Poslovni broj: 6 K-153/2020-17

1

 

 

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

 

              Općinski sud u Virovitici, po sucu Iliji Samardžiji, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Davorke Majstorović, u kaznenom predmetu protiv opt. S. Ž., zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1., čl. 278.st. 3. i 1. te čl. 256.st.1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje u tekstu ODO) u V. br. KO-DO-… od 22. srpnja 2020. i br. KO-DO-… od 2. listopada 2020., nakon provedene i zaključene javne rasprave 17. veljače 2021. sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17, 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08) u prisutnosti zamjenice ODO u V. S. M. M., opt. S. Ž., branitelja - odvj. D. I. u Đ., istog dana

 

presudio je

 

I

Na temelju čl. 544. st. 1 . Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17 - dalje u tekstu ZKP/08) presuda ovog suda broj K-153/2020-2 od 2. rujna 2020. u kojoj je izdan kazneni nalog u odnosu na opt. S. Ž. stavlja se izvan snage.

 

II

 

 

Optuženik Ž. S., zv. "S.", OIB: …, sin I. i A. S. rođ. H., rođ. ... u P., sa prebivalištem u P., P. Z. …, drž. RH, strojobravar, završena srednja škola, zaposlen, prima plaću u iznosu od 4.000,00 kuna, oženjen, supruga ostvaruje mjesečnu plaću od oko 5.000,00 kn, otac troje punoljetne djece, odlikovan S. D. rata, suvlasnik obiteljske kuće i poslovnog prostora, neosuđivan, ne vodi se drugi postupak,

 

kriv je

 

što je :

 

1. točno neutvrđenog dana u razdoblju od 14. svibnja 2018. do 31. srpnja 2018., u P., u cilju izdavanja važećih evidencijskih markica za automat za zabavne igre Tvornički broj; VI 1001 i za automat za zabavne igre Tvornički broj; VI 1002, pribavio potvrdu br. 24675-C i potvrdu br. 24674-C te ih dostavio Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, iako je znao da te potvrde nije izdalo trgovačko društvo A. d.o.o. Z.,

 

dakle, nabavio lažne isprave i upotrijebio ih kao prave,

 

2. točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca travnja 2020. u P., u ulici Lj. G. …, kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo ".", u nakani da obrtu umanji plaćanje poreza na dodanu vrijednost, protivno čl. 57. st. 2., čl. 58. st. 1. , čl. 60. st. 1. toč. a i čl. 125 st.1.i st. 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u mjesečnoj prijavi za mjesec ožujak 2020. godine prikazao da je poduzeću M. d.o.o. V. za isporučenu robu platio iznos od 109.500,00 kuna iako je znao da mu poduzeće M. d.o.o. nije isporučilo nikakvu robu, čime je oštetio državni proračun za iznos od 21.900,00 kuna,

 

dakle, s ciljem da djelomično izbjegne plaćanje poreza dao netočne podatke o dohocima koji su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze pa zbog toga dođe do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,

 

3. u vremenu od 19. svibnja 2020. do 17. lipnja 2020. u P., u ulici Lj. G. …, kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo "T.", za vrijeme trajanja poreznog nadzora, a u cilju da bi prikazao da je poduzeću M. d.o.o. platio novčani iznos od 109.500,00 kuna na ime isporučene robe ispunio univerzalni nalog za plaćanje te sa uplatnice br. 12/20 pomoću printera preslikao potvrdu o uplati te takav univerzalni nalog predočio uz prijavu za porez na dodanu vrijednost

 

dakle, izradio lažnu javnu ispravu i uporabio ju kao pravu,

 

čime je počinio tri kaznena djela i to pod točkom 1. kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave, opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje: KZ/11), pod točkom 2. kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 1. KZ/11, a pod točkom 3. kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave, opisano u čl. 278. st. 3. i 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 278. st. 3. KZ/11,

             

pa se na temelju čl. 278. st. 1. KZ/11 opt. S. Ž. za kazneno djelo opisano pod točkom 1.

utvrđuje

              kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca

za kazneno djelo opisano pod točkom 2. na temelju čl. 256. st. 1. KZ/11 opt. S. Ž.

utvrđuje

              kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

za kazneno djelo opisano pod točkom 3. na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 opt. S. Ž.

