- 1 -              Revd 3645/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3645/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz G. B., OIB: .., kojeg zastupaju punomoćnici N. K. i M. K., odvjetnici u O. društvu K. & K. u K., protiv tuženice R. H., Ministarstva …, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-379/2020-2 od 17. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, broj Pr-308/2016-39 od 21. veljače 2020., u sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-379/2020-2 od 17. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, broj Pr-308/2016-39 od 21. veljače 2020.

 

Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije je nedopušten.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se njime ne polazi od činjeničnih utvrđenja i zaključaka zbog kojih je donesena pobijana presuda. Naime, nižestupanjski sudovi su o neosnovanosti tuženičinog prigovora zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja, te pritom nisu iznijeli shvaćanje prema kojem bi se smatralo da tužitelj nije uopće koristio slobodne dane u slučaju kada nije postojala obveza donošenja rješenja o preraspodjeli radnog vremena.

 

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 17. veljače 2021.