- 1 -              Revd 38/2021-2

Broj: Revd 38/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. D. iz R., OIB: ..., drugotužiteljice Lj. D. iz R., OIB: ..., trećetužitelja D. V. iz R., OIB: ..., četvrtotužitelja Z. L. iz R., OIB: ..., petotužiteljice S. Š. iz A., 19 S., šestotužitelja E. M. iz H., OIB: ..., sedmotužiteljice Lj. L. iz R., OIB: ..., zastupanih po punomoćnici A. V. G., odvjetnici u Č., protiv prvotuženice S. P. iz Z., OIB: ..., drugotuženice N. B. iz Z., OIB: ..., trećetuženice S. J. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., četvrtotuženice D. F. M. iz C., B., OIB: ..., petotuženice A. F. iz R. S., B., OIB: ... i šestotuženice T. J. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., radi poništenja oporuke, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-603/2019-2 od 16. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-686/2018 od 28. prosinca 2018., u sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-603/2019-2 od 16. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-686/2018 od 28. prosinca 2018.

Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje reviziji nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Naime, prvim i četvrtim pitanjem tužitelji u bitnome preispituju ovlaštenje suda da sam odluči koje će dokaze izvesti, pretpostavljajući da svako odbijanje izvođenja nekog dokaza predstavlja povredu odredaba parničnog postupka. U konkretnom slučaju sud je, nakon neuspjelog pokušaja utvrđenja sporne činjenice grafološkim vještačenjem, dao jasne i dostatne razloge odbijanja prijedloga da se to vještačenje obnovi po drugom vještaku (članak 261. stavak 2. i 3. ZPP), te je o postojanju sporne činjenice zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP). Stoga razlog važnosti na koji se podnositelji pozivaju u obrazloženju prvog pitanja (presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1355/2018 od 10. rujna 2019.), u kojoj je zauzeto shvaćanje da će sud, kada nema stručno znanje na temelju kojeg bi sam mogao procijeniti autentičnost potpisa na nekoj ispravi, radi utvrđenja te činjenice izvesti dokaz grafološkim vještačenjem, nije u dovoljnoj mjeri komparabilan s konkretnom činjeničnom i procesnom situacijom. U odnosu na četvrto pitanje, kojim podnositelji problematiziraju razloge odbijanja dokaznog prijedloga da se tužitelji saslušaju preko zamoljenog suca, valja reći da su isti propustili određeno izložiti razloge važnosti takvog pitanja, sve i kad bi mu se mogao dati značaj pravnog pitanja kakvo ima na umu odredba članka 385. stavak 1. ZPP.

Tužitelji ni u odnosu na treće pitanje nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da bi to pitanje bilo važno, dok u odnosu na drugo pitanje valja reći da, osim što odgovor na isto ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, shvaćanje koje je sud izrazio u pobijanoj odluci ne odstupa od shvaćanja koje je ovaj sud izrazio u odluci broj Rev-1544/10 od 10. siječnja 2012. - o tome da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati, može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima i potpisati, koji će se svjedoci također potpisati na samoj oporuci. Naime, u konkretnom slučaju upravo je na temelju utvrđenja - da oporučiteljica zna i može čitati i pisati; da je jedna od svjedokinja oporuke po kazivanju oporučiteljice pisala oporuku; da je oporučiteljica nakon toga pročitala oporuku i izrazila suglasnost s njezinim sadržajem; da je oporučiteljica oporuku potpisala; nakon čega su oporuku potpisale obje svjedokinje oporuke - zaključeno da je sporna oporuka valjana u smislu odredbe članka 31. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03 i 163/03).

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 17. veljače 2021.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Željko Šarić, v. r.