Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Revr 2270/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz Č., OIB:..., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., protiv tuženika T. d.o.o. S., OIB:...., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-811/15-2 od 10. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-887/13-44 od 19. siječnja 2015., u sjednici održanoj 22. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

 

I. „Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18. listopada 2013. godine tuženika T. d.o.o., S., ..., OIB ..., nije dopušten, te da nema učinka na kontinuitet prava i obveza temeljem Ugovora o radu tužiteljice S. V. iz Č., ..., OIB ... od 01. ožujka 2013. godine.

 

II. Utvrđuje se kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice S. V. iz Č., ..., kod tuženika T. d.o.o., S., dan 15. lipnja 2014.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 8.610,00 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

IV. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 8 dana.“

 

V. Tužiteljica se obvezuje tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužitelja zbog razloga predviđenih odredbom čl. 385. Zakona o parničnom postupku i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18. listopada 2013., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 15. lipnja 2014. te zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 8.610,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a  st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica je u reviziji navela da je drugostupanjski sudom počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je drugostupanjska presuda nejasna i nema razloga, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni zbog čega se presuda ne može ispitati. Tužiteljica u reviziji također iznosi činjenice, citira iskaze pojedinih svjedoka saslušanih tijekom postupka i upušta se u (pre)ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući pravilnost zaključaka sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Suprotno tvrdnji revidentice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženju revizijom pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Nadalje, ovaj sud je ocijenio da obrazloženje drugostupanjske presude nije nejasno niti proturječno ispravama koje se nalaze u spisu pa revizijom pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

U odnosu na tužiteljičine navode kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba reći da ovaj sud takve, činjenične, navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Na temelju odlučnih činjenica utvrđenih tijekom postupka sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan ocijenivši da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR), tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 108. ZR.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 108. ZR odbivši kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 22. veljače 2017.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu