Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Revr 1106/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Ć. iz Z., zastupane po punomoćnici A. D., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & partneri d.o.o., protiv tuženika Sveučilišta u Z., Fakultet,  zastupanog po punomoćniku M. E., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1429/2012-2 od 21. siječnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2026/11-23 od 27. travnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 30. studenoga 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Revizija  tuženika odbija se kao neosnovana.

 

              II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nastalog u povodu sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja  suđeno je:

 

»I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I/ Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj: … od dana 24.02.2011. godine, nedopuštena.

 

II/ Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U Z., Fakultet, da vrati tužiteljicu mr. sc. D. Ć. iz Z. na rad na radno mjesto asistenta.

 

III/ Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U Z., Fakultet, isplatiti tužiteljici mr. sc. D. Ć. iz Z. iznos u visini od kn 37.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog šikanoznog postupanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je uređuje čl. 29. st. 2. ZOO-a koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe do isplate.

 

IV/ Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U Z., Fakultet, isplatiti tužiteljici mr. sc. D. Ć. iz Z. iznos u visini od 18.739,00 kn na ime školarine uplaćene Fakultetu, Sveučilišta u S., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je uređuje čl. 29. st. 2. ZOO-a koja na uplaćeni iznos školarine teče od dana uplate školarine do isplate."

 

V/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog postupka u roku od 8 dana."

 

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn u roku od 8 dana.«

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

»I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2026/2011-23 od 27. travnja 2012. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj … od 24. veljače 2011. nedopuštena i vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika, na radno mjesto asistenta, u stavku II. izreke, i sudi:

 

Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj … od 24. veljače 2011. i nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad/radno mjesto asistenta, u rok od 8 (osam) dana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka od 8.750,00 kn.

 

П. Оdbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2026/2011-23 od 27. travnja 2012. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 37.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog šikanoznog postupanja sa zakonskim zateznim kamatama, iznosa od 18.739,00 kn na ime školarine uplaćene Sveučilištu u S., Fakultetu, sa zakonskim zateznim kamatama i naknadu parničnih troškova.

 

III. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.«

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno iste ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, te da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u povodu sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Revident navodi kako ne navedena bitna povreda sastoji u tome što drugostupanjski sud nije u potpunosti i pravilno ocijenio dokaze provedene u prvostupanjskom postupku, a naročito u tome što je ignorirao sadržaj obrazloženja pobijanog otkaza, te na taj način u potpunosti propustio dati razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju nije moglo doći do gubitka odnosno narušenja povjerenja tuženika u tužiteljicu.

 

Navedeno obrazloženje u sebi u stvari sadrži revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se ne može podnijeti revizija (čl. 385. ZPP).

 

Drugostupanjski sud je dao valjane i jasne razloge za odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev, te je valjano obrazložio pravno shvaćanje koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Stoga je neosnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Nadalje, neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nezakonitom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto asistenta.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev primjenjujući materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 108., čl. 109. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 6/11 – dalje: ZR).

 

              Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Odredbom čl. 109. st. 2. ZR određeno je da podnošenje žalbe ili tužbe – sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanja radnika nadležnim tijelima izvršne vlasti ne predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

 

Drugostupanjski sud je suprotno stajalištu prvostupanjskog suda zaključio da to što se tužiteljica – nakon što je na temelju Zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13 i 139/13 – dalje u tekstu: ZZDVO) i Statuta tuženika obrazloženom odlukom Fakultetskog vijeća  - prvo priznato pravo na izradu dizertacije i izvandoktorskog studija i tema pod radnim naslovom "…", te određen mentor, a zatim to isto pravo na prijedlog dekana tuženika uskraćena na 8. sjednici Fakultetskog vijeća tuženika održanoj 25. siječnja 2011., te odlukom dekana tuženika od 1. veljače 2011. obratila dopisom od 26. siječnja 2011. rektoru Sveučilišta u Z., u kojem opisuje tijek događaja, svoje viđenje nastale situacije i od rektora Sveučilišta u Z. zatražila mišljenje vezano za mogućnost ostvarivanja prava prema odluci Fakultetskog vijeća  tuženika od 21. prosinca 2010., odnosno izrade doktorske dizertacije izvandoktorskog studija, nije ponašanje zbog kojeg bi tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužiteljicu, a time niti razlog u smislu navedenog materijalnog prava za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razlog iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

U st. 2. istog članka uređeno je da je u slučaju iz st. 1. ovog članka revizijski sud dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

              S obzirom da revizijski sud u cijelosti  prihvaća razloge drugostupanjske presude koje bi samo trebalo ponoviti u revizijskoj odluci, isti je primijenio odredbu čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, te prihvaća razloge drugostupanjske presude, čiji će se razlozi objaviti na internetskim stranicama suda.

 

              S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

              Odluka o troškovima parničnog postupka nastalim u povodu sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 30. studenoga 2016.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu