Broj: Gž R-362/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. P. B., odvjetniku iz Odvjetničkog ureda P. B. iz Z., protiv tuženika Agencije .... iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 26 Pr-2777/14-44 od 19. siječnja 2017., te rješenja istog suda broj 26 Pr-2777/14-18 od 12. lipnja 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 29. lipnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

1. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja broj 26 Pr-2777/14-18 od 12. lipnja 2015.

 

2. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 26 Pr-2777/14-44 od 19. siječnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

3. Djelomično se uvažava žalba tužitelja, pa se preinačuje odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke prvostupanjske presude i to na način da ista u tom dijelu sada glasi:

 

„Dužan je tužitelj u roku od 8 dana na ime parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 2.500,00 kn, dok se u preostalom dijelu za više traženo do iznosa od 37.500,00 kuna zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

 

4. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

5. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu Klasa: 114-01/14-01/01, Ur. broj: 699-14-12 od 12. ožujka 2014. godine, kako niti Odluka Klasa: 114-01/14-01/01, Ur. broj: 699-14-14 od 11. travnja 2014. godine koje je donio tuženik te je tuženik dužan tužitelja vratiti na radno mjesto „Glavnog istražitelja zrakoplovnih nesreća“, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 413.234,61 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini stope određene člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom kako slijedi na:

- za 03. mjesec 2014. god. iznos od 7.249,73 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. travnja 2014. godine,

- za 04. mjesec 2014. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. svibnja 2014. godine,

- za 05. mjesec 2014. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. lipnja 2014. godine,

- za 06. mjesec 2014. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. srpnja 2014. godine,

- za 07. mjesec 2014. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. kolovoza 2014. godine,

- za 08. mjesec 2014. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. rujna 2014. godine,

- za 09. mjesec 2014. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. listopada 2014. godine,

- za 10. mjesec 2014. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. studenog 2014. godine,

- za 11. mjesec 2014. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. prosinca 2014. godine,

- za 12. mjesec 2014. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. siječnja 2015. godine,

- za 01. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. veljače 2015. godine,

- za 02. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. ožujka 2015. godine,

- za 03. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. travnja 2015. godine,

- za 04. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. svibnja 2015. godine,

- za 05. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. lipnja 2015. godine,

- za 06. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. srpnja 2015. godine,

- za 07. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. kolovoza 2015. godine,

- za 08. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. rujna 2015. godine,

- za 09. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. listopada 2015.. godine,

- za 10. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. studenog2015. godine,

- za 11. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. prosinca 2015. godine,

- za 12. mjesec 2015. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. siječnja 2016. godine,

- za 01. mjesec 2016. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. veljače 2016. godine,

- za 02. mjesec 2016. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. ožujka 2016. godine,

- za 03. mjesec 2016. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. travnja 2016. godine,

- za 04. mjesec 2016. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. svibnja 2016. godine,

- za 05. mjesec 2016. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. lipnja 2016. godine,

- za 03. mjesec 2016. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. srpnja 2016. godine,

- za 03. mjesec 2016. god. iznos od 14.499,46 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana 11. kolovoza 2016. godine, kao i da tužitelju naknadi sve buduće dospjele plaće sa zakonskom kamatom od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“

 

Odlukom o trošku obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 37.500,00 kuna (točka II. izreke).

 

Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja od 12. lipnja 2015. isključena je javnost za cijelu glavnu raspravu.

 

Protiv prvostupanjske presude i rješenja od 12. lipnja 2015. žali se tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da se isti preinače odnosno ukinu. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražio je i trošak odgovora na žalbu.

 

Žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude je djelomično osnovana, dok je žalba tužitelja protiv rješenja suda prvog stupnja od 12. lipnja 2015. nedopuštena.

 

Naime, shodno odredbi članka 309. stavak 2. ZPP-a protiv rješenja o isključenju javnosti nije dopuštena posebna žalba, pa je pozivom na odredbu članka 358. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a istu valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

U ovoj parnici tužitelj ostvaruje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa nakon što mu je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu odlukom o otkazu od 12. ožujka 2014.

 

Prema odredbi članka 108. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje: ZR) radnik i poslodavac imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Kod toga se ugovor o radu izvanredno može otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem posljednjeg Ugovora o radu od 26. studenog 2013. na radnom mjestu „Glavnog istražitelja zrakoplovnih nesreća“,

- da je donesena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 114-01/14-01/01, Ur. broj: 699-14-12, koju je tužitelj zaprimio 15. ožujka 2014. preporučenom pošiljkom, 

- da je protiv navedene Odluke tužitelj dana 28. ožujka 2014. podnio Zahtjev za zaštitu prava, a koji je tuženik odbio Odlukom od 11. travnja 2014.,