utvrđuje

              kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

Na temelju čl. 51. KZ/11 opt. S. Ž. se

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

 

              Na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 opt. S. Ž. se izriče

uvjetna osuda

              kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen optuženik neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo

              Na temelju čl. 560. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17, 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08) u vezi čl. 77. st. 1. KZ/11:

              - utvrđuje se da novčani iznos od 21.900,00 kune (slovima: dvadeset jedna tisuća devetsto kuna) predstavlja imovinsku korist koju je opt. S. Ž. ostvario kaznenim djelom iz čl. 256. st. 1. KZ/11, te taj iznos predstavlja imovinu R. H., te se nalaže opt. S. Ž. da navedeni novčani iznos od 21.900,00 kune (slovima: dvadeset jedna tisuća devetsto kuna) uplati u korist Državnog proračuna RH na račun posl. br. IBAN HR12100510051863000160, model HR64, pozivom na broj 6084-4399-…, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženiku se nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 157,00 kuna (slovima: sto pedeset sedam kuna) i paušalne naknade u iznosu od 1.000,00 kuna (slovima: tisuću kuna), u korist Državnog proračuna R. H., pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

              Optužnicom broj KO-DO-… od 22. srpnja 2020. ODO u V. stavilo je na teret opt. S. Ž. počinjenje kaznenog djela protiv krivotvorenja- krivotvorenjem isprave iz čl. 278.st.1. KZ/11 dok je optužnicom broj KO-DO-… od 2. listopada 2020., ODO u V. stavilo na teret opt. S. Ž. počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine iz čl. 256.st.1. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem isprave iz čl. 278.st. 3. i 1. KZ/11.

 

              Rješenjem ovog suda posl. broj Kv-… od 4. prosinca 2020. na temelju čl. 25.st.1. ZKP/08 spojeni su kazneni predmeti koji se vode protiv opt. S. Ž. pod posl. brojem K-… i K-… te je odlučeno da će se pod posl. brojem K-… provesti jedinstveni kazneni postupak i donijeti jedna presuda.

 

              Pozvan na kaznenu odgovornost optuženik poriče počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278.st.1. KZ/11 (toč.1.), dok priznaje odgovornost za kaznena djela utaje poreza ili carine iz čl. 256.st.1. KZ/11 (toč.2) i krivotvorenja isprave iz čl. 278.st.3. i 1. KZ/11 (toč.3).

 

U dokaznom postupku saslušani su svjedoci J. K. (128-129), T. J. (130-131), optuženik (132), pročitan je zapisnik Porezne uprave Područni ured V. Služba za nadzor od 4. siječnja 2019. (8-12), potvrda (atest) br. 24675-C i zapisnik o tehničkom pregledu br. 24675/18 (13-15), potvrda (atest) br. 24674-C (16-18), dopis trgovačkog društva "A. – co" d.o.o. Z. od 15. 11. 2018. (19-20), zapisnik o tehničkom pregledu i potvrda – atest trgovačkog društva "A.- co" d.o.o. Z. (21-22), potvrda Porezne uprave Područni ured V. od 23.1.2019. o privremenom oduzimanju predmeta sa prilozima (24-28), zapisnik PU V.-p. o ispitivanju osumnjičenika S. Ž. od 10. lipnja 2020. (30-33), reproducirana je dvd snimka ispitivanja osumnjičenika od 10. lipnja 2020. (34), pročitana je presuda ovog suda br. K-… od 2. rujna 2020. (42-44), zapisnik ovog suda br. Kov-… od 28. rujna 2020. (50-51), rješenje ovog suda br. Kov-… od 28. rujna 2020. (52-53), rješenje ovog suda br. Kv-… od 4. prosinca 2020. (59-60), izvješće Financijske agencije od 15. srpnja 2020. (69-72), preslik prometa po uplatnicama (75-76), preslik univerzalnog naloga za plaćanje (77,78), očitovanje F. (80), zapisnik Porezne uprave, Područni ured V., Služba za nadzor od 29. lipnja 2020. (81-89), zapisnik PU V.-p. o ispitivanju osumnjičenika od 24.9.2020. (90-93), reproducirana je dvd snimka ispitivanja osumnjičenika od 24.9.2020. (94), zapisnik ovog suda br. Kov-… od 13. studenog 2020. (104-105), rješenje ovog suda br. Kov-… od 13. studenog 2020. (107-108), izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za optuženika (121-125), pročitana je potvrda Odjela za prekršajne evidencije za optuženika (37-39), izvod iz KE za optuženika (98).

