Baza je ažurirana 29.05.2026. zaključno sa NN 32/26 EU 2024/2679
- 1 - Revd 155/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz V., koju zastupa A. S. Z., odvjetnica u Z., protiv tuženika Š. V. iz V., ..., kojeg zastupa E. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3316/2018-2 od 16. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2786/12 od 4. travnja 2018., u sjednici održanoj 17. veljače 2021.,
r i j e š i o j e :
I Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
II Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3316/2018-2 od 16. lipnja 2020.
U odgovoru na prijedlog, tužiteljica je predložila isti odbiti kao neosnovan, potražujući ujedno trošak sastava odgovora na prijedlog.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ocijenio je da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede prvog postavljenog pitanja, ne radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer se radi o neodlučnom pitanju za konkretan spor. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je odlučeno kao o prethodnom pitanju da je upravo tužiteljica nasljednica i to u 1/3 dijela iza pok. oca stranaka. Nadalje u odnosu na drugo pitanje valja reći da je tuženik isto istaknuo po prvi puta u žalbi, kao novi činjenični prigovor, a što ne može isticati s uspjehom tek u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP), pa tako ni u prijedlogu za reviziju (čl. 385. ZPP).
Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pitanja, ista pitanja nisu važna, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP te na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci pod toč. I.
Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.