Poslovni broj: 12 Pr-54/2017-37

1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi 1. tužiteljice M. K. iz O., OIB: …, 2. tužitelja M. K., Š., OIB: … i 3. tužiteljice M. B. iz O., OIB: …, zastupanih po punomoćniku M. P., odvjetniku iz V., protiv tuženog U. O., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. E., odvjetniku iz O., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 17. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. – 3. tužitelja, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku U. O., Z., OIB: …, isplatiti

-          tužiteljici M. K. iz O., OIB: …, na ime naknade imovinske štete iznos od 19.000,00 kn, te na ime naknade neimovinske štete iznos od 230.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. 12. 2016. godine do isplate po stoji zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %tna poena

-          tužitelju M. K. iz O., OIB: … na ime naknade imovinske štete iznos od 3.500,00 kn, te na ime naknade neimovinske štete iznos od 230.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. 12. 2016. godine do isplate po stoji zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %tna poena

-          tužiteljici M. B. iz Z., OIB: …, na ime naknade imovinske štete iznos od 3.500,00 kn, te na ime naknade neimovinske štete iznos od 230.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. 12. 2016. godine do isplate po stoji zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %tna poena, a sve to u roku od 15 dana".

 

2. Nalaže se tužiteljima da solidarno nadoknade tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 91.756,12 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelji u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 16. listopada 2017. navode da je dana 19. listopada 2016. u O. došlo do prometne nesreće u kojoj je bračni drug 1. tužiteljice i otac 2. i 3. tužitelja – M. K. smrtno stradao kada je pao sa teretnog vozila registarskih oznaka SL …, na kojem se isti vozio i koje je bilo u pogonu. Predmetno vozilo je bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika, a inače se radi o teretnom vozilu za komunalne potrebe u vlasništvu trgovačkog društva "P.", O. iz O.

 

              S obzirom da tužitelji smrću bračnog druga i oca trpe duševnu bol zbog smrti bliske osobe, smatraju da imaju pravo na naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, kao i na naknadu imovinske štete zbog troškova organizacije pogreba.

 

              Radi naprijed navedenoga tužitelji su postavili tužbeni zahtjev kako je naveden u tužbi od 11. listopada 2017.

 

              Međutim, na ročištu od 13. ožujka 2018. (94) povučen je dio tužbenog zahtjeva za 1. tužiteljicu M. K. na način da je povučen dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete za trošak opreme pokojnika u iznosu od 8.000,00 kn, troškove hrane i pića na dan sahrane u iznosu od 6.000,00 kn, te troškove pribavljanja grobnog mjesta i izrade spomenika u iznosu od 14.500,00 kn, tako da je umjesto prvotno utuženog iznosa od 47.500,00 kn tužbeni zahtjev za M. K. u odnosu na imovinsku štetu smanjen na novčani iznos od 19.000,00 kn.

 

              Tužena strana je navela da pristaje na povlačenje tužbe, tako da je u ovom dijelu tužbeni zahtjev povučen odnosno preciziran na način da isti glasi kao u točci 1. izreke ove presude.

 

              Punomoćnik tužitelja je svojim podneskom od 11. ožujka 2020. povisio tužbeni zahtjev tako da je za tužiteljicu M. K. i M. K., umjesto 230.000,00 kn, potraživao iznos od 330.000,00 kn, radi duševnih boli zbog smrti bračnog druga odnosno oca, čemu se je tuženik usprotivio u svom podnesku od 23. ožujka 2020., da bi na ročištu od 8. prosinca 2020. punomoćnik tužitelja povukao podnesak od 11. ožujka 2020., tak da u tom dijelu nije došlo do povećanja tužbenog zahtjeva već je on ostao onakav kakav je naveden u točci 1. izreke ove presude. Po okončanju glavne rasprave tužitelji su predložili da sud usvoji tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

 

              U odgovoru na tužbu (36) tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev svih tužitelja navodeći da nema dokaza o uzročno - posljedičnoj vezi između pada K. M. s kamiona i uporabe vozila osiguranika tuženika, navodeći kao uzrok pada s kamiona pok. M. K. njegove zdravstvene probleme, radi čega protiv vozača kamiona nije pokrenut kazneni postupak.

 

              Tuženik je nadalje osporio opseg i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da su tužbeni zahtjevi 1. – 3. tuženika previsoko postavljeni, kako u odnosu na imovinsku, tako i na neimovinsku štetu, radi čega je predložio sudu da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

              Među strankama je nesporno da je dana 19. listopada 2016. došlo do nesreće u kojoj je smrtno stradao M. K., uslijed čega je nastupila šteta uslijed smrti istog, kao što je nesporno da je vozilo registarskih oznaka ..…, s kojeg je pao M. K., bilo u vlasništvu trgovačkog društva "P." iz O., te da je bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika, a radi se o klasičnom ugovoru o osiguranju vozila od odgovornosti za štetu, iako do zaključenja glavne rasprave tužiteljska strana taj ugovor kao dokaz nije dostavila u spis niti je predložila da se isti pribavi putem suda, što je na ročištu od 17. veljače 2021. (170) priznao sam punomoćnik tuženika, tako da na ove okolnosti sud nije provodio daljnje dokaze.

 

              Među strankama je sporna pravna osnova odgovornosti za nastalu štetu, opseg i visina nastale neimovinske i imovinske štete, te da li postoji podijeljena odgovornost za nastalu štetu odnosno da li je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku s obzirom da je tijekom postupka tužena strana istakla prigovor podijeljene odgovornosti i promašene pasivne legitimacije tuženika.