 

Iznoseći obranu optuženik navodi da je 2019. kupio 2 video igre zajedno sa atestima tako da je svaka plaćena 750,00 kn, a atest 500,00 kn. Kupnju je učinio nakon što je u oglasniku "njuškalo" vidio ponudu od osobe po imenu Z. iz S. s istaknutim brojem telefona kojoj osobi je u centru S. isplatio novčanu naknadu za video igre i ateste. Na osnovi takvih atesta ishodio je markice u Poreznoj upravi. Tijekom 4 ili 5. mj. 2019. obavljao se porezni nadzor u njegovom obrtu i tada saznaje da tvrtka "E." više ne radi atestiranja te mu je rečeno da uređaje odloži u skladište dok ne pribavi druge ateste. Nakon nekoliko dana nazvao je Z. i rekao da atesti nisu važeći te da treba vratiti novac ili pribaviti nove ateste. Z. mu je rekao da pošalje adresu i da će mu izraditi nove ateste. Sa pribavljenim atestima odlazio je u Poreznu upravu koja je posumnjala u vjerodostojnost ovih atesta. Ponovno se telefonom obratio Z. i rekao za problem naznačen u Poreznoj upravi na što je Z. odgovorio da je ateste platio kod prijatelja i da nisu zavedeni u financijskim evidencijama jer nije plaćen pdv. Kasnije unatoč višekratnih pokušaja nije uspio telefonom kontaktirati Z.

 

Nadopunjujući obranu optuženik navodi da se pri kupovini automata za zabavne igre prvenstveno rukovodio činjenicom da su automati imali izdane ateste jer ih u protivnom ne bi niti kupio. Osobu po imenu Z. upoznao je s rezultatima poreznog nadzora i zatražio da vrati novac ili napravi nove ateste. Nakon što mu je osoba po imenu Z. dostavila ateste iste je izvadio iz koverte i bez pregledavanja odnio u Poreznu upravu. Prilikom kupovine dvaju uređaja za zabavne igre, u Poreznoj upravi je dao izjavu da su njegovo vlasništvo, a kasnije nakon predaje novih atesta nije morao davati izjavu niti dokazivati činjenicu vlasništva. Po utvrđenju poreznog nadzora da bi se na dva automata za zabavne igre nalazile nevažeće evidencijske markice, po uputi poreznih inspektora isti su odloženi u skladište, a predani Poreznoj upravi na njihov zahtjev kojom prilikom je sačinjena potvrda o njihovom izuzimanju. Predavajući aparate u Poreznoj upravi naglasio je djelatnicima da su aparati prašnjavi jer su se nalazili u skladištu – garaži gdje je bilo drugih predmeta poput kosilice, cvijeća i sl. i o tome je sačinio izjavu koju je predao u Poreznu upravu. U ranijem vremenskom periodu i to prije 15-tak godina surađivao je s tvrtkom „A. – co“ d.o.o. Z., a praksa rada je bila da kod većih uređaja na teren izlazi djelatnik atestne kuće, a manji uređaji bi se odnosili na pregled u atestnu tvrtku. Inkriminacije opisane u optužnici od 2. listopada 2020. tj. pod toč. 2. i 3. u potpunosti priznaje. Liječi se zbog Parkinsove bolesti i demencije.

