1

                            Broj: Pž-4694/2020

  

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.M., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica od 28. kolovoza 2020., broj: 511-16-09/05-3-486-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. A.M. i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. A.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. A.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 500,00 kuna.

             

Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.M. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

Prigovor nije osnovan.             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              Okrivljenik u prigovoru prekršaj u potpunosti priznaje i kaje se, jako mu je žao zbog događaja i svjestan je veće opasnosti koja se mogla dogoditi. Međutim, vozačka dozvola mu je neophodna za putovanje na posao udaljen 30 minuta od mjesta boravišta, a u teškoj je situaciji jer ima maloljetno dijete koje kreće u srednju školu i za koje mora privređivati. Izrečena novčana kazna jako mu otežava život, a ističe i da je civilna žrtva domovinskog rata 80%. Moli da mu se smanji zaštitna mjera, ovo neugodno iskustvo već ga je dovelo u lošu poziciju jer bi mogao izgubiti posao, kao i da mu se smanji novčana kazna ili zamijeni dobrotvornim radom.

 

Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdilo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Naime, za prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

I po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, budući je okrivljenik upravljao vozilom iako je imao koncentraciju alkohola od 1,22 g/kg i s time povezanim velikim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, te da okolnosti koje okrivljenik ističe u prigovoru ni same za sebe, ni u svojoj ukupnosti, ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti za izricanje blaže kazne od propisane u smislu čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, niti bi se, po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se izrečena novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, ističe se, da zamjenu novčana kazna radom za opće dobro ne određuje sud  (prvostupanjski ili drugostupanjski) u odluci o prekršaju, već tek u postupku izvršenja novčane kazne nadležni prekršajni sud pod uvjetima zakona određuje zamjenu radom za opće dobro, sukladno odredbi čl. 34. st. 2. i 3. i čl. 152. st. 6. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjski sud osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle doista vrlo blizu donje zakonom propisane granice, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

 

Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. A.M. nije učinio.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

 

Zagreb, 17. veljače 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, Postaji prometne policije Virovitica u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.