- 1 -              Revd 693/2021-2

Broj: Revd 693/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., pok. M., iz B., OIB: ... , zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ... , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Stalnoj službi u Metkoviću, Građansko-upravnom odjelu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž - 1076/2020-2 od 14. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj P-848/2019-8 od 14. srpnja 2020., na sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja se odbacuje.

Obrazloženje

Prijedlogom za dopuštenje revizije tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž - 1076/2020-2 od 14. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj P-848/2019-8 od 14. srpnja 2020., zbog dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na prijedlog tužitelja tuženica nije odgovorila.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, pitanja postavljena u prijedlogu glase:

„a) Kakav je karakter upisanog posjeda u katastarskom operatu, odnosno jesu li upisanici u katastarski operat zakoniti i istiniti posjednici, čije vrijeme posjedovanja se ima računa kroz institut dosijedanja?

b) Kod stjecanja vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba li u dosjelost uračunati vrijeme prije 8. listopada 1991. koje teče do trenutka podnošenja tužbe?“

Kao razlog važnosti označenih pitanja tužitelj ukazuju na sudsku praksu revizijskog suda u odluci Revx 974/17 od 7. svibnja 2019. te na Odluke Europskog suda za ljudska prava donesenim po zahtjevu broj 35298/94 i 37658/10, kao i na odluku istog Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-262/19 za koju tvrdi da je „dijametralno suprotna presudi u ovom predmetu“.

Predlagatelj u prvo postavljenom pitanju i njegovom obrazloženju polazi od činjenice da je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika upisan u katastarskom operatu od 1983. godine pa nadalje sve do podnošenja tužbe (2017.), a samom upisu sugerira kvalitetu dokaza zakonitog i istinitog posjeda. Nasuprot tome, nižestupanjske presude polaze od zaključka da tužitelj nije dokazao zakonitost svog posjeda (postojanje valjanog pravnog temelja svog posjedovanja budući da u rješenju o nasljeđivanju na koje se tužitelj poziva predmetna čestica nije navedena), već tek poštenje posjeda, pa da od 1983. pa do dana podnošenja tužbe nije protekao zakonom propisani rok poštenog posjedovanja te stoga tužitelj nije stekao pravo vlasništva dosjelošću u smislu odredbi čl. 159. st. 2. - 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV). Stoga, odgovor na tako postavljeno pitanje nije odlučan za odluku u ovom sporu pa nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovog suda putem revizije.

U vezi drugopostavljenog pitanja valja reći da su sudovi utvrdili da se iz izvedenih dokaza tijekom postupka ne može izvesti zaključak da su prednici tužitelja zakonito posjedovali predmetnu nekretninu prije 1983., kao niti da postoji pravna osnova posjeda na koju se tužitelj poziva (da bi njegovoj baki bio priznat posjed predmetne nekretnine kao obrađivaču). Kako su prilikom donošenja presude nižestupanjski sudovi imali na umu navedene činjenice i utvrđeno proteklo vrijeme posjeda tužitelja kao poštenog posjednika od 1983. do 2017.(dakle, i prije 1991.), to niti odgovor na ovako postavljeno pitanje ne može dovesti tužitelja u povoljniju pravnu situaciju.

Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, a imajući na umu sve izneseno, valjalo je odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 17. veljače 2021.