Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž-949/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja
K. d.o.o. OIB: …, koga zastupa
punomoćnica M. Š., odvjetnica u G., , protiv tuženika H.
O. iz G., , OIB:…, koju zastupa punomoćnica I.
B. A., odvjetnica u G., …, radi isplate, odlučujući o
žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni
broj Povrv-577/2018-12 od 8. lipnja 2020. u toč. I i III izreke, 17. veljače 2021.,

p r e s u d i o j e

1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici
poslovni broj Povrv-577/2018-12 od 8. lipnja 2020. u toč. I izreke tako da se ukida platni
nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz G. poslovni
broj Ovrv-206/2018 od 30. studenog 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti
tužitelju preko iznosa od 68,90 kn pa do iznosa od 551,20 kn odnosno za iznos od 482,30 kn
sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima
primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od 16. listopada 2018. do isplate, te se u
tom dijelu tužbeni zahtjev odbija, te u dijelu pod toč. III izreke tako da se nalaže tužitelju da
tuženiku pored već dosuđenih troškova postupka u iznosu od 137,11 kn isplati i daljni trošak
postupka u iznosu od 1.589,06 kn, u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 490,62 kn, u roku od osam dana.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Održava se na snazi platni nalog - rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
Javnog bilježnika M. B. iz G., …, broj Ovrv-
206/2018 od 30. studenog 2018. godine u dijelu koji glasi:

Poslovni broj: 15 Gž-949/2020-2 2

"Nalaže se ovršeniku H. O. iz G., …, OIB: 89166698156,
da ovrhovoditelju K. d.o.o. G., …, OIB: …, namiri
u roku od 8 dana tražbinu u iznosu od 551,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi
propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena počev
od 16. listopada 2018. godine do isplate.

II Ukida se platni nalog - rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog
bilježnika M. B. iz G., …, broj Ovrv-206/2018 od

30. studenog 2018. godine u dijelu u kojem je naloženu tuženiku da tužitelju plati iznos od
634,42 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16. listopada 2018.
godine do isplate, te se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
Javnog bilježnika M. B. iz G., broj Ovrv-206/2018 od 30. studenog 2018.
godine u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku da plati ovrhovoditelju troškove ovršnog
postupka i to nastale troškove u iznosu od 487,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom obračunatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidive troškove u iznosu
od 606,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti
rješenja o ovrsi do isplate.l

III Nalaže se tužitelju K. d.o.o. G., …., OIB: …,
da tuženiku H. O. iz G., …, OIB: …., naknadi
troškove postupka u iznosu od 137,11 kn, u roku od 8 dana."

Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I i III izreke žalbu je izjavio tuženik zbog
bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s
prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na
ponovno odlučivanje, ili, preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu troškova
žalbenog postupka. U žalbi tuženik ističe kako žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog
prava nalazi u činjenici da sud nije primijenio odredbu čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima koja propisuje da se troškovi među suvlasnicima dijele razmjerno
veličini njihovih suvlasničkih dijelova. Također, sud nije primijenio niti odredbu čl. 41. st. 1. i

2. Zakona o obveznim odnosima koja kaže da dužnici djeljive obveze nisu solidarni.
Nepobitno je da je tuženik samo jedan od suvlasnika, u 1/8 dijela nekretnine na koju se odnosi
tražbina tužitelja, a nema sumnje da se tražbina može ispuniti u dijelovima. Pitanje korisnika
usluge zbrinjavanja komunalnog otpada je riješeno i kroz specijalne propise, čl. 34. st. 3. tada
važećeg Zakona o komunalnom gopodarstvu i čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju
otpadom. Prema tim propisima korisnik usluge je vlasnik nekretnine, a ukoliko ih ima više,
suvlasnici-sukorisnici mogu na svoj zahtjev i prema međusobnom sporazumu prema davatelju
usluge nastupati jedinstveno. Nije sporno da suvlasnici nekretnine u … u
G. tužitelju nisu uputili takav zahtjev. Niti u jednom primjenjivom propisu ne postoji
uporište da bi suvlasnici nekretnine spram pružatelja komunalnih usluga bili solidarni dužnici,
pa stoga, protivno pravnom shvaćanju suda, nema niti osnova po kojem bi tuženik od drugog
suvlasnika mogao zahtijevati povrat onoga što je za njega platio, čak niti primjenom instituta
stjecanja bez osnove. Sudska praksa na koju se sud poziva utemeljena je na pogrešnoj
primjeni materijalnog prava. Sud je povrijedio pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
Zakona o parničnom postupku time što nije objasnio zašto je pri donošenju odluke smatrao
potrebnim uzeti u obzir odluku Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-538/2018-2 kao

Poslovni broj: 15 Gž-949/2020-2 3

mjerodavnu sudsku praksu, a uopće se nije osvrnuo niti razmatrao po tuženiku priložene
odluke Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1586/2016-1 i neposredno mu višeg suda,
Županijskog suda u Bjelovaru posl br. Gž-3858/13-2 u kojima je zastupljeno potpuno
drugačije pravno stanovište.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi
na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbi čl. 467. st.

