- 1 -              Rev 1129/2020-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1129/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. D. iz Z., i 2. V. D. iz V., kao pravnih sljednika iza pok. N. D., oboje zastupani po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. d.o.o. V. G., F. kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-637/2017-2 od 13. studenog 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-421/2014 od 13. travnja 2017., u sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-637/2017-2 od 13. studenog 2019., i predmet vraća navedenom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odlučivanje o troškovima postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da se naloži tuženiku platiti im iznos od 43.878,96 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2014. do isplate, te je naloženo tužiteljima nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 8.050,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom navedena presuda je preinačena i tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

Nakon što mu je rješenjem revizijskog suda poslovni broj Revd 753/2020-2 od 6. svibnja 2020. dopuštena revizija protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

„Da li je zakupnik nakon prestanka zakupa prostora u obvezi platiti zakupodavcu naknadu stečene koristi u visini zakupnine ugovorene Ugovorom o zakupu i za vrijeme nakon prestanka zakupa ili se naknada u tom slučaju utvrđuje u visini stvarne koristi koju je zakupnik stekao koristeći poslovni prostor nakon prestanka zakupa?“

 

Tuženik predlaže da se revizija prihvati i drugostupanjska presuda preinači ili ukine.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je prednik tužitelja, pok. N. D., s tuženikom sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora u prizemlju zgrade u …, Z., na razdoblje od 5 godina; da je ugovorena zakupnina u iznosu od 1.000 € za prvu godinu zakupa, a nakon toga u iznosu od 1.100 €; da se tuženik obvezao plaćati i troškove režija za električnu energiju, vodu, čistoću i grijanje; da je nakon prestanka zakupu tuženik odbio predati poslovni prostor (Ugovor je raskinut 2. studenog 2012.); te da je iz predmetnog poslovnog prostora iselio tek 5. rujna 2013.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da je zakupnik nakon prestanka zakupa u obvezi platiti zakupodavcu naknadu za koristi koje je imao posjedovanjem poslovnog prostora, međutim, obzirom na učinjene isplate od strane tuženika, da je tako utvrđena korist manja od iznosa kojeg su tužitelji naplatili. Pri tome je uzeta u obzir visina zakupnine koju je bilo moguće ostvariti prema uvjetima na tržištu u razdoblju nakon prestanka zakupa do predaje poslovnog prostora u posjed tužiteljima.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu ocijenivši da je tuženik u obvezi platiti tužitelju naknadu za koristi koje nakon prestanka zakupa imao posjedovanjem poslovnog prostora, u visini zakupnine koju je bio u obvezi plaćati prema ugovoru o zakupu koji je sklopljen na vrijeme koje je isteklo.

 

Međutim, prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, korist koju je posjednik poslovnog prostora (tuženik) ostvarivao nije pravilno utvrđivati prema zakupnini koja je bila relevantna u vremenu u kojem je ugovor o zakupu poslovnog prostora bio na snazi već je nakon prestanka zakupa koristi koje je zakupnik imao potrebno utvrditi prema visini zakupnine koju bi nakon prestanka zakupa zakupnik bio u obvezi plaćati i to u iznosu kojeg je realno na tržištu za konkretan prostor bilo moguće postići te tako utvrđen iznos predstavlja korist koju je korisnik prostora nakon prestanka zakupa ostvario.

 

Dakle, pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo (čl. 165. st. 1. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“, broj 91/96 i dr.), zbog čega nije odgovoreno na sve odlučne navode žalbe tužitelja (odnose se na način utvrđivanja iznosa u kojem je tuženik ostvario korist), pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. . Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), riješeno kao pod I. izreke.

 

Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP riješeno je da se odlučivanje o troškovima revizije ostavlja za konačnu odluku.

 

Zagreb, 17. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.