- 1 -              Rev 83/2017-2

Broj: Rev 83/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva H., K. u Z., protiv tuženika F. V. iz O., kojeg zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8506/15-2 od 18. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1578/15-34 od 21. srpnja 2015., u sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom je presudom odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je tuženiku naloženo da tužitelju plati 300.000,00 kn sa zateznim kamatama i nadoknadi mu parnične troškove u iznosu od 54.180,00 kn sa zateznim kamatama.

Tuženik je protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude tako da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan ili da ih ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

U uvodnom je dijelu revizije tuženik općenito naznačio da je izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka, a potom se određeno pozvao samo na povredu odredbe čl. 5. st. 1. ZPP učinjenu u postupku pred sudom prvoga stupnja, kojom je propisana dužnost suda da svakoj stranci omogući da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, a koju nalazi u tome što mu sud nije dostavio zapisnike s ročišta održanih 19. svibnja i 16. lipnja 2015.

S obzirom na ovaj tuženikov revizijski navod, proizlazi njegovo pozivanje na povredu načela saslušanja stranaka i time postojanje bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

Međutim, neosnovano tuženik smatra da je parnični sud bilo kojoj stranci dužan dostavljati zapisnike s ročišta na koje je ona uredno pozvana, a na njih nije pristupila. Takva obveza suda ničim nije propisana. Stoga ovaj revizijski razlog ne postoji.

Iz revizijskog navoda da nije obrazloženo zašto je prvostupanjski sud odbio izvesti predloženi dokaz saslušanjem svjedokinje D. K. proizlazi da je revizija izjavljena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Neistinita je, međutim, tuženikova tvrdnja kako prvostupanjska presuda ne sadrži razlog odbijanja izvođenja navedenoga dokaza jer je sud prvoga stupnja na str. 6. presude obrazložio razloge odbijanja izvođenja određenih predloženih dokaza.

Stoga ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 300.000,00 kn sa zateznim kamatama utemeljen na tužiteljevim tvrdnjama da je 8. studenoga 2007. kao zajmodavac sklopio s tuženikom kao zajmoprimcem ugovor o zajmu, a tuženik da nije u ugovorenom roku vratio pozajmljeni iznos.

Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio navedene odlučne činjenice na koje se tužitelj pozvao i primjenom odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05) glede tražbine po osnovi glavnice te čl. 29. toga Zakona glede tražbine po osnovi zateznih kamata tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

Iako tuženik u reviziji navodi da drugostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, ovaj revizijski razlog nije određeno obrazložen, već cjelokupno obrazloženje revizije i inače predstavlja kombinaciju činjeničnih (protivno odredbi čl. 385. ZPP) te materijalnopravnih i procesnopravnih navoda, u čemu je sadržano i iznošenje vlastite ocjene izvedenih dokaza.

Stoga nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 17. veljače 2021.