 

              Na sporne okolnosti sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (9-13), zapisnik Zavoda za patologiju i sudsku medicinu (14-20), otpusno pismo (21-22), smrtne listove (23-26), odštetni zahtjev (33-34), zapisnik o očevidu (40-48), zapisnik o očevidu (59-65), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (66-73), zapisnik Zavoda za patologiju i sudsku medicinu (74-79), otpusno pismo (81-82), potvrdu (85), smrtne listove (87-90), račun (95), medicinsku dokumentaciju (96-111), proveo vještačenje po vještaku M. M. (116-119), neposredno saslušao vještaka M. M. (135-136), saslušao tužiteljicu M. K. (157), M. K. (157), M. B. (157), te svjedoka D. Z. (168).

 

              Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

              Prije upuštanja u odluku o glavnoj stvari odnosno postavljenom tužbenom zahtjevu, sud je prvenstveno riješio prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

 

              S obzirom da je među strankama nesporno da je vozilo s kojeg je pao M. K. bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika, jasno je da se u ovom postupku ne može raditi o izvanrednoj odgovornosti za štetu, odnosno ne mogu doći u primjenu odredbe Zakona o obveznim odnosima kojim je regulirana odgovornost za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu iz čl. 1068. do 1072. Zakona o obveznim odnosima.

 

              U konkretnom slučaju radi se o osiguranju od automobilske odgovornosti za nastalu štetu, odnosno punomoćnik tužitelja u svom podnesku od 21. ožujka 2019. (128) se poziva na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 76/13, 152/14) koji je na snazi od 2014. godine, i to konkretno na čl. 22. navedenog Zakona.

 

              Naprijed navedenim čl. 22. je propisano sljedeće: "1) Vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. 2) Ugovorom o osiguranju iz st. 1. ovog čl. pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilo kojim je prouzročena šteta. 3) Ugovorom o osiguranju iz st. 1. ovog čl. pokrivene štete su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.

 

              Međutim, sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o obvezi iz automobilske odgovornosti.

 

              Naime, ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti se odnosi, kao što je propisano naprijed navedenim čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, na štete nastale putnicima i trećim osobama. Međutim, u konkretnom slučaju M. K. nije bio niti putnik niti treća osoba. On nije bio putnik zato jer je predmetno vozilo s kojeg je M. K. pao u naravi kamion registriran za tri osobe i to vozača i dva putnika u kabini. Međutim, mjesto na kojem se je prevozio M. K. u trenutku pada s vozila u pokretu nije mjesto za prijevoz putnika već za radnika koji obavlja svoj posao, a što među strankama nije sporno jer je tijekom postupka utvrđeno da je M. K. pao sa zadnjeg dijela kamiona te da nije bi u kabini.

 

              Nadalje, prema ocjeni ovog suda, M. K. nije niti treća osoba, jer je on bio u radnom odnosu kod vlasnika kamiona, u vrijeme nastanka štetnog događaja je bi na svom radnom mjestu, a kamion je bi njegovo sredstvo rada. S obzirom na naprijed navedeno sud smatra da je M. K. nastradao prilikom obavljanja rada, pa se konkretni slučaj smatra ozljedom na radu, a ne radi se o prometnoj nezgodi s obzirom da ovakva šteta ne ulazi u osigurane rizike po polici osiguranja od automobilske odgovornosti.

 

              Pri tome treba napomenuti da tužiteljska strana do okončanja ovog postupka nije dostavila kao dokaz u spis ugovor o osiguranju sklopljen između vlasnika kamiona i osobe kod koje je vozilo bilo osigurano, tako da nije dokazao eventualno šire osiguranje po toj polici o osiguranju, iako je to trebao učiniti sukladno pravilima o teretu dokazivanja. Tome u prilog govore i odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju prema kojem se ozljedom na radu prema tom Zakonu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim, mehaničkim fizikalnim ili kemijskim djelovanje, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osiguranja u obveznom zdravstvenom osiguranju.

 

              S obzirom na sve naprijed navedeno, sud je prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, te je odbio tužbeni zahtjev 1. – 3. tužitelja s obzirom da se radi o prigovoru materijalno – pravne naravi, te je presudio kao u točci 1. izreke ove presude.

 

              Temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika, 1. – 3. tužitelji su dužni tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 91.756,12 kn.

 

              Navedeni trošak odnosi se na odgovor na tužbu, pripremno ročište od 13. ožujka 2018., ročište od 28. lipnja 2019., ročište od 19. siječnja 2021., ročište od 17. veljače 2021., s obzirom da se radi o ročištima na kojima su izvođeni dokazi, te za obrazložene podneske od 12. listopada 2018., 12. srpnja 2019., u iznosu od 7.445,00 kn za svaku pojedinu parničnu radnju, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 744.500,00 kn, temeljem Tbr. 7., 8. i 9. Tarife, a nakon povećanja vrijednosti predmeta spora na iznos od 944.500,00 kn, za podnesak od 23. ožujka 2020. i za raspravu od 8. prosinca 2020., u iznosu od 9.445,00 kn za svaku pojedinu parničnu radnju, ili ukupno 71.005,00 kn. Naprijed navedenom iznosu treba pridodati PDV u iznosu od 17.775,12 kn, te putni trošak u iznosu od 2.976,00 kn ili ukupno 91.756,12 kn.

 

              Tuženiku nije određen trošak radi objave presude u iznosu od 500,00 kn jer to ročište nije niti održano, kao niti pristojbu na odgovor na tužbu, jer obveza plaćanja te pristojbe određuje se nakon pravomoćnosti, ovisno u uspjehu u parnici.

 

U Virovitici 17. veljače 2021.

 

Sudac:

 

Darko Barišić

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

 

Dostaviti:

 

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik M. P., V.
2. Punomoćnik tuženika – odvjetnik Ž. E., O.