 

              Svjedok K. J. navodi da je kao porezni inspektor Porezne uprave V. provodila porezni nadzor kod optuženika tijekom 2018. u vezi primjene Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom te poreza od zabavnih i nagradnih igara. Prilikom poreznog nadzora zatečena su dva automata za zabavne igre sa istaknutim evidencijskim markicama Ministarstva financija sa rokom važenja za mjesec svibanj 2018. Atesti se postavljaju na automate za zabavne igre prilikom prvog stavljanja u uporabu te prilikom promjene lokacije automata, a inače se predočava dokaz o uplati mjesečnog novčanog iznosa od 100,00 kn na osnovu kojeg se izdaje evidencijska markica. Tijekom poreznog nadzora utvrđeno je da su dva automata za zabavne igre imali ateste tvrtke „E.“ d.o.o. koja u to vrijeme prema odluci Ministarstva financija nije imala ovlaštenje za izdavanje atesta. O činjenici da navedena tvrtka više nema ovlaštenje za izdavanje atesta, poreznog obveznika je upoznao porezni službenik prilikom mjesečnog dolaska poreznog obveznika. Vizualnim pregledom dva atesta tvrtke "A.-co" koje je porezni obveznik S. Ž. donio u Poreznu upravu utvrđeno je da je njihov izgled drugačiji od atesta koje su inače dobivali od ove tvrtke pri suradnji s drugim poreznim obveznicima, zbog čega je kontaktirana navedena tvrtka i ista se očitovala da nisu izdali takve ateste. Kada se porezni obveznik upoznaje s činjenicom da prethodni atesti nisu važeći tada ima obvezu ishoditi izdavanje novih važećih atesta. Za vrijeme poreznog nadzora porezni obveznik se očitovao da je aparate za zabavne igre nabavio od osobe po imenu Z. iz S., za kojeg ne zna prezime već samo da živi u centru S. bez pobližih podataka o adresi uz naznaku određenog broja telefona. Iz izjave poreznog obveznika proizlazi da je zabavni aparat koji je bio u kvaru vratio vlasniku koji ga nije uspio popraviti i da je ostao kod njega u S. Na strani optuženika kao poreznog obveznika postojala je obveza pribavljanja atesta čim je automat za zabavne igre stavio u svoj objekt te tako i u situaciji kada je navodno kupio automat za zabavne igre i donio u lokal. Osoba koja u svoj objekt postavlja automat za zabavne igre dužna je kao priređivač igara za takav automat pribaviti odgovarajući atest.

 

              T. J. opisuje da se tvrtka „A. – co“ d.o.o. Z. čiji je direktor bavi uslugama tehničkog pregleda automata za zabavne igre i igre na sreću. Izdavanjem atesta ova tvrtka se bavi od 1991. Priređivači igara podnose zahtjev za obavljanje tehničkog pregleda nad navedenim uređajima i nakon ispunjavanja odgovarajućih kriterija izdaje se atest. Do 2008. tvrtka "A.-co" d.o.o. imala je sjedište u S., a nakon toga u Z., H. p. ... U razgovoru sa majkom koja je u ranijem periodu bila uključena u rad ove tvrtke za vrijeme sjedišta u S. saznala je da je optuženik u ranijem periodu dolazio u njihovu tvrtku poradi izdavanja atesta i to u vremenskom periodu do 2005. Pregledavajući službenu evidenciju njihove tvrtke od 2005. do 2021. utvrdila je da se optuženik ne pojavljuje kao subjekt kojem bi tvrtka "A. – co" izdavala ateste. Obrasci zapisnika i potvrda o tehničkom pregledu koji se nalaze na listovima 20, 21 su obrasci koje navedena tvrtka koristi u svom radu i ste je koristila tijekom 2018. Obrasci na listovima 16 i 18 prestali su se koristiti prije 5 godina. Pregled uređaja provodi se u sjedištu tvrtke ili djelatnik tvrtke izlazi na teren i nakon utvrđenja da su ispunjeni određeni kriteriji izdaje se atest koji porezni obveznik predaje Poreznoj upravi uz zahtjev za izdavanje evidencijskih markica. Mjesto pregleda uređaja nije ni u kakvoj korelaciji sa mjestom priređivanja igara pri čemu priređivač može mijenjati lokaciju prostora u kojem će se nalaziti automat zabavne igre. Atest vrijedi 1 godinu i u tom periodu može se mijenjati lokacija bez izdavanja novog atesta koji se mora pribaviti kod promjene vlasnika. Vlasnik automata za zabavne igre koji je pribavio odgovarajući atest može takav automat prodati drugoj osobi i tada ta druga osoba ima obvezu pribavljanja novog atesta. Promjena vlasnika uređaja za zabavne igre u periodu gdje atest nije istekao dovodi do toga da novi vlasnik treba pribaviti odgovarajući atest.

