- 1 -              Revr 659/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 659/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D., OIB: ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., protiv prvotuženika T. – B. P. d.o.o., OIB: ..., P., kojeg zastupaju punomoćnici mr.sc. E. K. i A. K., odvjetnici u P., i drugotuženika C. o. d.d. Z., OIB: ..., Filijala P., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-227/2016-2 od 8. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Prs-349/09-66 od 9. srpnja 2015., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-227/2016-2 od 8. ožujka 2018., u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari i kamatama, odbija se kao neosnovana.

 

Revizija prvotuženika odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-227/2016-2 od 8. ožujka 2018., u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 87.788,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 67.452,00 kn od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30. srpnja 2009. do isplate, a na ime izgubljene zarade u visini od 20.336,96 kn kako slijedi:

- na iznos od 1.451,90 kn počev od 15. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 11.036,16 kn počev od 15. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 7.848,90 kn počev od 15. travnja 2008. do isplate.

 

Ujedno je prvotuženiku naloženo isplatiti tužitelju s osnove naknade štete na ime izgubljene zarade ukupan iznos od 326.542,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci (st. II.). U preostalom dijelu, iznad iznosa od 414.331,24 kn, a do zatraženog iznosa od 732.879,24 kn sa zateznim kamatama, zahtjev tužitelja je odbijen (st. III.). Nadalje je naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 80.980,50 kn, dok je preostali dio zahtjeva odbijen kao neosnovan (st. IV.)

 

Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, a žalbe prvotuženika i drugotuženika su odbijene kao djelomično neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu st. II. izreke kojim je naloženo prvotuženiku isplatiti tužitelju s osnove naknade štete na ime izgubljene zarade ukupan iznos od 320.662,28 kn za razdoblje od 15. svibnja 2008. do 15. siječnja 2015. sa zateznom kamatom kako je to pobliže određeno u izreci, dok je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u st. I. izreke i u dijelu st. II. izreke na način da je naloženo prvotuženiku i drugotuženiku solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 87.788,96 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 53.000,00 kn od 13. srpnja 2009. do isplate,

- od 8.572,00 kn od 9. srpnja 2015. do isplate,

- od 1.451,90 kn od 15. veljače 2008. do isplate,

- od 11.036,16 kn od 15. ožujka 2008. do isplate,

- od 7.994,58 kn od 15. travnja 2008. do isplate i

- od 5.734,32 kn od 15. svibnja 2008. do isplate;

te je preinačena u st. III. i IV. izreke, tako da glase:

''III. U preostalom dijelu, iznad iznosa od 420.211,24 kn, a do zatraženog iznosa od 732.879,24 kn sa zateznim kamatama, zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se prvotuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 44.472,75 kn, u roku od 15 dana.''

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu te potražuje trošak revizije.

 

Reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude je podnio i prvotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači, podredno ukine, nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Na revizije nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana u dijelu odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama, dok ista nije dopuštena protiv odluke o troškovima parničnog postupka.

 

Revizija prvotuženika nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji prvotuženik ukazuje. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

Neosnovano prvotuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 219. st. 1. (sadržajno čl. 220. ZPP), a u tom pogledu sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu protumačili u skladu sa stavom prvotuženika nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju prvotuženik ukazuje. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze svjedoka, vještaka, stranaka i drugu dokumentaciju koja je priložena u spisu utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Stoga prvotuženik nije bio niti onemogućen u raspravljanju pa nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

Prema tome, ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Međutim, revizijskim prigovorima prvotuženika istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, zapravo se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema tome, i ostali navodi prvotuženika u reviziji kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koja mu je nastala ozljedom na radu (kao montera na gradilištu) kod prvotuženika kao poslodavca 16. siječnja 2008.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je u konkretnom slučaju do nastanka štetnog događaja došlo zbog objektivne odgovornosti prvotuženika u smislu odredbe čl. 103. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 137/04 - pročišćeni tekst, 68/05, 94/09, 149/09 – dalje: ZR) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09 – dalje: ZZR) te da na strani tužitelja nema nikakve krivnje za nastanak štetnog događaja, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za podijeljenu odgovornost zbog doprinosa nastanku štete u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

