-1-                   Poslovni broj: 3 UsI-1281/2020-6

 

 

    

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 3 UsI-1281/2020-6

 

 

 

                                                                                              

 U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja J. B. iz V., kojeg zastupa opunomoćenik B. J., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenica V. P., službena osoba, radi razmjernog dijela starosne mirovine, 17. veljače 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/20-03/06085702894, URBROJ: 341-99-06/2-20-5195 od 6. listopada 2020. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/20-03/06085702894, URBROJ: 341-99-06/2-20-5195 od 6. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 140-02/19-03/06085702894, URBROJ: 341-12-06/2-19-25364 od 9. srpnja 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine od 1. veljače 2019. primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj: 14/01.; nastavno: Ugovor) u svoti od 44,28 kn mjesečno, umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 64,34 kn mjesečno.

Tužitelj u tužbi navodi da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu pravilno izvršili obračun mirovine. Tvrdi da je neshvatljivo da se osobi s navršenih 15 godina radnog staža, a koji su uvjet za ostvarivanje starosne mirovine, utvrdi da joj pripada pravo na starosnu mirovinu u iznosu od 44,28 kn mjesečno, da bi se potom utvrdila najniža mirovina u iznosu od 64,34 kn. Predlaže Sudu saslušati tužitelja kao stranku u sporu i provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a nakon toga, poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, ponavlja navode istaknute u obrazloženju osporavanog rješenja te ističe da je potpuno neosnovana tvrdnja tužitelja da mu je za staž od 15 godina pogrešno utvrđena pripadajuća svota mirovine. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 10. veljače 2021. kod ovog Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima  (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Na raspravu je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, predloženih dokaznih prijedloga te postavljenog tužbenog zahtjeva. Ujedno je zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn te za pristup na ročište u iznosu od 2.500,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 6.250,00 kn. Na raspravu je pristupila i službena osoba tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila izvođenju predloženih dokaznih prijedloga jer iste smatra nepotrebnim provoditi u ovom upravnom sporu. Također je istaknula da tužitelj u SR Njemačkoj prima mirovinu od 1. travnja 2019., u Bosni i Hercegovini od 9. srpnja 2020., dok je u Republici Srbiji postupak još u tijeku.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava na razmjerni dio starosne mirovine pokrenut na zahtjev tužitelja podnesen dana 11. srpnja 2019. nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj te mu je prvostupanjskim rješenjem od 9. srpnja 2020. priznato to pravo od 1. veljače 2019. primjenom Ugovora u svoti od 44,28 kn mjesečno, umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 64,34 kn mjesečno.

Tužitelj osporava pravilnost izračuna mirovine ne navodeći pritom za koje elemente smatra da su pogrešno utvrđeni prilikom izračuna mirovine.

Izračun starosne mirovine za tužitelja je detaljno naveden u prvostupanjskom rješenju i prilogu istoga, a kontrola toga izračuna je provedena i u žalbenom postupku.

Konkretno, iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj rođen … pa je do dana 1. veljače 2019. navršio 69 godina i 2 mjeseca života, mirovinski staž tužitelja prema članku 24. do 31. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. nastavno: ZOMO) do dana 1. veljače 2019. iznosi ukupno 01 godinu i 11 dana. Naime, u mirovinski staž tužitelja uračunata su razdoblja staža osiguranja od 27. lipnja 1997. do 31. kolovoza 1997., od 3. listopada 2001. do 18. prosinca 2001., od 1. lipnja 2008. do 2. siječnja 2009. i od 20. lipnja 2019. do 8. srpnja 2019.

Nadalje, nositelj mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini potvrdio je razdoblja osiguranja od 13. prosinca 1968. do 23. rujna 1969. i od 5. ožujka 1971. do 27. srpnja 1991. u ukupnom trajanju od 01 godine, 02 mjeseca i 04 dana; nositelj mirovinskog osiguranja u SR Njemačkoj potvrdio je razdoblja osiguranja od 1. svibnja 1973. do 17. srpnja 1978. u ukupnom trajanju od 05 godina i 04 mjeseca, dok je nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji potvrdio razdoblja osiguranja od 6. ožujka 1979. do 25. lipnja 1991. u ukupnom trajanju od 08 godina, 05 mjeseci i 25 dana.