1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP),
koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) presuda u sporu male vrijednosti može se
pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4.,

5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se
ne može ispitati, valjano je obrazložena, a izreka presude je razumljiva i ne proturječi
razlozima presude, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP
na koju se žalitelj poziva.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,

4., 8. i 9. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365.
st. 2. istog Zakona.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.185,62 kn sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2018., za tromjesečna razdoblja,
počevši od razdoblja rujan - prosinac 2016. pa do razdoblja srpanj - rujan 2018. na ime usluge
odvoza komunalnog otpada, za objekt na adresi … u G..

Postupak je započet podnošenjem ovršnog prijedloga javnom bilježniku M.
B. iz G. koji je 30. studenog 2018. donio rješenje o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-206/2018 protiv kojeg je tuženik uložio prigovor, pa
je rješenjem prvostupanjskog suda od 20. prosinca 2018. stavljeno izvan snage
javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene
radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

Iz spisa predmeta je razvidno da postoji nepodmireni dospjeli dug u utuženom razdoblju na ime tuženika u visini 1.185,62 kn.

Tuženik je u postupku prigovarao da je, iako stanuje u kući na adresi ...
u G. na koju se odnosi usluga odvoza otpada, suvlasnik iste u 1/8 dijela, slijedom čega
je u obvezi platiti 1/8 dijela naknade za izvršenu uslugu, navodeći kako niti jedan propis ne
određuje da se davatelj usluge može namiriti od suvlasnika kojeg sam izabere, a koji prema
davatelju usluge nastupaju samostalno i nisu solidarni obveznici.

Poslovni broj: 15 Gž-949/2020-2 4

Sud prvog stupnja je našao osnovanim prigovor zastare potraživanja u odnosu na dio
zahtjeva koji je dospio do 30. prosinca 2018. (po računima br. 41401/1/1 od 31. prosinca

2016., 7726/1/1 od 31. ožujka 2017., 17902/1/1 od 30. lipnja 2017. i 31453/1/1 od 30. rujna

2017.) u iznosu od 581,20 kn, te je u tom dijelu ukinuo platni nalog i odlučio kao u
nepobijanom dijelu pod toč. II izreke. Također, pod toč. II izreke sud je odbio i iznos od 53,22
kna na ime obračunate zakonske zatezne kamate u računima br. 42038/1/1, 7892/1/1,
18142/1/1 i 31689/1/1, obzirom da tužitelj nije dostavio obračun kamata kojim bi dokazao na
koji iznos i za koji je period tuženiku obračunao kamate.

Temeljem utvrđenja da je tuženik nesporno kod tužitelja evidentiran kao korisnik
usluga te da je suvlasnik predmetne nekretnine, sud prvog stupnja je utvrdio da je dužan
tužitelju platiti utuženi iznos temeljem računa br. 42038/1/1 od 31. prosinca 2017., 7892/1/1
od 31. ožujka 2018., 18142/1/1 od 30. lipnja 2018. i 31689/1/1 od 30. rujna 2018., (koje je
račune umanjio za iznos od 53,22 kn na ime zakonske zatezne kamate), te je u tom dijelu
održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave i tuženiku naložio platiti tužitelju iznos od 551,20 kn sa zakonskom
zateznom kamatom. Sud nalazi neosnovanim prigovor tuženika da nije dužan platiti cijeli
utuženi iznos već samo 1/8 tog iznosa, razmjerno svom suvlasničkom dijelu nekretnine,
utvrdivši da ga činjenica što je suvlasnik predmetne nekretnine ne oslobađa obveze plaćanja, a
tuženik ima eventualno pravo regresa prema ostalim suvlasnicima.

Međutim, po ocjeni ovog suda, tuženiku je pravilnom primjenom materijalnog prava
valjalo naložiti da tužitelju namiri 1/8 utuženog iznosa za uslugu odvoza komunalnog otpada,
a što je razmjerno veličini njegovog suvlasničkog dijela nekretnine.

