Broj: Gž R-158/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr. sc. Dražana Penjaka kao predsjednika vijeća, Verice Franić kao sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanča kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V., R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici u V., protiv tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, OIB: …, Regionalna jedinica HŽ Putnički prijevoz Vinkovci, Vinkovci, koga zastupa zakonski zastupnik-predsjednik uprave D. R., dpl. ing i punomoćnici M. S., mag. iur, T. P., dpl. iur., R. Ć., dpl. iur i P. K., dpl. pravnik, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-313/2015-11 od 18. prosinca 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24. studenog 2016. godine,

p r e s u d i o   j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-313/2015-11 od 18. prosinca 2015., i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se nedopuštenim izvanredni otkaz tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Regionalna jedinica HŽ, Putnički prijevoz Vinkovci OIB: … koji je tužitelju J. V., R., OIB: … Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj:1586 od 06. srpnja 2015. godine izvanredno otkazao ugovor o radu zaključen dana 19. studenoga 2013. godine i Aneks broj 2401-9/14 od 01. rujna 2014. godine te se utvrđuje da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao dana 06. srpnja 2015. godine, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na posao na radno mjesto pregledača vagona,  kao i da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn (slovima:dvijetisuće-petstokuna), sve u roku od 8 (osam) dana."

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopuštenim izvanredni otkaz tuženika koji je tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj:1586 od 06. srpnja 2015. godine izvanredno otkazao ugovor o radu zaključen dana 19. studenoga 2013. godine i Aneks broj 2401-9/14 od 01. rujna 2014. godine i da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao dana 06. srpnja 2015. godine, kao i da se nalaži tuženiku da ga vrati na posao na radno mjesto pregledača vagona.

Odlukom o trošku obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 2.500,00 kuna.

Žalio se je tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine.

U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži i trošak odgovora na tužbu.

Žalba tuženika je osnovana.

Pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane odluke, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza tuženika koji je tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj: 1586 od 6. srpnja 2015. izvanredno otkazao ugovor o radu zaključen dana 19. studenog 2013. i Aneks broj 2401-9/14 od 1. rujna 2014., te tim osnovom i zahtjev za povratak na posao.

U konkretnom slučaju riječ je o izvanrednom otkazu u smislu odredbe članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, dalje ZR).

Prema ovoj odredbi poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužitelj radnik tuženika osnovom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. studenog 2103. i njegovog aneksa na poslovima pregledača vagona,

- da je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju zbog osobito važne činjenice, budući je tuženik 24. lipnja 2015. (primitkom dopisa od 15. lipnja 2015.) saznao da je svjedodžba za zanimanje elektroinstalater koja je upisana u radnoj knjižici tužitelja nevjerodostojna,

- da je iz sadržaja dopisa Industrijsko-obrtničke škole Nova Gradiška od 15. lipnja 2015. razvidno da tužitelj nije bio učenik njihove škole, da su na prvoj stranici te svjedodžbe klasa i urudžbeni broj krivotvoreni i nisu brojevi navedene škole, te da je matični broj krivotvoren, kao i da ista škola od osnutka nije nikada imala zanimanje "elektroinstalater" a da je i netočan podatak o imenu razrednika,

- da je tuženik ugovor o radu izvanredno otkazao u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temeljio,

- da je ispoštivana procedura izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, jer je tužitelju bilo omogućeno iznijeti obranu, te se tuženik savjetovao sa sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća,

-da se tužitelj prilikom zasnivanja radnog odnosa kod tuženika nije koristio sa nevjerodostojnom svjedodžbom za zanimanje elektroinstalater,

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev poslodavcu za zaštitu prava te u daljnjem zakonskom roku tužbu sudu za sudsku zaštitu,

-da je predmetna Odluka o otkazu donijeta od strane ovlaštene osobe,

-da se u navedenoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju tuženik kao poslodavac poziva na gubitak povjerenja u tužitelja kao radnika što smatra osobito važnim razlogom zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć.

Kod navedenih okolnosti, međutim, osnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja cijeneći da tužitelj nije koristio nevjerodostojnu svjedodžbu prilikom zasnivanja radnog odnosa kod tuženika.

Naime, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju treba imati u vidu, kako u okolnostima kada je tužitelj svjesno posluživši se krivotvorenom svjedodžbom dao upisati zanimanje elektroinstalater u radnu knjižicu, opravdano je, tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika koji je radio na radnom mjestu pregledača vagona, neovisno o činjenici koju ističe tužitelj da on do sada ni na koji način nije iskoristio tako upisano zanimanje.

Prema tome, činjenica da  je tužitelj svjesno dao upisati zanimanje u radnu knjižicu na temelju krivotvorene svjedodžbe dovoljna je da je tuženik kao poslodavac opravdano izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika i predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, te opravdava otkazivanje.

Iz iznesenih razloga valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (članak 373. točka 2. ZPP-a).

Shodno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a tužitelja ne pripada pravo na naknadu parničnog troška, dok tuženik trošak i ne potražuje.

Tužitelju nije obistinjen trošak odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 24. studenog 2016. godine