Stoga, ukupni mirovinski staž prema članku 17. Ugovora iznosi 16 godina, 00 mjeseci i 10 dana.

Nadalje, prema članku 81. do 84. ZOMO-a utvrđeni su prosječni vrijednosni bodovi 0,5101 ostvareni u razdoblju od 1997. do 2019., polazni faktor za određivanje starosne mirovine prema članku 85. stavku 1. točki 4. ZOMO-a iznosi 1,0, dok su osobni bodovi za određivanje starosne mirovine prema članku 86. ZOMO-a dobiveni na način da su prosječni vrijednosni bodovi pomnoženi s ukupnim mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (1,0301) i polaznim faktorom (1,0000) te iznose 0,5255.

Svota mirovine izračunata je prema članku 79. stavku 1. ZOMO-a na način da su osobni bodovi 0,5255 pomnoženi s mirovinskim faktorom iz članka 87. stavka 1. točke 1. koji iznosi 1,0 i aktualnom vrijednošću mirovine od 66,35 kn utvrđenoj prema članku 88. ZOMO-a (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine – „Narodne novine“, broj: 27/2019.) i iznosi 34,87 kn mjesečno.

Nadalje, u smislu članka 79. stavka 2. ZOMO-a, u svotu mirovine uračunat je, kao sastavni dio mirovine, dodatak na mirovinu te mirovina iznosi 44,28 kn, dok svota najniže mirovine prema članku 90. ZOMO-a, od 1. veljače 2019. iznosi 64,34 kn mjesečno.

Nastavno tome, tužitelju je pravilno prvostupanjskim rješenjem od 9. srpnja 2020. priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine u svoti od 44,28 kn mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, umjesto koje je određena najniža mirovina u svoti od 64,34 kn mjesečno.

Sud smatra kako je, računskom kontrolom izračuna svote mirovine u žalbenom postupku, tuženik pravilno utvrdio kako je ista pravilno izračunata te da su svi relevantni elementi koji služe za izračun mirovine u smislu članka 79. do 89. ZOMO-a pravilno određeni pri čemu nije utvrdio nikakve nepravilnosti.

Također valja naglasiti da tužitelju pripada pravo i na razmjerni dio starosne mirovine u SR Njemačkoj, Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji (u SR Njemačkoj tužitelj prima mirovinu od 1. travnja 2019., u Bosni i Hercegovini od 9. srpnja 2020., dok je u Republici Srbiji postupak još u tijeku), a obzirom na razdoblja staža osiguranja potvrđena u tim državama.

Prema odredbi članka 33. stavka 3. ZUS-a, stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Polazeći od navedene odredbe i činjenica utvrđenih u upravnom postupku, Sud je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19.), odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu i provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

Naime, Sud smatra da se saslušanjem tužitelja ne bi utvrdile nikakve odlučne činjenice važne za rješavanje ove upravne stvari, dok okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, obzirom da tužitelj nije doveo u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Ovakav zaključak Sud temelji na provedenoj računskoj kontroli izračuna svote mirovine u upravnom postupku koje dokazi u spisu ne dovode u sumnju.

Naime, Sud u prosuđivanju izračuna svote mirovine nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku, odnosno iz samog predmeta tuženika ne proizlazi ništa što objektivno dovodi u sumnju način izračuna mirovine, već tužitelj samo paušalno navodi da tijekom postupka nije pravilno izvršen obračun mirovine. Stoga ovaj Sud zaključno smatra da u takvoj situaciji nije bilo osnove za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

Slijedom iznesenoga, Sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim te je stoga primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke presude.    

           Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 17. veljače 2021.

 

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-).