- 1 -              I Kž 39/2021-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 39/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Ščekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. studenog 2020. br. K-27/2020, u sjednici održanoj 17. veljače 2021., u prisutnosti opt. D. Š. i braniteljice optuženika T. B., odvjetnice iz Z.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. D. Š. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 26. studenog 2020. br. K-27/2020 proglasio je krivim opt. D. Š. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojničke krađe iz čl. 231. st. 2. u vezi st. 1. i na temelju čl. 231. st. 2. KZ/11. osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine.

 

Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. u cijelosti, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

Protiv te presude žali se optuženik po braniteljici T. B., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Moli Vrhovni sud Republike Hrvatske da o sjednici vijeća izvijesti optuženika i branitelja.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika i njegove braniteljice T. B., odvjetnice iz Z., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a obavijest o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. optuženik parafrazira navedenu zakonsku odredbu međutim, ne navodi u čemu se ista sastoji, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi bila ostvarena navedena postupovna povreda, kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U dijelu žalbe zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava utvrđenje bitnog elementa kaznenog djela razbojničke krađe, uporabu sile s ciljem zadržavanja ukradene stvari, navodeći da je prvostupanjski sud otklonio bilo kakvu mogućnost da utvrdi stvarni razlog optuženikovog postupanja i njegov subjektivni odnos prema djelu. Pri tome daje i vlastitu analizu provedenih dokaza, neprihvaćajući onu iz pobijane presude.

 

Protivno žalbenima navodima, prvostupanjski sud je u odnosu na ovu osporavanu činjenicu saslušao svjedoke F. Ž., K. R. i S. B. te pregledao CD snimku s mjesta događaja i upravo na temelju tih dokaza utvrdio da je kritične zgode optuženiku pristupio zaštitar F. Ž. i zatražio da se s njim vrati u trgovinu i hodajući po parkiralištu primijetio je da optuženik nešto vadi iz džepa jakne i stavlja u gaće s prednje strane. U nastojanju da optuženika vrati u trgovinu došlo je do naguravanja, jer je optuženik to odbijao i tada je izvadio i nož, pri tome psujući i prijeteći zaštitaru. Tek nakon toga je predao žilete koje je prethodno otuđio. Do ponovnog naguravanja je došlo kada je ponovo zaštitar pokušao uvesti optuženika u trgovinu. Svjedok Ž. je bio izričit da su žileti vraćeni između dva naguravanja, odnosno nakon što ga je optuženik prvi puta napao i kada je već imao nož u ruci za koju ruku ga je on, kao zaštitar, uhvatio.

 

Svjedok B., drugi zaštitar, koji je zaštitaru Ž. došao u pomoć je potvrdio da je do naguravanja došlo na povratku u trgovinu u koju se optuženik nije želio vratiti. Pri tome je i prijetio da će ga ubiti. Tada je iz gaća izvadio žilete i bacio ih na tlo, nakon čega je ponovo došlo do naguravanja, jer optuženik nije želio ući u trgovinu radi sastavljanja zapisnika.

 

Iz sadržaja pregledane CD snimke proizlazi da je optuženik imao nož u ruci, da je došlo do naguravanja u pokušaju da zaštitar uvede optuženika u trgovinu i da mu je u pomoć priskočila jedna muška osoba.

 

Na snimci se ne vidi trenutak kada optuženik baca žilete međutim, time nisu dovedeni u sumnju iskazi svjedoka Ž. i B., da je do toga došlo između dva naguravanja, ali kada je optuženik u ruci već imao nož. Snimka potvrđuje iskaze u odnosu na dio samog događaja koji je vidljiv na snimci, pa stoga nema razloga da se iskazi u cijelosti ne prihvate kao istiniti.

 

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je do bacanja žileta došlo nakon prvog naguravanja optuženika i zaštitara Ž. i nakon vađenja noža uz izrečene prijetnje i psovke, što sve žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno. Žalba ustrajava na analizi drugog sukoba optuženika i zaštitara, kada zaštitar nastoji vratiti optuženika u trgovinu radi sastavljanja zapisnika međutim, zanemaruje prvi sukob, naguravanje i ozljeđivanje zaštitara kada optuženik i vadi nož. Tek nakon toga vadi i baca žilete, pa je stoga osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je sila i prijetnja prvotno bila upotrijebljena radi zadržavanja ukradene stvari. Razlozi za novo naguravanje o kojima se govori u žalbi, nisu relevantni za ocjenu subjektivnog elementa djela i nastavak ponašanja optuženika, čija analiza se daje u žalbi i koja nema utjecaja na tvrđenje bitnih elemenata inkriminiranog kaznenog djela.