 

              Analizirajući provedeni dokazni postupak proizlazi da sadržaj zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru koji se odnosio na poreznog obveznika "T.", obrt za ugostiteljstvo, vl. S. Ž. u pogledu primjene Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom i poreza od zabavnih i nagradnih igara kao i zapažanja ovlaštene službenice Porezne uprave K. J. te predstavnice tvrtke "A. – co" Z. J. T. u potpunosti potvrđuju činjenične navode opisane u toč. 1 izreke presude.

 

              Neprihvatljiva je optuženikova obrana da bi prvi put saznao za nevjerodostojnost potvrda izdanih od tvrtke "A. –co" kada je o tome upoznat od djelatnika Porezne uprave i to prilikom predaje potvrda - atesta. Naime, potpuno je neuvjerljivo optuženikovo pozivanje na osobu po imenu Z. iz S. za koju nema pobližih podataka osim da živi u centru S. Isticanje da je kontaktirao navedenu osobu nakon njegove obavijesti objavljene na oglasniku "njuškalo" te se u jednom navratu i osobno susreo ne čini se životnim posebno kada optuženik navodi da mu je navedena osoba poslala poštom u koverti nove potvrde u atestu, ali da ni tada nije bilo pobližih podataka na koverti o pošiljatelju pismena.

 

              Isticanje optuženika da nije pogledao sadržaj dviju potvrda zaprimljenih putem pošte već da je iste izvadio iz koverte i odnio u Poreznu upravu djeluje posve nerealno i očito da optuženik ovakvu tvrdnju koristi poradi dokazivanja činjenice da je u Poreznu upravu predao dvije potvrde tvrtke "A. – co" ne znajući da bi bile nevjerodostojne.

 

              Međutim, uzimajući u obzir očitovanje tvrtke "A. - co" Z. da se ova tvrtka ne koristi obrascima potvrda koje je optuženik predočio Poreznoj upravi već unazad 5 godina, tada je već na prvi pogled djelatnicima Porezne uprave bilo jasno da se radi o obrascima znatno različitim od onih koje je inače izdavala navedena tvrtka u drugim predmetima.

 

              Kada optuženik u svojoj obrani navodi da je u ranijem periodu surađivao s tvrtkom "A. - co" u vezi izdavanja atesta, a što proizlazi i iz iskaza J. T. koja opisuje da se njena majka sjeća optuženika kao stranke, pri čemu pregledom službenih evidencija nije utvrđeno da bi se od 2005. do 2021. kao podnositelj zahtjeva za izdavanje atesta pojavljivao optuženik, tada se nameće zaključak da je optuženik koristeći raniju suradnju s tvrtkom "A. - co" i obrasce koji su izdavani u prethodnom periodu iskoristio da ih upotrijebi u svrhu dokazivanja posjedovanja urednih atesta za dva automata za zabavne igre tvorničkog broja VI 1002 i VI 1001 iako je znao da iste nije izdala tvrtka "A. - co", kako to proizlazi i iz njihova očitovanja .

 

Početna usporedba ovih dviju vrsta obrazaca upućuje na vidljive razlike u njihovu izgledu s obzirom na oblik i font slova kao i izgled žiga koji je drugačijeg oblika i s drugim sjedištem tvrtke jer od 2008. tvrtka "A. - co" nema sjedište u S. već u Z., H. p. ...

 

Uvjerljivost iskaz svjedoka K. J. koja je kao porezni inspektor obavljala porezni nadzor u obrtu "T." vl. optuženika potkrijepljena je i odredbama Zakona o lokalnim porezima kojima se nameće obveza svakog priređivača igara da pribavi atest čim je automat za zabavne igre stavio u svoj objekt kao i u situaciji promjene lokacije automata za zabavne igre odnosno promjene vlasnika kako je konstatirala i predstavnica tvrtke "A. – co" J. T.

             

              Kod takvog činjeničnog stanja očito da optuženik nije pribavio potvrde o tehničkoj ispravnosti automata za igre od osobe po imenu Z., pri čemu je neživotno da je i ranije kupio dva takva aparata od osobe poznate samo po imenu, već je očito optuženik raspolažući obrascima tvrtke "A. - co" s obzirom na raniju poslovnu suradnju, u iste upisao podatke s karakteristikama dvaju automata za zabavne igre koji su bili predmet poreznog nadzora te takve potvrde predao u Poreznu upravu radi izdavanja evidencijskih markica.

