Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revt 61/2015-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revt 61/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. b. d.d. u stečaju, OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika 1. I. A., OIB ..., iz Z., i 2. S. G., rođ. A., OIB ..., iz Z., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M., L., B. T. u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -8752/12-3 od 17. listopada 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4574/01 od 27. rujna 2012., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -8752/12-3 od 17. listopada 2014. protiv dijela u kojem je odlučeno o glavnoj stvari, odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -8752/12-3 odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"1. Ugovor o prijenosu dionica između S. K. d.o.o. Z. i I-tužene I. A. iz Z., dijelu u kojem je na I-tuženu preneseno 7.619 redovnih dionica S. O. d.d. serije ... od kontrolnog broja ... do ... (a koje se dionice sada vode u sustavu depozitorija S. K. D. D. d.d. Z., u obliku nematerijaliziranih vrijednosnih papira oznake ...), te ugovor o prijenosu dionica br. ... od 15. prosinca 1998. sklopljen između S. K. d.o.o. i II-tužene S. G., rođ. A. iz Z., koji je na II-tuženu preneseno 22.381 redovna dionica S. O. d.d. serije ... od kontrolnog broja ... do ... (a koje se dionice sada vode u sustavu depozitorija S. K. D. D. d.d. Z., u obliku nematerijaliziranih vrijednosnih papira oznake ...), gube učinak prema tužitelju G. B. d.d. u stečaju, a sve u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema S. C. d.d. Zagreb u iznosu od 3.000.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenoga 1998. pa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj uredbama o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je vrijedilo tekućem polugodištu za 5%-nih poena.

II. nalaže se I-tuženici I. A. iz Z., trpjeti namirenje tužitelja G. B. d.d. u stečaju, Z., za iznos 761.900,00 kn zajedno sa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenoga 1998. pa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj uredbama o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je vrijedilo tekućem polugodištu za 5%-nih poena, iz cjelokupne imovine I-tužene, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se II-tuženici S. G. rođ. A. iz Z., trpjeti trpjeti namirenje tužitelja G. B. d.d. u stečaju, Z., za iznos 2.238.100,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenoga 1998. pa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj uredbama o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je vrijedilo tekućem polugodištu za 5%-nih poena, iz cjelokupne imovine II-tužene, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se I- i II- tuženoj solidarno nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 273.832,00kn, u roku od 8 dana.

V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 239.111,75 kn."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i tuženica i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4574/01 od 27. rujna 2012. u točki I. i V. izreke.

 

II. Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4574/01 od 27. rujna 2012. u točki II., III. i IV. izreke i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Nalaže se tuženici 1. I. A. iz Z., trpjeti namirenje tužitelja G. B. d.d. u stečaju Z. za iznos od 761.900,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenog 1998. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj uredbama o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je vrijedilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, iz cjelokupne imovine prvotužene, sve u roku od osam dana.

Nalaže se tuženici 2. S. G., rođ. A. iz Z., trpjeti namirenje tužitelja G. B. d.d. u stečaju Z. za iznos od 2,238.100,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 18. studenog 1998. pa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj uredbama o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je vrijedilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, iz cjelokupne imovine prvotužene, sve u roku od osam dana.

 

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 273.832,00 kn.

 

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženicama I. A. i S. G., rođ. A. parnične troškove u iznosu od 167.720,00 kn u roku od osam dana, a odbija se kao neosnovan zahtjev tuženica za naknadu troškova u iznosu od 283.530,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju, rješenjem preinači, podredno ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, te u smislu navedenog, po potrebi predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, a tuženike obveže na naknadu i žalbenog i revizijskog troška tužitelju.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP. Naime prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, a prema odredbi iz stavka 2. tog zakonskog članka prigodom donošenja odluke iz stavka 1. tog članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

 

U predmetnom slučaju drugostupanjski sud nije donio odluku primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP već je odluka donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP kada je na temelju potpuno pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o primjeni materijalnog prava.

 

U takvoj situaciji kada je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP nije učinjena navedena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se tužitelj poziva.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi pobijanja pravnih radnji i to ugovora o prijenosu dionice između S. K. d.o.o. i prvotuženice I. A. broj ... od 15. prosinca 1998. i S. K. d.o.o. te Ugovora o prijenosu dionica broj ... od 15. prosinca 1998. sklopljen između S. K. d.o.o. i drugotuženice, te zahtjev za namirenje iz cjelokupne imovine iznosa 761.900,00 kuna u odnosu na prvotuženicu i iznosa od 2.238.100,00 kuna u odnosu na drugotuženicu.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da je prije otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, ugovorom o zamjeni dionica S. o. d.d. sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika S. K. d.o.o. navedeni prednik tuženica pobojnom pravnom radnjom stekao dionice S. o. d.d., da je navedene dionice besplatnim pravnim poslom S. K. d.o.o. prenijelo na tuženice, te da tako S. K. d.o.o. nije postupilo po pravomoćnoj sudskoj presudi i tužitelju naknadilo imovinsku korist u iznosu od 3.000.000,00 kuna koju je stekao pobojnom pravnom radnjom u smislu Stečajnog zakona prvostupanjski sud ocjenjuje da su u cijelosti ispunjene pretpostavke iz čl. 281. st. 3. i čl. 280. do 285. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) za pobijanje pravnih radnji tužiteljevog dužnika pa je prvotuženica dužna trpjeti namirenje tužitelja za iznos od 761.900,00 kuna sa zateznom kamatom, a drugotuženica za iznos od 2.238.200,00 kuna sa zateznom kamatom.

 

Drugostupanjski sud djelomično preinačuje prvostupanjsku presudu na način da odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže prvotuženici trpljenje iznosa od 761.900,00 kuna odnosno drugotuženici iznosa od 2.238.100,00 kuna uz obrazloženje da su Ugovorom o prijenosu dionica na E.1 d.d. i E.2 d.d. (list 71 i 72 spisa) tuženice prestale biti dioničari S. o. d.d. pa se u tom slučaju tužitelj više ne može namiriti iz prenesenih dionica, jer tuženice više nisu imatelji tih dionica.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako je prihvaća.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u o ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja u dijelu odluke o glavnoj stvari odbijena je kao neosnovana.

 

Revizija tužitelja nije dopuštena ni protiv odluke o trošku parničnog postupka.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-19 održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

S obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u odnosu na trošak parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 16. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu