Broj: Gž R-254/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Verice Franić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d., Z., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima T. O., I. V. G., K. K., M. Š., I. B. i K. G., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva I., O. & partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika Radničkog vijeća I. Z., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., radi nadomještanja suglasnosti za odluku o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-126/16-9 od 10. siječnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2017.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-126/16-9 od 10. siječnja 2017.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom nadomješta se suglasnost tuženika za donošenje odluke tužitelja o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 210-538079/15-H od 1. ožujka 2015. radniku D. P., zaposlenom na radnom mjestu „Viši referent za kopiranje i skeniranje 1“ sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Informacijsko dokumentacijski servisi, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od 26. listopada 2016. (točka I. izreke). Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.500,00 kn sa pripadajućom kamatom od 10. siječnja 2017. do isplate (točka II. izreke).

Protiv ove odluke žalbu pravovremeno podnosi tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i tužba odbaci podredno, presuda preinači ili ukine.

U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode iste u cijelosti i predlaže žalbu odbiti.

Žalba je neosnovana.

Predmet spora je donošenje odluke koja će nadomjestiti suglasnost na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radniku D. P. koji temeljem odredbe članka 151. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, dalje: ZR) uživa zaštitu od otkazivanja na način da se bez suglasnosti tuženika njegov ugovor o radu ne može otkazati.

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je postupak savjetovanja valjano proveden i da tuženik bez opravdanog razloga odbija dati prijepornu suglasnost.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP.

              Iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da poslodavac namjerava radniku D. P. otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz o čemu je zatražio suglasnost tuženika dopisom od 14. listopada 2016.;

- da postoji vjerojatnost da takvi razlozi postoje uvidom u Odluku o organizacijskim promjenama u sektoru korporativnih servisa na dan 1. lipnja 2016. i Odluke o utvrđivanju kolektivnog viška radnika od 1. kolovoza 2016. kao i uputa za upravljanje internom burzom;

- da se radi o radniku kojem se može otkazati ugovor o radu ali samo uz suglasnost radničkog vijeća,

- da razlozi zbog kojih je radničko vijeće uskratilo suglasnost (očitovanjem od 26. listopada 2016. jer da je moguće postići drugačiju raspodjelu poslova, odrediti fleksibilno radno vrijeme i dr.) nisu opravdani odnosno da mogu utjecati na zakonitost odluke o otkazu, ali ne mogu predstavljati razlog za uskratu suglasnosti na namjeravanu odluku o otkazu.

Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

Odredbom članka 151. stavka 1. točka 3. ZR propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom.

Ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti arbitražna odluka (članak 151. stavak 4. ZR).

Odredbom članka 115. stavak 1. točka 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

U postupku nadomještanja suglasnosti sud prvog stupnja nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz već je ovlašten utvrđivati (a to je i učinio u konkretnom slučaju) da se radi o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, da ne postoji zabrana otkazivanja i da je tužitelj proveo organizacijske promjene uslijed kojih je prestala potreba za radom na poslovima radnog mjesta „Viši referent za kopiranje i skeniranje 1“, a koje poslove obavlja radnik D. P., zbog čega je pravilno zaključio da je tužitelj dokazao postojanje vjerojatnosti da se ostvario zakonom dopušteni otkazni razlog.

Sud je u eventualnom kasnijem postupku radi nedopuštenosti otkaza vezan presudom iz postupka nadomještanja suglasnosti jedino u pogledu činjenice da je nadomještanje suglasnosti stvorilo pretpostavku da je poslodavac uopće mogao otkazati radniku kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost za rad odnosno invaliditet, a ne i da je otkaz opravdan.

Glede žalbenog prigovora apsolutne nenadležnosti, za navesti je da je odredbom članka 232. stavak 3. ZR propisano da će se na postupke nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća o otkazu ugovora o radu radniku, odnosno nadomještanja suglasnosti sindikata o otkazu ugovora o radu sindikalnom povjereniku započete nakon donošenja ovoga Zakona, a do donošenja provedbenih propisa iz članaka 151. i 188. ovoga Zakona, primjenjivati odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

Donesen je Pravilnik o načinu izbora arbitra i provođenju postupka arbitraže u postupcima nadomještanja suglasnosti ("Narodne novine", broj 37/16; dalje: Pravilnik).

Međutim, iako je Pravilnik stupio na snagu 30. travnja 2016., postupci arbitraže još se ne mogu provoditi prema njegovim odredbama dok se ne ispune ostale Pravilnikom predviđene pretpostavke tj. mora se donijeti odluka o listi arbitara, kao i odluka o naknadi troškova rada arbitara. U tom cilju, dana 20. svibnja 2016. od strane nadležnog ministarstva upućen je javni poziv za podnošenje ponuda i predlaganje kandidata za arbitra ali do danas nije u Narodnim novinama objavljena lista arbitara. Iz navedenog i nadalje proizlazi sudska nadležnost u sporovima za nadomještanje suglasnosti o otkazu ugovora o radu.

Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu odluku temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu jer isti nije bio nužan za razrješenje prijepora u ovoj pravnoj stvari.

U Splitu 16. ožujka 2017.