Broj: Revr 930/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra O., OIB: …, radi utvrđenja nezakonitom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4192/14-2 od 4. prosinca 2014., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-134/14-7 od 23. rujna 2014. i odbačena tužba, u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2017.             

r i j e š i o   j e

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I/  Tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se  odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika Klinički bolnički centar O., O. od 19. ožujka 2014. pod brojem 25-02/3749-02/2014 kojom se tužitelju Z. K. iz O., OIB: … izvanredno otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 25/02-12613/12-DN od 31. listopada 2011. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok"

odbija se kao neosnovan.

II/ Zahtjev tužitelja za trošak postupka odbija se kao neosnovan.“

Rješenjem suda drugog stupnja uvažena je žalba tužitelja, ukinuta je prvostupanjska presuda i odbačena je tužba.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine pobijano rješenje Županijskog suda u Osijeku i presudu Općinskog suda u Osijeku te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije osnovana.

              Prema odredbi čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u postupku povodom revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog Zakona u reviziji protiv presude.

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da se poništi odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu dana od strane tuženika, kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.

              Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev navodeći kako tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da je u roku od 15 dana od dostave odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno u roku od 15 dana od dana saznanja za povredu njegovo prava zahtijevao od poslodavca ostvarenje tog prava.

              Sud drugog stupnja je takvu presudu ukinuo, ali je odbacio tužbu jer je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

              - da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz razloga što je tužitelj učinio povredu radne obveze, odnosno za vrijeme radnog vremena bio u alkoholiziranom stanju te nije bio sposoban izvršiti poslove i radne zadatke;

              - da je navedena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena 19. ožujka 2014. te da je tužitelj istu zaprimio 21. ožujka 2014.;

              - da tužitelj protiv navedene odluke nije podnio zahtjev za zaštitu prava u zakonom predviđenom roku te je zbog toga izgubio pravo na sudsku zaštitu.

              Naime, prema odredbi čl. 129. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR) propisano je da radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava iz čl. 129. st. 1. ZR nema pravo na zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, osim u slučaju kad je riječ o zahtjevu za naknadu štete ili zahtjevu za isplatu drugog novčanog potraživanja.

              Stavkom 1. istog članka propisan je rok od 15 dana od dana dostave odluke, u kojem radnik može podnijeti zahtjev za zaštitu prava, ako smatra da mu je tom odlukom povrijeđeno neko njegovo pravo iz radnog odnosa. Taj rok je prekluzivan i propustom tog roka radnik  gubi pravo na ostvarenje sudske zaštite.

              U tijeku postupka je utvrđeno da je tužitelj u spis dostavio zahtjev za zaštitu prava koji je naslovljen na KBC O., Upravno vijeće, s tim da nije priložio dokaz da je  tuženik takav zahtjev zaprimio, a tuženik je već u odgovoru na tužbu osporio primitak zahtjeva za zaštitu prava od strane tužitelja.

              Navodi revidenta da u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije navedena uputa o pravnom lijeku su točni, ali ne utječu na ispunjenje procesne pretpostavke za traženje sudske zaštite.

              S obzirom da su u tijeku postupka sudovi utvrdili da tužitelj nije dokazao da je podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu, pravilno je sud drugog stupnja odbacio tužbu.

              S obzirom da se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 1. veljače 2017.