 

Prvostupanjski sud je, imajući u vidu težinu povrede prava (osobnosti) na tjelesno i duševno zdravlje i okolnosti slučaja primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, tužitelju po osnovi neimovinske štete odmjerio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 53.000,00 kn, a za pretrpljenu imovinsku štetu – tuđu pomoć i njegu, računajući 23,00 kn za svaki sat pružene pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO i čl. 223. st. 1. ZPP), dosudio iznos od 7.452,00 kn, za pojačanu ishranu iznos od 2.000,00 kn, a za troškove puta i liječenja iznos od 5.000,00 kn. Nadalje, kako je sud utvrdio da je kod tužitelja zbog posljedica ozljede na radu došlo do profesionalne nesposobnosti za rad i odlaska u invalidsku mirovinu, to je na temelju odredbe čl. 1089. ZOO tužitelju dosudio štetu zbog izgubljene zarade, odnosno razlike između pretpostavljene plaće i isplaćene naknade za vrijeme bolovanja, a od odlaska u invalidsku mirovinu razliku između očekivane plaće i invalidske mirovine koju prima u iznosu od 346.879,24 kn. Pritom je prvostupanjski sud zaključio da obveza drugotuženika po predmetnom ugovoru o osiguranju prema tužitelju ne može prelaziti iznos od 90.288,96 kn, umanjen za iznos nesporno odbitne franšize prema polici osiguranja (2.500,00 kn), slijedom čega je naložio prvotuženiku i drugotuženiku da tužitelju solidarno isplate iznos od 87.788,96 kn, dok je prvotuženiku naložio i isplatu daljnjeg iznosa od 326.542,28 kn. Također je, na temelju čl. 1086. ZOO, dosudio i zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske i neimovinske štete od podnošenja odštetnog zahtjeva 30. srpnja 2009., dok mu je na dosuđeni iznos izgubljene zarade dosudio zatezne kamate od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi, odnosno od 15.-tog u svakom mjesecu, kako je to i zatraženo.

 

Međutim, drugostupanjski sud zaključuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl. 1103. ZOO), a kako proizlazi da je pismeni zahtjev prvotuženika podnesen neutvrđenog dana prije tog datuma, preinačuje prvostupanjsku presudu u odnosu na početak tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos od 53.000,00 kn. Nadalje, nalazi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri određivanju naknade štete za troškove putovanja u medicinske ustanove i obavljanje fizikalne terapije jer prema čl. 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 85/06, 105/06, 77/07 i 35/08) osigurana osoba u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ima pravo na naknadu troškova prijevoza ako je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena izvan mjesta prebivališta odnosno boravišta. Nadalje, ocjenjuje da navedeni troškovi vezani za liječenje (tuđa pomoć i njega, prehrana i participacija) ukupno iznose 8.572,00 kn, slijedom čega djelomično preinačuje prvostupanjsku presudu primjenom čl. 373. st. 1. toč. 3 ZPP, na način da tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija za iznos od 5.880,00 kn. Ujedno je u tom dijelu odluka preinačena i obzirom na tijek zatezne kamate s obrazloženjem da obveza naknade štete nastaje prema čl. 1086. ZOO njezinim dospijećem, kada se utvrdi i obujam i visina imovinske štete, odnosno danom donošenja sudske odluke.

 

Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda, u kojem slučaju je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi poslovni broj Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-227/2016-2 od 8. ožujka 2018. glede navoda revizija upućuju se revidenti na razloge iznesene u navedenoj drugostupanjskoj presudi sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP.

 

Stoga je valjalo reviziju tužitelja, u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari i kamatama, kao i reviziju prvotuženika, odbiti kao neosnovane na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP, te će se na internetskim stranicama ovog suda pored ove odluke objaviti drugostupanjska odluka u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP.

 

Međutim, revizija tužitelja u odnosu na trošak parničnog postupka nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 129. st. 5. ZPP odluka o troškovima postupka u presudi smatra se rješenjem.

 

Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja u dijelu kojim se pobija odluka o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 16. veljače 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.