Odredbom čl. 30. st. 5. Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine"
broj: 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19. - u daljnjem tekstu: ZOGO) propisano je da je korisnik
usluge prikupljanja komunalnog otpada vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela
nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik
nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog
korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

Prema odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne
novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,
153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZVDSP) plodovi i druge koristi od
cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih
suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju

Tužitelj nije priložio eventualno zaključeni ugovor o isporuci komunalnih usluga
samo sa tuženikom kao korisnikom, niti je dokazao da postoji sporazum između suvlasnika
oko podmirenja troškova koji proizlaze iz suvlasništva na predmetnoj nekretnini, pa tako ni za
trošak usluge odvoza komunalnog otpada.

Prema odredbi čl. 41. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj
35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO) obveza je djeljiva ako se
ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela
činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva.

Poslovni broj: 15 Gž-949/2020-2 5

Kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.

Po ocjeni ovog suda, nesporno je da je tuženik, kao suvlasnik nekretnine na koju se
odnosi izvršena usluga odvoza komunalnog otpada temeljem odredbe čl. 30. st. 5. ZOGO
obveznik plaćanja utužene naknade. Međutim, predmetna obveza plaćanja usluge odvoza
otpada djeljiva je obveza s više dužnika u smislu čl. 41. st. 1. ZOO, što znači da se obveza
može podijeliti i ispuniti u dijelovima, te da svaki od dužnika duguje jednaki dio. Kako je
tuženik suvlasnik 1/8 dijela nekretnine (što tužitelj niti ne spori), utuženi se dug među
suvlasnicima treba podijeliti razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, a što je u skladu i
sa čl. 38. st. 2. ZVDSP, pri čemu je tuženik na ime svog suvlasničkog dijela dužan tužitelju
podmiriti 1/8 utuženog iznosa.

Stoga je valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem čl. 373. toč. 3. i
čl. 451. st. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. I izreke te platni nalog održati na
snazi u dijelu u kojem se tuženiku nalaže podmiriti iznos od 68,90 kn sa pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu do iznosa do 551,20 kn tj. za iznos od
482,30 kn platni nalog ukinuti tj. odlučiti kao u toč. 1. izreke ove drugostupanjske odluke.

Prvostupanjski je sud u pobijanom dijelu pod toč. III izreke utvrdio da je tužitelj u
parnici uspio sa 46,49 %, a tuženik sa 53,51 %, pa je od uspjeha tuženika oduzeo uspjeh
tužitelja te tužitelju naložio da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 137,11 kn, sve
temeljem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91.,
91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i
70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP/19), obzirom da se na ovaj postupak u pogledu troškova na
temelju čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj 70/19.), jer prvostupanjska odluka nije donesena do stupanja na snagu
ovoga Zakona (1. rujna 2019.).

S obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari, valjalo je u smislu odredbe čl. 166.
st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka i tužitelja obvezati na naknadu daljnjih
troškova tuženiku, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP kojom je odredbom propisano da, ako
su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od
njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak
one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos
ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za
svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova
koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su
stranke uspjele u parnici.

Troškovi tuženika odmjereni su sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za
rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu:
Tarifa) a odnose se na trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250,00 kn
(Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na pet ročišta u iznosu od po 250,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife),
trošak sastava podneska u iznosu od 62,50 kn (Tbr. 8/3 Tarife), sve uvećano za pripadajući
PDV, što ukupno iznosi 1.953,12 kn. Kada se od uspjeha tuženika u parnici od 94,19 %
oduzme uspjeh tužitelja od 5,81 %, tuženiku je valjalo odmjeriti trošak postupka u omjeru od
88,38 %, te odrediti da mu tužitelj pored već dosuđenog troška naknadi i daljnji parnični

Poslovni broj: 15 Gž-949/2020-2 6

trošak u iznosu od 1.589,06 kn, kako je to određeno u toč. 1. izreke ove drugostupanjske odluke.

Na kraju, kako je tuženik uspio sa žalbom, valjalo mu je dosuditi i trošak na ime
sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn, sukladno Tbr. 10/1 Tarife, što uvećano za PDV iznosi
390,62 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 kn tj odlučiti kao u toč. 2.
izreke ove drugostupanjske presude.

U nepobijanom dijelu pod toč. II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 17. veljače 2021.