1

Poslovni broj: Gž Zk-953/2020-2

Poslovni broj: Gž Zk-953/2020-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja I. N., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. N. u Z., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-6076/2020 od 9. listopada 2020., 17. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e

Žalba predlagatelja uvažava se kao osnovana te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-6076/2020 od 9. listopada 2020. tako da se na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru broj P-795/19 od 30. travnja 2019. dopušta u zemljišnoj knjizi za k.o. Z. otpis čest.br. 3045/4, neplodno, površine 570 m2 iz zk.ul.br. 1049, upisano kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist U. V. p. J., i upis navedene nekretnine u novi zk.ul.br. 18041, te u novom ulošku uknjižba prava vlasništva u korist N. I. iz Z., OIB: …, za 3/5 dijela.

Nalaže se brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga.

Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

"1. Prihvaća se prigovor Republike Hrvatske, preinačuje rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta posl.br. Z-11701/2019 od 10. lipnja 2019. i rješava:

Odbija se prijedlog I. N. radi uknjižbe prava vlasništva 3/5 dijela č.zem. 3045/4 k.o. Z., uz brisanje tog prava s imena Z. U., D. U., R. M. U. i K. M. U., kao nasljednika V. U..

2. Nalaže se uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-11701/2019.

3. Nalaže se zabilježba odbijenog prijedloga I. N. radi uknjižbe prava vlasništva 3/5 dijela č.zem. 3045/4 k.o. Z..

4. Provedba rješenja nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar."

Protiv navedenog rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je predlagatelj 5. studenoga 2020. zbog svih žalbenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud preinači rješenje o prigovoru, dopusti zahtijevani upis te odredi brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i obveže Republiku Hrvatsku da predlagatelju naknadi troškove žalbe.

Žalba je osnovana.

Ovlašteni zemljišnoknjižni referent je svojim rješenjem broj Z-11701/2019 od 10. lipnja 2019., po prijedlogu predlagatelja, a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru broj P-795/19 od 30. travnja 2019., dopustio uknjižbu prava vlasništva za korist predlagatelja za 3/5 dijela na čkbr. 3045/4 neplodno, površine 570 m, upisane u zk.ul.br. 1049 uz otpis navedene čestice iz tog zk.ul. i upis u novi zk.ul.br. 18041 k.o. Z..

Prigovor je podnijela Republika Hrvatska u kojem navodi da na navedenoj nekretnini egzistira upis društvenog vlasništva te prava korištenja za korist U. V. pok. J.. Da je odredbom čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK) propisano da su upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojeg se upis zahtijeva, pa kako se uknjižba može provesti samo protiv upisanog knjižnog vlasnika, to da je rješenje nezakonito, a na što da ukazuje i sud kada je pobijano rješenje dostavio zakonskom zastupniku Republike Hrvatske. Pored toga da u presudi na temelju koje je dozvoljen upis nisu bili označeni svi zakonski nasljednici V. U..

Prvostupanjski sud je prihvatio prigovor Republike Hrvatske te preinačio pobijano rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta na način da je odbio prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva i naložio uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja broj Z-11701/2019. Prvostupanjski sud navodi da je čl. 364. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje u tekstu: ZV) propisano da će se upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjeg prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu provesti po pravilima zemljišnoknjižnog prava, ako tim člankom nije što drugo propisano, što podrazumijeva da ovlaštena osoba treba podnijeti zahtjev za brisanjem društvenog vlasništva i upis prava vlasništva. Obzirom da je prema stanju zemljišne knjige V. U. upisan kao ovlaštenik prava korištenja za kojeg vrijedi predmnjeva prava vlasništva iz čl. 362. st. 1. ZV-a, a da predlagatelj nije podnio zahtjev za brisanjem društvenog vlasništva sukladno čl. 364. ZV-a, zemljišnoknjižni sud da nije bio ovlašten provoditi brisanje upisa društvenog vlasništva i prava korištenja radi upisa prava vlasništva, po službenoj dužnosti.

U svojoj žalbi predlagatelj ocjenjuje da je prvostupanjski sud trebao odbaciti prigovor Republike Hrvatske jer da ona u istom navodi da joj je rješenje o uknjižbi prava vlasništva dostavljeno samo radi obavijesti, a odredbom čl. 143. st. 2. ZZK-a da je propisano kako osobe kojima se rješenje dostavlja samo radi obavijesti se ne mogu smatrati strankama u smislu st. 1. ovog članka kojim je propisano da je protiv rješenja u zemljišnoknjižnom postupku strankama dopušten prigovor i žalba.

