 godina,

 

              - da su stranke ugovorile da u pogledu odgovornosti za štetu uslijed neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovornih obveza vrijede odredbe Zakona o obveznim odnosima,

 

              - da je tuženica u roku završila školovanje u Tehničkoj školi R. B. u Z., te se osposobila za zanimanje optičara,

 

              - da je kod tužitelja kao optičar radila nakon završenog školovanja temeljem zaključenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. kolovoza 2011.,

 

              - da je tuženica dala otkaz ugovora o radu 16. studenog 2013., prvostupanjski sud je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sa obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da je platio troškove školovanja Tehničkoj školi R. B. u Z., te da su ugovorne odredbe o obvezi rada tuženice kod tužitelja po završenom školovanju ništetne jer su protivne moralu te načelu jednake vrijednosti činidaba u smislu odredbe čl. 7. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO).

 

              Drugostupanjski sud je, povodom žalbe tužitelja, pozivom na odredbu čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13  - dalje: ZPP), preinačio prvostupanjsku presudu i djelomično održao na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. K. iz P. posl. broj: Ovr-76/14 od 17. siječnja 2014. za iznos od 33.845,57 kuna jer je ocijenio da se ne radi o nemoralnoj ugovornoj odredbi koja nije protivna niti načelu jednake vrijednosti činidaba. Pored toga, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, ocjenjuje dokazanim tužiteljevo potraživanje cijeneći isprave koje se nalaze u spisu.

 

              Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Tuženica u reviziji navodi da je drugostupanjski sud odlučujući o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je propustio voditi računa o tome da isprava temeljem koje je pokrenut ovršni postupak ne predstavlja vjerodostojnu ispravu. Suprotno navodima revidentice, drugostupanjski sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije temeljio na vjerodostojnoj ispravi čiju narav tuženica osporava niti je odlučivao o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, već o onom specificiranom po tužitelju tijekom postupka. Pored toga valja reći da revidentica ne navodi u čemu bi se sastojala navedena bitna povreda parničnog postupka, što je bila dužna učiniti sukladno izričitoj odredbi čl. 386. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP, ovaj sud neobrazložen revizijski razlog nije uzeo u obzir.

 

              U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženica sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, odnosno na proturječnosti u obrazloženju drugostupanjske odluke koji drži nespornim činjenice koje su u prvostupanjskom postupku bile sporne. Iako je drugostupanjski sud u obrazloženju naveo da činjenica plaćanja troškova u prvostupanjskom postupku nije bila sporna, ipak je u nastavku ocijenio dokaze na okolnost plaćenih troškova školovanja i njihove visine, odnosno račune koje je Tehnička škola R. B. iz Z. dostavljala periodično tužitelju kao i konto kartice tužitelja iz kojih je vidljivo da su ti iznosi plaćeni.

 

              Slijedom navedenog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica jer obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

 

              U odnosu na navode revidentice kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, dajući svoju ocjenu provedenih dokaza, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

              U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revidentica ponovno ističe prigovor zastare potraživanja smatrajući da je zastara tužiteljeve tražbine počela teći trenutkom isplate troškova školovanja tijekom 2008. i 2009. godine. Suprotno navodima revidentice, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je neosnovan istaknuti prigovor zastare, budući da je tužitelj povrat troškova školovanja mogao potraživati tek raskidom ugovora o radu. Naime, prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije što drugo propisano, što je u konkretnom slučaju trenutak prestanka radnog odnosa tužiteljice prema čl. 4. Ugovora o školovanju.

 

              Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 17. veljače 2021.