1

Broj: Ppž-1567/2021

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.M.,  zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika M.M., podnesenoj putem branitelja V.V., odvjetnika iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 26. studenog 2020. godine, broj: Pp P-1057/2020-31, na sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.M. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik M.M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik M.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je, izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana.

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u  iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) kuna, te trošak MUP-a, PU primorsko-goranske Rijeka, I Policijske postaje Rijeka za dovođenje na ročište dana 1. listopada 2020. godine u iznosu od 169,00 (stošezdesetdevet) kuna.

Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba  prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i troškovima postupka.

U žalbi okrivljenik navodi da ne odgovara istini da je pobijana presuda donesena ne temelju priznanja odnosno nakon ispitivanja okrivljenika na glavnoj raspravi dana 25. studenog 2020. godine. Da je tome tako okrivljenik bi počinjenje prekršaja  priznao još na glavnoj raspravi dana 1. listopada 2020. godine, ali je naveo kako ne želi iznositi obranu bez nazočnosti branitelja. Podneskom okrivljenika dana 25. studenog 2020. godine Naslov je bio zamoljen odgoditi glavnu raspravu zakazanu za taj dan, a sve iz razloga jer je branitelj okrivljenika imao ranije zakazanu raspravu na Općinskom sudu u Gospiću. Okrivljenik smatra kako je Naslov bio dužan odgoditi raspravu, već je iskoristio položaj okrivljenika koji je na raspravi prisustvovao sam, bez prisutnosti branitelja. Tako je priznao počinjenje prekršaja, sve iz neznanja budući se okrivljenik slabo služi hrvatskim jezikom i pismom, a što je sutkinji od prije poznato budući je isti na glavnoj raspravi 1. listopada 2020. godine izjavio kako ima tek završenu osnovnu školu. Slijedom navedenog pozivajući se na odredbu članka 172. stavak 2. Prekršajnog zakona okrivljenik smatra da mu je povrijeđeno pravo na branitelja. Također se poziva na povredu odredbe članka 85. Prekršajnog zakona. Prigovara vrsti kazne navodeći da je okrivljenik zaposlen u xxx za koji rad prima plaću od 3.800,00 kuna te da je otac jednog maloljetnog djeteta kojeg je dužan  uzdržavati. Također da sud nije cijenio financijske prilike okrivljenika prilikom odmjeravanja troškova postupka.

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

              Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime suprotno navodima žalbe okrivljenik je u svojoj obrani na ročištu dana 25. studenog 2020. godine na koje je uredno pozvan i branitelj okrivljenika u potpunosti priznao prekršaj koji mu se stavlja na teret, navodeći nakon što mu je pročitan optužni prijedlog i nakon što je izjavio da je isti razumio, dakle suprotno žalbenim navodima da ne razumije dobro hrvatski jezik i to nakon završene osnovne škole, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti sa materijalnim dokazima u spisu, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica. 

Potpuno je neosnovan žalbeni navod da je okrivljeniku temeljem članka 172. stavak 2. Prekršajnog zakona povrijeđeno pravo na branitelja, kojom, odredbom je propisano da kada se okrivljenik prvi put ispituje zbog prekršaja za koji je alternativno propisana kazna zatvora ili kada je u smislu članka 134. ovoga Zakona uhićen i doveden pred sud, sudac ga je dužan upozoriti o pravu na branitelja. Ako se okrivljenik očituje da želi branitelja, zastat će se s ispitivanjem najviše do dva sata u kojem vremenu će se na odgovarajući način omogućiti okrivljeniku da si uzme branitelja ili da ga izabere s liste dežurnih odvjetnika. Ako u tom vremenu okrivljenik ne uzme branitelja ili branitelj kojeg je uzeo ili izabrao u tom vremenu ne dođe, sud može ispitati okrivljenika i bez nazočnosti branitelja. Očitovanje okrivljenika o branitelju unijeti će se u zapisnik.

Okrivljenik je u postupku imao branitelja V.V., koji je tijekom postupka podneskom u pet navrata ispričavao nedolazak na ročišta, iz čega nesporno proizlazi da okrivljeniku nije povrijeđeno pravo na branitelja, već naprotiv da je branitelj ovakvim svojim ponašanjem odugovlačio prekršajni postupak, te je prvostupanjski sud potpuno zakonito ispitao okrivljenika na ročištu dana 25. studenog 2020. godine, za koje je branitelj također tražio odgodu jer da ima zakazanu glavnu raspravu navedenog dana  na Općinskom sudu u Gospiću (što ničim nije potkrijepio). Naime branitelj uvijek može u postupku osigurati i zamjenu ukoliko nije u mogućnosti pristupiti na ročište, a svakako je s obzirom na količinu podnesaka kojima je tražio odgodu ročišta to trebao i učiniti.

Stoga imajući u vidu sve navedeno potpuno je neosnovan žalbeni navod da okrivljeniku nije bilo omogućeno da na odgovarajući način u konzultaciji sa braniteljem pripremi obranu niti da iznese sve dokaze i činjenice bez pomoći branitelja.

Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 20 dana. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost ocijenio raniju prekršajnu kažnjavanost, odnosno činjenicu da je u posljednje 3 godine okrivljenik višekratno počinio isti prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što proizlazi iz evidencije Ministarstva pravosuđa, dakle, iskazao je izrazitu upornost u činjenju istovrsnih prekršaja. Stoga mu je pravilno sud izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 20 dana, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje u prometu, pa i ovaj sud smatra da mu je opravdano izrečena bezuvjetna kazna zatvora u navedenom trajanju.

Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 200,00 kuna, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao i troškovi dovođenja u iznosu od 169,00 kuna, a za koji dovedbeni nalog su suprotno navodima žalbe bili ispunjeni zakonski uvjeti, budući je okrivljenik prethodno bio uredno pozivan na ročišta (16. srpnja i 24. rujna 2020. godine), a za koja ročišta je branitelj također tražio odgodu, neosnovano navodeći da okrivljenik nije primio poziv za raspravu 24. rujna 2020. godine, koji je 21. srpnja 2020. uredno uručen okrivljeniku i branitelju.

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. veljače 2021.

  Zapisničarka:                                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajni odjel u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.