- 1 -              Revd 750/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 750/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja G. G. iz B., OIB: ..., 2. tužitelja M. G. iz B., OIB: ..., protiv tuženika G. p. – O. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. i p., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije 1. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-932/19-3 od 11. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-803/17-36 od 4. ožujka 2019., na sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija prvotužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku G. p. – O. d.o.o. iz Z., OIB ..., da I. tužitelju G. G. iz B., OIB ..., plati iznos od 29.535,74 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. kolovoza 2017. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena, a II. tužitelju M. G. iz B., OIB ..., iznos od 3.080,31 kn sa zateznom kamatom od 24. kolovoza 2017. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena pa do isplate, sve u roku do 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku G. p. – O. d.o.o. da I. tužitelju G. G. i II. tužitelju M. G. nadoknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana.

 

II. I. tužitelj G. G. i II. tužitelj M. G. dužni su tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00, u roku od 15 dana."

 

Rješenjem istog suda, poslovni broj P-803/17-42 od 26. ožujka 2019., riješeno je:

 

"Žalba II. tužitelja M. G. iz B., OIB ..., zaprimljena kod ovoga suda dana 25. ožujka 209., protiv presude ovoga suda broj P-803/17-36 od 4. ožujka 2019., odbacuje se kao nepravovremena.“

 

Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba prvotužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba drugotužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a ujedno je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Protiv navedene drugostupanjske presude, prvotužitelj je osobno podnio reviziju.

 

U odgovoru na podnesenu reviziju, tuženik istu predlaže odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu. Traži troškove odgovora na reviziju.

 

U konkretnom slučaju, s obzirom na to da je pobijana drugostupanjska presuda donesena 11. svibnja 2020., za dopuštenost revizije mjerodavne su odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

Prema odredbama čl. 91.a st. 1. i 2. ZPP stranka može prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju podnijeti preko opunomoćenika koji je odvjetnik, a iznimno od toga stranka može sama podnijeti prijedlog za dopuštenje i reviziju ako ima položen pravosudni ispit. Odredbom čl. 91.a st. 3. ZPP propisano je da je stranka dužna uz prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju ili najkasnije do isteka roka za njegovo podnošenje priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu ili drugu javnu ispravu u izvorniku ili preslici iz koje proizlazi da stranka ima položen pravosudni ispit, ako takva potvrda ili druga javna isprava u izvorniku ili preslici prethodno nije podnesena sudu u istom postupku.

 

Prvotužitelj je reviziju podnio osobno, pri čemu uz reviziju nije priložio izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu ili drugu javnu ispravu u izvorniku ili preslici iz koje proizlazi da ima položen pravosudni ispit, a takva potvrda ili druga javna isprava u izvorniku ili preslici nije ni prethodno podnesena sudu u istom postupku.

 

Stoga je prvotužiteljevu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 91.a ZPP.

 

Osim toga, prema odredbi čl. 392. st. 7. ZPP, revizija nije dopuštena ako prethodno nije doneseno rješenje o dopuštenju revizije.

 

Kako nije dopušteno podnošenje revizije, tuženiku nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na reviziju, jer ta radnja nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 17. veljače 2021.