- 1 -              II Kž 40/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 40/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Š. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog R. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. studenog 2020. broj K-Us-13/19, o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog R. M.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. Š. i drugih zbog kaznenih djela primanja mita iz članka 293. stavka 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) određen je istražni zatvor protiv optuženog R. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 5. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, određeno je da istražni zatvor, po tom rješenju, u skladu s člankom 132. ZKP/08., može trajati najdulje mjesec dana od dana lišenja slobode.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. M. osobno i po branitelju, odvjetniku H. V., ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih ju podnosi. Predlaže da se pobijano rješenje ukine te da se istražni zatvor protiv optuženika ukine i da ga se pusti na slobodu. Obje se žalbe optuženika, podnesene osobno i po njegovom branitelju, sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, pa su razmatrane kao jedna žalba optuženika.

 

Žalba nije osnovana.

 

 

Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 5. ZKP/08.

 

Naime, optuženi R. M., premda uredno pozvan na raspravu određenu za dane 28. listopad 2019. i 28. studeni 2019., pozivu se nije odazvao pri čemu je svoj nedolazak nastojao opravdati podnescima od 24. listopada 2019. te 22. studenog 2019. u kojima je isticao da je zbog odlaska na službeni put spriječen dolaziti na rasprave, da radi u tvrtki iz Litve te da posao odrađuje u inozemstvu, u Nizozemskoj, a u prilogu kojih podnesaka nije priložio dokumentaciju kojima bi takve svoje tvrdnje potkrijepio. Također, tim je podnescima optuženi R. M. istaknuo da se u Republici Hrvatskoj nalazi samo u razdoblju od 23. prosinca 2019. do 6. siječnja 2020., kada je jedino u mogućnosti pristupiti na raspravu.

 

Nadalje, u narednom razdoblju, do iduće rasprave određene za dan 29. listopad 2020., optuženi R. M. je putem e-maila obavijestio sud da radi u Africi te da se nalazi u teritorijalnim vodama Republike Gane kao i da mu je dolazak na sud otežan zbog pandemije uzrokovane virusom COVID-19, koje tvrdnje također nije potkrijepio nikakvom dokumentacijom.

 

Konačno, optuženi R. M., iako uredno pozvan, nije pristupio ni na raspravu određenu za dan 29. listopad 2020. iako se u tom trenutku, prema sadržaju e-maila kojima se obraćao sudu, nalazio u mjestu prebivališta u Republici Hrvatskoj. Iz tog je razloga prvostupanjski sud nazočnost optuženika pokušao osigurati dovedenim nalogom pa je 2. studenog 2020. naloženo njegovo dovođenje na raspravu određenu za dan 23. studeni 2020. Međutim, taj nalog nije realiziran jer optuženik nije bio zatečen na adresi prebivališta, dok je iz razgovora vođenog s ocem optuženika N. M. utvrđeno da je optuženik ranije tog dana otišao u O. gdje radi na građevini.

 

Opisano ponašanje optuženog R. M., uz nespornu činjenicu da ima saznanja o vođenju ovog kaznenog postupka, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, jasno ukazuje na optuženikovu procesnu nedisciplinu, zbog čega je protiv njega opravdana primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 5. ZKP/08. jer je, iako uredno pozvan, izbjegavao doći na raspravu. Pri tome se napominje da će prvostupanjski sud, imajući na umu zakonsku svrhu te istražnozatvorske osnove, u nastavku predmetnog kaznenog postupka žurno održati raspravu.

 

Kraj takvog stanja stvari, žalbene tvrdnje optuženika da ga policijski službenici iz Policijske postaje M. nisu tražili na adresi prebivališta, da radi u C. P. na radnom mjestu voditelja varioca te da se kasno vraća kući zbog čega nije u mogućnosti otići na poštu kao i žalbeni prigovori optuženika da je sud mogao odrediti bilo koju drugu, blažu mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika, nemaju značaja na pravilnost prvostupanjske odluke.

 

Budući da ni ostali žalbeni navodi optuženika da je osobno prijavio kazneno djelo davanje mita za koje će ,,po zakonu biti oslobođen kazne“ te da je djelo napravio u općem dobru kako bi se očito nepodobne policijske službenike maknulo s dužnosti, ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke, niti su ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 17. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.