 

U odnosu na žalbenu tvrdnju da u postupku nije utvrđeno da bi F. Ž. obavljao poslove zaštitara, potrebno je reći da je svjedok F. Ž. iskazao da je kritične zgode radio kao djelatnik K. na što obrana nije imala primjedbi, niti je tu činjenicu osporavala u bilo kojem trenutku u tijeku postupka, pa je kao takvu i nije bilo potrebno posebno utvrđivati, a osim toga, svojstvo svjedoka Ž. nije relevantno za utvrđivanje bitnih elemenata inkriminiranog kaznenog djela.

 

Što se tiče noža na preklop, dužine 13 do 15 cm, dužine oštrice 7 do 8 cm, kako je to iskazao svjedok Ž., nema dvojbe da se radi o opasnom oruđu podobnom za nanošenje ozbiljnih ozljeda, pa žalba optuženika nije osnovana niti u tom dijelu.

 

Utvrđujući da je optuženik bio svjestan obilježja kaznenog djela razbojničke krađe i htio njegovo ostvarenje, kada koristi silu i prijetnju prema zaštitaru, kao i nož za koji osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o opasnom oruđu, sve s ciljem da zadrži ukradenu stvar, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je postupao s izravnom namjerom, što žalbenim pozivanjem na nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka nije s uspjehom osporeno.

 

Prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, u vrijeme predmetnog događaja, sposobnost optuženika da shvati značenje svog postupanja, kao i mogućnost vladanja svojom voljom, su uslijed primarne osobnosti i povišenog afektivnog stanja kao reakcije na konfliktnu situaciju bile smanjene, a time i ubrojivost optuženika, ali ne bitno.

 

Stoga se ne radi o činjenici koja bi dovela u pitanje postupanja optuženika s izravnom namjerom kao sastojkom krivnje u konkretnom slučaju i koja bi dovela u sumnju subjektivni element djela utvrđen po prvostupanjskom sudu, pa je žalba optuženika neosnovana i u tom dijelu.

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U uvodu žalbe optuženik ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona međutim, ne obrazlaže u čemu se ta povreda sastoji, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud cijenio samo otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, propuštajući uzeti u obzir nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka iz kojeg proizlazi da je optuženik bio "smanjeno ubrojiv" koje stanje je u značajnoj mjeri utjecalo na njegove postupke.

 

Ukazuje i da je nakon ranije osuđivanosti promijenio život, da je uzoran građanin i da se liječi od ovisnosti o drogama, brine o majci kao i da je trebalo uzeti u obzir malu vrijednost ukradene stvari.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći optuženiku kao olakotno smanjenu ubrojivost, ali ne bitno, što je različito u odnosu na žalbenu tvrdnju koja ne korespondira sa nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka.

 

Uz utvrđene otegotne okolnosti, koje kao takve cijeni prvostupanjski sud, pobude iz kojih je djelo počinjeno, a koje se ogledaju u stjecanju imovinske koristi na lagan način, lakomost, stupanj povrede zaštićenog dobra koji cijeni visokim, iskazanu upornost u zadržavanju predmeta, te raniju osuđivanost, jer se optuženik pojavljuje kao specijalni povratnik, optuženiku je izrečena kazna na granici donjeg minimuma zapriječene kazne za odnosno kazneno djelo, koju prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatrajući da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja kako u smislu specijalne, tako i generalne prevencije.

 

Sve okolnosti koje se ističu u žalbi optuženika i koje bi po stavu žalbe trebalo cijeniti kao olakotne, nemaju takav značaj da bi ih trebalo cijeniti osobito olakotnim okolnostima koje bi uvjetovale primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne, pa stoga nije prihvaćena žalba optuženika niti zbog odluke o kazni.

 

S obzirom na sve navedeno, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 17. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo, v.r.