Broj: Revr 1564/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari S. V. iz S. M., koga zastupa punomoćnik S. Z., odvjetnik u V., protiv tuženika P. M. d.d. B., koga zastupa punomoćnik N. Š., mag. iur., radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-3022/12-2 od 9. svibnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-291/11-31 od 3. listopada 2012., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2017.

p r e s u d i o   j e

              Prihvaća se djelomično revizija tuženika, preinačuju se djelomično presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-3022/12-2 od 9. svibnja 2013. i presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-291/11-31 od 3. listopada 2012. na način da se odbija zahtjev tužitelja za utvrđenje da je bio u radnom odnosu nakon 26. lipnja 2010. te zahtjev za priznanje prava iz radnog odnosa nakon toga dana, kao i zahtjev za naknadu troška postupka. 

              U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da tužitelju V. S. iz S. M., dana 31. svibnja 2010. godine nije prestao radni odnos kod tuženika, pa se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana uspostavi radnopravni status tužitelja zaposlenom na poslovima radnog mjesta voditelja Odjela unutarnje građevine, te mu prizna sva prava iz radnog odnosa od 1. lipnja 2010. godine pa nadalje sve do isteka otkaznog roka u trajanju od mjesec dana koji otkazni rok ne teče za vrijeme tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 5.238,00 kuna, u roku od 8 dana."

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog svih revizijskih razloga propisanih u odredbi čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/04, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude, podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je utvrđenje postojanja radnog odnosa.

Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim uz obrazloženje

- da je prednik tuženika odlukom od 10. veljače 2010., a nakon otvaranja stečajnog postupka, otkazao ugovor o radu tužitelja uz otkazni rok od 30 dana, u kojoj odluci je između ostalog navedeno da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad;

- da se je tužitelj u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu zbog privremene nesposobnosti za rad nalazio na bolovanju koje je, po uputi kontrolora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, zaključeno s danom 30. travnja 2010.;

- da je tužitelju unutar mjesec dana, dana 5. svibnja 2010. ponovno otvoreno bolovanje zbog iste bolesti, zbog čega da se prema pravilima vezanim na duljinu bolovanja smatra da nije bilo prekida bolovanja;

- da je tuženik u radnoj knjižici tužitelja radni odnos zaključio s danom 31. svibnja 2010.;

- da je prema posljednjem izvješću o bolovanju tužitelj bio privremeno nesposoban za rad  u razdoblju od 5. svibnja do 31. svibnja 2010;

- da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka medicine rada dr. A. B.-Š. proizlazi da je tužitelj i nakon 31. svibnja 2010. bio privremeno nesposoban za rad, koja nesposobnost i dalje traje;

- da je za odluku o tijeku otkaznog roka "odlučna "privremena nesposobnost za rad" kao faktično pitanje, a ne formalna činjenica otvorenog bolovanja";

- da nesposobnost za rad tužitelja i dalje traje, pa budući da otkazni rok koji ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, nije istekao u cijelom trajanju od  mjesec dana, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Suprotno tvrdnji revidenta pobijane presude imaju dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu proturječni s izvedenim dokazima te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

Stoga ovaj sud nije našao da je učinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka niti da postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 120. st. 2. i 3. Stečajnog zakona ("Narodne novine" 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12 - dalje: SZ) te na pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 150/08 - dalje: ZOZO).

Prema odredbi čl. 120. st. 2. SZ otvaranje stečajnog postupka je poseban opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni upravitelj u ime dužnika poslodavca i zaposlenik mogu otkazati ugovor o radu, bez obzira na dogovoreno trajanje ugovora ili dogovoreno isključenje prava na redoviti otkaz te bez obzira na zakonske ili ugovorene odredbe o zaštiti zaposlenika. Otkazni rok iznosi mjesec dana ako zakonom nije predviđen kraći rok (st. 3.).

Osnovana je tvrdnja revidenta da je odredbom čl. 120. st. 3. SZ, kao posebnog zakona, isključena, između ostalog, zaštitna odredba iz čl.113. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR), koja predviđa da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

Međutim, suprotno tvrdnji revidenta navedena odredba nije prisilne naravi jer nema zabrane da poslodavac izvan zakonske odredbe radniku prizna određena prava. Upravo je odlukom o otkazu, u kojoj je navedeno da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, prednik tuženika tužitelju priznao prava izvan onih propisanih odredbom čl. 120. st. 3. SZ i tom je odlukom vezan.

Prema odredbi čl. 33. ZOZO pravo osiguranika na bolovanje utvrđuje izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno u privatnoj praksi (st. 1.), koji utvrđuje dužinu trajanja bolovanja ovisno o vrsti bolesti, najdulje do roka utvrđenog propisom koji na prijedlog Hrvatske liječničke komore, odnosno Hrvatske stomatološke komore donosi ministar nadležan za zdravstvo, po prethodno pribavljenom mišljenju stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora (st. 2.). Nakon proteka iz st. 2. toga članka pravo na bolovanje i duljinu trajanja bolovanja osiguranika utvrđuje liječničko povjerenstvo područnog ureda Zavoda (st. 3.).

Dakle, suprotno zaključivanju nižestupanjskih sudova, za ocjenu privremene nesposobnosti za rad vezano na tijek otkaznog roka odlučno je da je nesposobnost za rad utvrđena po nadležnoj osobi odnosno tijelu sukladno odredbi čl. 33. ZOZO, a nije odlučna "nesposobnost za rad kao faktično pitanje".

Nije sporno da je po nadležnom liječniku privremena nesposobnost za rad utvrđena zaključno s danom 31. svibnja 2010.

Prema odredbi čl. 114. st. 2. ZR, otkazni rok, između ostalog, ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj nije bio nesposoban za rad u razdoblju od 1. do 4. svibnja 2010., u kojem razdoblju mu je tekao otkazni rok. Nakon 31. svibnja 2010. tužitelju je ponovno počeo teći otkazni rok do ukupno mjesec dana i istekao mu je 26. lipnja 2010., kada mu je prestao radni odnos.

Slijedom iznesenog valjalo je, polazeći od utvrđenja da je radni odnos tužitelja trajao do 26. lipnja 2010., presuditi kao u izreci.

Nakon preinačenja presude tužitelj je s tužbenim zahtjevom uspio u samo razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 3. ZPP odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.

Zagreb, 31. siječnja 2017.