- 1 -              III Kr 18/2021-3

Broj: III Kr 18/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Ščekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.  - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu os. D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 24. lipnja 2020. br. K-57/2020 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 26. listopada 2020. br. Kž-697/2020, u sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 24. lipnja 2020. br. K-57/2020 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 26. listopada 2020. br. Kž-697/2020, osuđen je D. B. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine i dva (2) mjeseca.

Protiv te presude osuđenik je po braniteljici R. A., odvjetnici iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se optuženik oslobodi od optužbe ili podredno blaže kazni.

Na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev predložilo da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovoj braniteljici.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne navodi osnove iz čl. 517. st. 1. ZKP/08. zbog kojih ga podnosi, a s obzirom da u razlozima zahtjeva navodi da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., proizlazilo bi da ga podnosi na temelju čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

Kao nezakonit dokaz podnositelj zahtjeva smatra rezultate pretrage obavljene na temelju naloga za pretragu izdanog za adresu … (Kir-t-271/19), dok je prebivalište osuđenika na adresi ..., gdje je i provedena pretraga. Kako se radi o dva odvojena objekta, pretraga je, po stavu osuđenika, provedena bez naloga za pretragu.

Neosnovano podnositelj zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodi da se radi o nezakonitoj pretrazi samo iz razloga, jer je u nalogu za pretragu došlo do pogreške u navođenju kućnog broja objekta koji se pretraživao. Naime, kako je to utvrđeno u dokaznom postupku, pretraga je izvršena u kući u ulici …, koju koristi osuđenik i u njoj je pronađen dio droge. Pretraga je obavljena na zakonom propisan način, u nazočnosti osuđenika i njegova branitelja te u prisutnosti dva svjedoka, što je sve i konstatirano u zapisniku o pretrazi na koji nije bilo primjedbi. Pogreška u navođenju kućnog broja ne čini zapisnik o pretrazi nezakonitim dokazima, kao niti dokaze pribavljene tom pretragom, a neprihvatljiva je tvrdnja osuđenika da je pretraga obavljena bez naloga, koji da je izdan za sasvim drugi objekt. Dakle, slijedom navedenog, nije ispunjen niti jedan uvjet iz čl. 250. ZKP/08. koji bi ukazivao na potrebu izdvajanja tih dokaza iz spisa, kao nezakonitih dokaza, na kojima se ne bi smjela temeljiti pravomoćna presuda.

U odnosu na pretragu motornog vozila marke R. reg. oz. … u kojem je pronađena droga i u odnosu na koju je osuđenik odbio potpisati potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, osuđenik ne osporava da je izdan uredan nalog za pretragu međutim, osporava da bi on bio vlasnik i korisnik navedenog osobnog vozila, pa prema tome nije niti vlasnik pronađene droge.

Dakle, osuđenik ne osporava provedenu pretragu vozila, niti tvrdi da bi se radilo o nezakonitom dokazu, niti su nezakoniti dokazi oni koji su proizašli iz te pretrage, a vlasništvo vozila i droge nađene u njemu je činjenično pitanje, a to nije osnova iz koje se može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek.

Isto se odnosi i na odluku o kazni koju osuđenik smatra "drakonskom".

S obzirom da sud nije prekoračio ovlast koju ima na temelju zakona prilikom odmjeravanja kazne, traženje preispitivanja te odluke u odnosu na činjenice koje je sud utvrdio i ocijenio prilikom odmjeravanja kazne je nastojanje da se izazove odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih u Zakonu o kaznenom postupku, pa stoga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan niti u tom dijelu.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. veljače 2021.