 

              Na neuvjerljivost optuženikove obrane upućuju i njegovi navodi tijekom poreznog nadzora da je zabavni aparat koji je bio u kvaru vratio vlasniku koji ga nije uspio popraviti i da je ostao kod njega u S., a zatim tvrdi da je u Poreznu upravu vratio oba uređaja, što zasigurno ne bi mogao da je jedan ostao u S.

 

              Kod takvog postupanja optuženik je znao da posjeduje isprave koje nije izdala tvrtka "A. - co" i kako se radi o ispravama koje ne potječu od svog izdavatelja radi se o lažnim ispravama koje je optuženik upotrijebio kao prave, ostvarujući izravnom namjerom obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278.st.1. KZ/11.

 

              Optuženikovo priznanje počinjenja kaznenih djela utaje poreza ili carine (toč.2) te krivotvorenja isprave (toč.3) sukladno je sadržajima dokaza koji su priloženi uz optužnicu i prije svega obuhvaćaju zapisnik Porezne uprave, Područni ured V. od 29. lipnja 2020. o provođenju poreznog nadzora poreza na dodanu vrijednost u periodu od 1. siječnja do 31. ožujka 2020. Prilikom nadzora je utvrđeno da je u odbitku pretporeza po stopi od 25% obuhvaćen i račun broj 12/20 od 10. ožujka 2020 koji glasi na poreznog obveznika „M.“ d.o.o. V. u iznosu 109.500,00 kn, a pretporez iznosi 21.900,00 kn. Račun se odnosio na izradu svjetlećeg plesnog podija u disco baru obrta "T." vl. S. Ž. Porezni službenici ocjenjujući da se radi o značajnijem ulaganju izvršili su provjeru računa kod tvrtke "M." d.o.o. V. koja se očitovala da nije izdala račun broj 12/20 od 10. ožujka 2020. niti imaju evidentiranu uplatu od 109.500,00 kn od kupca "T."- obrt za ugostiteljstvo.

 

              Iz kartice kupca "T." proizlazi da nije proknjižen račun broj 12/20 niti uplata iznosa od 109.500,00 kn na ime navedenog računa.

 

              Uvidom u izvode platnog prometa tvrtke "M." d.o.o. za period od 9. ožujka 2020. do 15. ožujka 2020. utvrđeno je da optuženik nije izvršio uplatu iznosa od 109.500,00 kn.

 

              Financijska agencija se očitovala da uplata iznosa od 109.500,00 kn (opisana kao uplata računa 12/20) nije proknjižena niti provedena u Poslovnici u P., potvrda nije otisnuta putem In-printera u F. i ne sadrži podatke koje bi generirao informacijski sustav F. Analizom naloga s opisom plaćanja „uplata računa 12/20“ proizlazi da na potvrdi nije vidljiva godina obrade naloga tako da nije otisnuta 2020. godina koja je inače uvijek vidljiva na F. obrađenim nalozima, podatak na potvrdi (iznos) nije vertikalno poravnat sa naknadom i ukupnim iznosom uplate, što je standardizirano na originalno oblikovanim potvrdama o plaćanju tiskanima na Informacijskom sustavu F. na printeru.

 

              Razmatrajući uplatni nalog od 28. travnja 2020. na iznos od 20,00 kn proizlazi da je isti tekstualno i brojčano identičan spornom nalogu, što upućuje na zaključak da je isti iskorišten za krivotvorenje podataka iz ovjere In printerom na spornom uplatnom nalogu i to na način da je optuženik na sporni nalog ispod teksta „uplata računa“ upisao „12/20“ kao i novčani iznos 109.500,00 kn te zatim putem printera preslikao potvrdu o uplati, da bi u konačnici nalog za plaćanje koristio u prijavi poreza na dodanu vrijednost.

 

              Porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama ima pravo na odbitak pretporeza u trenutku plaćanja računa isporučitelju za isporučena dobra ili obavljene usluge u skladu sa odredbama čl.125.st.1. i 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

 

              S obzirom da optuženik nije izvršio plaćanje tvrtki „M.“ računa u iznosu od 109.500,00 kn time nije mogao odbiti pretporez u iznosu od 21.900,00 kn u razdoblju od 1.1. 2020. do 31.3.2020.

