- 1 -              Revd 135/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 135/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. G. iz N. P., OIB: ... , 2. R. L. iz P., B. OIB: ... , 3. T. G. iz N. P., OIB: ... , 4. A. D. iz M. N., OIB: ... , 5. B. M. iz T., OIB: ... , 6. L. L. iz G., M. OIB: ... i 7. M. B. iz B., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u O., protiv tuženice I. K. iz J., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u O., radi poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1072/2019-2 od 6. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-22/19-5 od 8. veljače 2019., u sjednici održanoj 17. veljače 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1072/2019-2 od 6. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-22/19-5 od 8. veljače 2019.

 

Tuženica nije odgovorila na prijedlog.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da su pravna pitanja zbog kojih su predložili da im se dopusti revizija važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), a što su bili dužni na temelju odredbe čl. 387. st. 3. toga Zakona. Ne može se, naime, određenim izlaganjem razloga važnosti smatrati općeniti navod iz prijedloga kako je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni „kako zbog tekućih tako i svih budućih istovrsnih predmeta“, kao i da se „radi o pitanju o kojem Vrhovni sud još nije zauzeo shvaćanje“, osobito pored toga što postavljeno pitanje polazi od konkretne činjenične situacije i prethodne u prijedlogu iznesene vlastite ocjene dokaza predlagatelja.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 17. veljače 2021.