Nadalje, odredbom čl. 362. st. 3. ZV-a da je propisano kako se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području RH glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz st. 1. i 2. ovog članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. S obzirom da je predmnjevani vlasnik bio V. U. pok. J., to da Republika Hrvatska nije imala pravni interes sudjelovati u ovom postupku, zbog čega da nije bila niti tužena u parničnom postupku iz kojeg proizlazi presuda broj P-795/2019. U trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu da je V. U. pok. J. bio upisan kao nositelj prava glede kojeg se upis zahtijeva, a da su predmetnom presudom kao tuženici obuhvaćeni njegovi nasljednici zbog čega je ispunjena materijalna pretpostavka glede knjižnog prednika kao i opća pretpostavka valjanosti javne isprave koja služi kao pravni temelj za upis u zemljišnu knjigu, zbog čega su se ispunile sve pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva.

Po ocjeni ovog suda, nije bilo osnova za prihvaćanje prigovora Republike Hrvatske protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta kojim je dopušten upis prava vlasništva predlagatelja na 3/5 dijelova, a koji upis se temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zadru broj P-795/2019 od 30. travnja 2019., a kojom tužbom je utvrđeno da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake kat.čest. 3045/4 k.o. Z. u suvlasničkom udjelu od 3/5 dijela, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem te presude uknjiži kao vlasnik predmetne nekretnine u suvlasničkom dijelu od 3/5 dijela, a kao tuženici su navedene osobe koje su označene kao nasljednici V. U. pok. J., koji je u 3/5 dijelova na predmetnoj nekretnini imao upisano pravo korištenja, dok je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo.

Prema odredbi čl. 362. ZV-a smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Prema st. 3. istog članka smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz st. 1. i 2. ovog članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

Prema odredbi čl. 364. st. 1. i 2. ZV-a, upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjeg prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu provest će se po pravilima zemljišnoknjižnog prava ako ovim člankom zakona nije što drugo propisano. Zemljišnoknjižni sud dopustit će upis prava vlasništva protiv knjižnog prednika koji je u zemljišnu knjigu upisan kao vlasnik ili kao nositelj prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja. Ako je pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja izvanknjižno bilo prenašano na više osoba uzastopce, upis će se provesti u korist onoga koji dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnog prednika do sebe.

Kako je, dakle, V. U. pok. J. bio nositelj prava korištenja u 3/5 dijelova na nekretnini na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, koje se pretvorilo u pravo vlasništva stupanjem na snagu ZV-a, 1. siječnja 1997., te kako predlagatelj raspolaže sa sudskom odlukom kojom su mu zakonski nasljednici pok. V. U., koji su kao takvi označeni u pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci, dakle, javnoj ispravi, priznali pravo vlasništva, pa je tom odlukom dokazan neprekinuti niz izvanknjižnog stjecanja od upisanog nositelja prava korištenja, koje se pretvorilo u predmnjevano pravo vlasništva, to nije bilo osnova da se odbije prijedlog predlagatelja iz razloga što on tim prijedlogom nije tražio brisanje društvenog vlasništva, s obzirom da je društveno vlasništvo pretvoreno u pravo vlasništva.

Što se tiče tvrdnje predlagatelja da Republika Hrvatska nije imala pravo na podnošenje prigovora jer joj je rešenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta dostavljeno samo radi obavijesti, treba reći da tako ne proizlazi iz dostavne naredbe rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta, pa kako je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, pravilno je rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta dostavljeno i Republici Hrvatskoj.

Zbog navedenih razloga ovaj je sud primjenom odredbe čl. 128. st. 1. toč. a ZZK-a preinačio pobijano rješenje i dozvolio zahtijevani upis uz brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga.

Predlagatelj je zatražio trošak sastava žalbe. Prema odredbi čl. 91. ZZK-a zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno parničnog postupka, ako zakonom nije što drugo određeno. U zemljišnoknjižnim postupcima svaka stranka snosi svoje troškove.

S obzirom da u zemljišnoknjižnim postupcima svaka stranka snosi svoje troškove, to nije bilo osnove da se prihvati zahtjev predlagatelja da mu Republika Hrvatska naknadi troškove žalbenog postupka.

Koprivnica, 17. veljače 2021.