Broj: Revr 1243/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz V., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u V., protiv tuženice Osnovne škole „D. T.“ iz Č., koju zastupaju punomoćnici R. B. i D. N., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2052/2014-2 od 22. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini poslovni broj P-162/13-12 od 15. svibnja 2014., u sjednici održanoj 18. siječnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužiteljice M. Š.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je otkaz ugovora o radu od 1. ožujka 2013. kojim je tuženik otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 3. rujna 2012. nezakonit i nedopušten, zahtjev tužiteljice za vraćanje na poslove koje je obavljala prije otkazivanja ugovora o radu te naknadom plaće i ostalih materijalnih davanja za razdoblje od otkazivanja do donošenja presude, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu kao i zahtjev za naknadom štete u visini 4 prosječne bruto plaće isplaćene tužiteljici u posljednja tri mjeseca rada kod tuženika. Tužiteljici je naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, vraćanje tužiteljice na rad, naknadom plaće, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 28/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužiteljica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje da osobno, a niti putem punomoćnika nije zaprimila pozive za ročišta održana 18. prosinca 2013., 15. siječnja 2014. i 19. veljače 2014. na kojim su saslušavani svjedoci, pa nije mogla svjedocima postavljati pitanja niti se s njima suočavati, da je na pripremnom ročištu održanom 18. prosinca 2013. tužiteljica iznijela niz dokaznih prijedloga koje je sud odbio te je na istom ročištu sud bez donošenja posebnog rješenja odlučio koje će dokaze izvesti tijekom postupka, a da u presudi nije naveo razloge zbog kojih je odbio izvođenje određenih dokaza, čime je tužiteljici onemogućeno raspravljanje pred sudom.

Prije svega valja navesti da iz stanja spisa proizlazi da je na ročišta održana u ovom postupku 18. prosinca 2013., 15. siječnja 2014. i 19. veljače 2014. uredno pristupio punomoćnik tužiteljice odnosno njegov zamjenik, a da je tužiteljica radi saslušanja u svojstvu stranke pristupila na ročište održano 16. travnja 2014.

Kako je tužiteljica u ovom postupku zastupana po punomoćniku odvjetniku, a prema odredbi čl. 138. st. 1. ZPP kada stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u tom zakonu nije što drugo određeno, to tužiteljici dostavom poziva za ročišta po punomoćniku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

Nadalje, na pripremnom ročištu održanom 18. prosinca 2013. (list 60 spisa) pristupio je punomoćnik tužiteljice koji je iznio određene dokazne prijedloge, čije je izvođenje sud prvog stupnja odbio pozivom na odredbu čl. 232. ZPP nakon čega je zaključio prethodni postupak. Tužiteljica ukazuje na povredu odredbe čl. 300. st. 2. ZPP koju je počinio prvostupanjski sud kada je odbio dokazne prijedloge tužiteljice bez obrazloženja.

Iako se sud prvog stupnja pogrešno pozvao na odredbu čl. 232. ZPP umjesto na čl. 300. st. 2. ZPP, to nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Naime, prema odredbi čl. 220. st. 1. i st. 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Drugostupanjski sud je u obrazloženju presude odbijene dokazne prijedloge tužiteljice ocijenio kao dokaze koji nisu bili važni za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Obzirom da su nižestupanjski sudovi postupajući u skladu s citiranom odredbom proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu i utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor, a koju ocjenu prihvaća i ovaj sud, to suprotno navodima tužiteljice nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 220. ZPP i čl. 300. st. 2. ZPP koja bi bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Stoga kako pobijane presude, suprotno navodima tužiteljice nemaju nedostataka koje bi onemogućavale ispitivanje njihove pravilnosti i zakonitosti, presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama te je tužiteljici omogućeno raspravljanje pred sudom, to u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u vezi s čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP na koje ukazuje revidentica.

Revizijskim navodima kojima se ukazuje na pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova i iznosi drugačije činjenične zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova zapravo se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Kako se revizija prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, to takvi navodi nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava u smislu odredbe čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

Glede pravilne primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje koje se odnosi na primjenu čl. 35. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09,  61/11 i 73/13 - dalje: ZR) u vezi s otkazivanjem ugovora o radu prije isteka roka probnog rada radi neostvarenja očekivanih rezultata rada radnika, ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge suda drugog stupnja pa stoga upućuje na te razloge sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja pozvati se na razloge prvostupanjske presude odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske  presude glede primjene materijalnog prava tužiteljica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. navedenog članka objaviti na internetskim stranicama.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice.

Zagreb, 18. siječnja 2017.