 

              Na zaključak da tvrtka "M." nije izgradila plesni podij u disco baru "T." upućuju i zapažanja poreznih inspektora Porezne uprave koji su u zapisniku o nadzoru konstatirali da plesni podij ne izgleda kao nov.

 

              Cijeneći nespornim da je optuženik ispunio univerzalni nalog za plaćanje i to u cilju dokazivanja da je uplatio tvrtki "M." iznos od 109.500,00 kn, preslikavajući potvrdu o uplati s drugog računa te takav nalog koristio pri podnošenju prijave poreza na dodanu vrijednost, proizlazi da je optuženik takav univerzalni nalog koji je predstavljao lažnu javnu ispravu uporabio kao pravu.

 

Na strani optuženika uporaba lažne javne isprave učinjena je u cilju neosnovanog odbijanja pretporeza odnosno uvećanja troškova poslovanja svog obrta kako bi u konačnici djelomično izbjegao plaćanje poreza davanjem netočnih podataka koji su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze koji iznos prelazi 20.000,00 kuna. Takvim postupanjem na strani optuženika ostvarena su obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave kroz izravnu namjeru kao oblik krivnje jer je znao da lažnu javnu ispravu uporabljuje kao pravu, a kroz isti oblik krivnje optuženik je djelomično izbjegao plaćanje poreza, znajući pri tome da bez zakonske osnove uvećava troškove poslovanja i neosnovano odbija pretporez.

 

              Nalazeći dokazanim da je optuženik počinio tri kaznena djela iz izreke presude, isti je oglašen krivim tako da mu je za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278.st.1. KZ/11 (toč. 1.) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca, a za kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256.st.1. KZ/11 (toč.2) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te za kazneno djelo krivotvorenja isprava iz čl. 278.st. 1. i 3. KZ/11 (toč.3) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci te je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uz izricanje uvjetne osude od 2 godine.

 

Očekuje se da ovakva kaznenopravna sankcija ostvari svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a prije svega utječe na optuženika da ne počini novo kazneno djelo i shvati pogibeljnost činjenja kaznenih djela te da se ojača svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

 

              Prilikom izricanja naznačene sankcije na strani optuženika olakotnim je cijenjena njegova dosadašnja neosuđivanost, pogoršano zdravstveno stanje uslijed kroničnih bolesti, a otegotnim da je optuženik raniju poslovnu suradnju s drugim subjektima u vidu posjedovanja obrazaca i uplatnice iskoristio za počinjenje kaznenih djela, u čemu se ogledaju elementi njegove manipulativnosti.

 

              Budući da počinitelj kaznenog djela ne smije zadržati imovinsku korist počinjenjem kaznenog djela, primjenom čl. 560. ZKP/08 u vezi čl. 77. st. 1. KZ/11, od optuženika se oduzima imovinska korist, tako da se utvrđuje da novčani iznos od 21.900,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 (toč.2.) i da taj novčani iznos predstavlja imovinu R. H. uz obvezu po optuženiku da novčani iznos od 21.900,00 kuna uplati u korist Državnog proračuna R.H. u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

              Donošenjem osuđujuće presude optuženiku se nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka primjenom čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, tako da mu se nalaže uplatiti iznos od 157,00 kuna, koji se odnosi na trošak pristupa svjedoka na saslušanje, kao i paušalnu naknadu u iznosu od 1.000,00 kuna određenu prema dužini trajanja i složenosti postupka.

             

Donošenjem ovosudne presude ispunjeni su uvjeti da se presuda – kazneni nalog ovog suda broj K-153/2020-2 od 2. rujna 2020. stavi izvan snage, sukladno čl. 544. st. 1. ZKP/08.

             

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U V. 17. veljače 2021.

 

 

              Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude ovlaštene stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

Dostaviti:

1. ODO u Virovitici na broj KO-DO-… i br. KO-DO-…
2. opt. Ž. S., P., P. Z. …
3. branitelj opt. – odvj. I. D., Đ., Poslovni centar …