- 1 -              I Kž 715/2020-4

Broj: I Kž 715/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 12. studenog 2020. broj K-8/2020-14, u sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog S. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Dubrovniku je proglasio krivim optuženog  S. B. zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11. te ga je, na temelju članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11. i uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci nakon čega mu je, na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora od devet mjeseci neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Dalje je, na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku u kaznu zatvora i pod pretpostavkom opoziva uvjetne osude, uračunato vrijeme lišenje slobode od 20. do 27. listopada 2014. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje: ZKP/08.) optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka te je određeno da će ih platiti sud iz proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi S. B., po branitelju, odvjetniku Z. K. u kojoj predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe. Iako nisu naznačene žalbene osnove, iz sadržaja žalbe je vidljivo da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik te predlaže odbiti žalbu optuženika.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., vratio spise na daljnji postupak podneskom od 23. prosinca 2020. broj KŽ-DO-1545/2020.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući činjenično stanje, optuženi S. B. u žalbi tvrdi da nije dokazano da bi on višestruko tražio da mu se odobri kredit za igranje na automatima u automat klubu bez plaćanja, kao i da to nije vidljivo iz video snimke, već da je "optuženica" inicirala igru nadajući se da će joj optuženik isplatiti nešto za nagradu.

Suprotno tome, iz obrane optuženika, iskaza svjedokinje S. J., kao i iz utvrđenih okolnosti događaja koji je predmet postupka, nedvojbeno proizlazi dokazanost optuženikovog poticanja S. J. na počinjenje kaznenog djela. Naime, optuženik je u svojoj obrani od 29. svibnja 2015., u kojoj je ustrajao tijekom cijelog postupka pred sudom,  rekao "da se znalo desiti tijekom noći da bi optuženici znao reći nešto otprilike »S. hoćeš li naviti«, što je podrazumijevalo da uključi kredit". Slično je iskazala i svjedokinja S. J. na raspravi 12. studenog 2020. kada je rekla da ju je optuženik molio da mu pusti, odnosno plati igru, što je ona i učinila, a kada govori o puštanju igre i uključivanju automata-ruleta, tada misli na omogućavanje igre na kredit. Na njihovu suradnju te noći upućuje i opseg odigranih igara na ruletu, a radilo se o igrama u vrijednosti od čak 309.430,00 kn, kao i činjenica da su se pred nadzornim kamerama igraonice koordinirano ponašali kao da je optuženik doista uplaćivao novac za svoje igre na ruletu, što je optuženik također opisao u svojoj obrani.

Žalba se dalje poziva na iskaz S. J. "na prvom saslušanju" očito podrazumijevajući navode S. J. koje je iznijela prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika. Međutim, navedeni dokaz nije izveden u ponovljenom postupku, odnosno na raspravi na kojoj je donesena pobijana presuda, niti je to bilo zakonski moguće budući da S. J. u ponovljenom postupku nije imala svojstvo optuženika, već svojstvo svjedoka i  dužnost govorenja istine sukladno članku 288. stavku 3. ZKP/08., koja dužnost ne postoji za okrivljenika. Zbog različitih procesnih pozicija nije bilo moguće koristiti njezinu obranu u ponovljenom postupku. Prema tome, na činjenično stanje u pobijanoj odluci nisu od utjecaja njezini navodi koje je dala u svojstvu okrivljenika.

Suprotno žalbi optuženika, nije bilo potrebno provesti vještačenje na okolnost "što su točno okrivljenici napravili" budući da su na temelju izvedenih dokaza, i to dnevnog obračuna po pojedinom automatu i potvrde o preuzimanju novčanih sredstava u automat klubu, snimke nadzorne kamere, iskaza svjedokinja i obrane optuženika pravilno utvrđena sva zbivanja 16. veljače 2014. od ponoći do 7,00 sati u automat klubu E. a u kojima je sadržano kazneno djelo navedeno u činjeničnom opisu. Osim toga, žalitelj nije na raspravi predložio bilo kakvo vještačenje, niti je u žalbi precizirana vrsta vještačenja koje bi trebalo provesti.

Imajući u vidu provedene dokaze, a posebno obranu optuženika koji izričito potvrđuje okolnost da mu je S. J. kriomice donosila novac iz blagajne radi stvaranja privida pred nadzornim kamerama o njegovim uplatama, neosnovan je i daljnji žalbeni prigovor o nedostatku dokaza o tom novcu.

Žalitelj također osporava nastanak štete navodeći da nije dokazano umanjenje imovine oštećenog trgovačkog društva, a niti sprečavanje njezinog uvećanja. O toj okolnosti se detaljno očitovao ovaj sud u svojoj ranijoj odluci u ovom predmetu od 25. veljače 2020. broj I Kž 360/2019-11 u kojoj je navedeno da je S. J. omogućavanjem optuženom S. B. igranje na ruletu tako što je neistinito u rulet-automatu evidentirala uplate od strane optuženika u ukupnoj vrijednosti 309.430,00 kn, koje igranje ne bi bile moguće bez navodnog uloga, oštetila trgovačko društvo I. E. d.o.o. za navedeni iznos. S obzirom da je optuženik igranjem i povremenim dobivanjem na ruletu smanjio evidentirani dug na iznos od 115.538,00 kn, toliko u konačnici iznosi šteta nanesena trgovačkom društvu, odnosno manjak novca koji se odnosi na rulet-automat na kojem je igrao optuženik i koji nedostaje u blagajni kluba. Stoga su neutemeljene tvrdnje optuženika o izostanku štete.

Prema tome, niti jedna od žalbenih primjedbi ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sukladno odredbi članka 478. ZKP/08. u sebi sadrži, pored ostalog, i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj sud, u povodu žalbe optuženika, ispitao i kaznenu sankciju te zaključio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio okolnosti važne za izbor vrste i mjere sankcije optuženiku. Kazna zatvora u trajanju devet mjeseci je pravilno odmjerena, a pravilno je izrečena i uvjetna osuda s vremenom provjeravanja u trajanju tri godine jer svrha kažnjavanja može biti ostvarena i tom sankcijom.

Ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476 stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

Zagreb, 17. veljače 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.