- da je tuženik dana 4. ožujka 2014. dobio obavijest od nadležnog Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture kako je tužitelj dana 28. veljače 2014. u 13.58 sati sa službenog e-mail servera agencije, koristeći se službenom e-mail adresom poslao poruku na engleskom jeziku u kojoj navodi da su kao direktor i zamjenik direktora Agencije zaposlene dvije osobe i to prijatelj ministra prijevoza te kći pomoćnika ministra u Ministarstvu obrane, koji ne ispunjavaju uvjete propisane javnim natječajem,

- da je tužitelj ovim e-mailom zatražio nadzor Europske komisije te priložio novinski članak na hrvatskom jeziku novinara J. B. objavljenog u Večernjem listu dana 28. veljače 2014.,

- da je navedena e-mail poruka upućena nizu službenih osoba u organizacijama i tijelima Europske komisije te službenim osobama u nacionalnim tijelima za istrage zrakoplovnih nesreća u državama članicama EU,

- da je nakon saznanja za e-mail tužitelja ravnatelj Agencije protiv tužitelja pokrenuo disciplinski postupak dana 4. ožujka 2014. zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa iz članka 108. stavak 1. ZR-a opisane člankom 36. stavak 6. točke F i G Statuta Agencije, a u vezi s člankom 36. stavak 6. točka K Statuta Agencije,

- da je nakon provedenog disciplinskog postupka ravnatelj tuženika B. Š. predložio upravnom vijeću razrješenje dužnosti tužitelja s mjesta glavnog istražitelja, a za što je dobio suglasnost i nakon toga je napisana i donesena odluka o otkazu,

- da je tužitelj iskoristio povjerenje poslodavca i zlorabio svoj položaj glavnog istražitelja, s očitom namjerom da našteti međunarodnom ugledu Agencije i ugledu RH kao njenom osnivaču, tijelima upravljanja Agencijom, kao i osobama ravnatelja i zamjenika ravnatelja, stvarajući sumnju pred službenim tijelima i organizacijama Europske komisije te sredstvima javnog priopćavanja, u samostalnost i neovisnost Agencije i njenih tijela upravljanja, što predstavlja preuzetu obvezu RH prema odredbi članka 4., stavak 1., 2. i 3. Uredbe 996 (EU) Europskog parlamenta i vijeća od 20. listopada 2010. o istragama i sprečavanju nesreća i nezgoda u civilnom zrakoplovstvu i stavljanju izvan snage Direktive 94/56/EZ (Službeni list 295., 12. studenog 2010., str. 35.),

- da je tužitelj inače bio jedan od prijavljenih kandidata u objavljenom javnom natječaju za izbor i imenovanje ravnatelja tuženika odnosno zamjenika ravnatelja tuženika,

- da mu je u tom svojstvu dostavljena Odluka Upravnog vijeća od 4. veljače 2014., Klasa: 003-14-03/02 Ur. broj: 699-02-14-01 o izboru ravnatelja, te Odluka Upravnog vijeća o izboru zamjenice ravnatelja tuženika od 4. veljače 2014. Klasa: 003-14-03/03 Ur. broj: 699-02-14-01, koje sadrže uputu o pravnom lijeku protiv predmetnih odluka,

- da se tužitelj žalio na odluku o imenovanju ravnatelja i zamjenika ravnatelja te da je u službenom postupku odbijen,

- da je treći kandidat V. H. podnio tužbu pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu kojom je tražio poništenje odluke Upravnog vijeća o izboru zamjenice ravnatelja tuženika od 4. veljače 2014., koja tužba je u cijelosti pravomoćno odbijena,

- da niti službene osobe niti tijela za istrage zrakoplovnih i drugih nesreća u državama članicama EU, kao niti tijela nadležna za istrage zrakoplovnih nesreća Europske komisije kojima je tužitelj uputio e-mail poruku nisu nadležna za rješavanje radnih sporova u RH, niti se pred njima mogu pobijati odluke Upravnog vijeća tuženika,

- da je tuženik dokazao kako je tužitelj počinio povredu koja mu se stavlja na teret  odnosno da je svojim ponašanjem naštetio interesima i ugledu Agencije dovodeći time u pitanje i svoju samostalnost i neovisnost te samostalnost i neovisnost Agencije,

- da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa zbog koje je narušeno povjerenje između poslodavca i radnika na način da nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da je ispoštovana procedura izvanrednog otkazivanja ugovora o radu.

 

Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno ocijenio (u smislu citirane odredbe članka 108. stavak 1. ZR-a u vezi s člankom 36. stavak 6. točke F i G Statuta Agencije, te u vezi s člankom 36. stavak 6. točka K Statuta Agencije) kako je tužitelj opisanim ponašanjem počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja po svojoj težini i karakteru, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika, ukazuje da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć i time opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Utoliko je prvostupanjski sud osnovano odbio, kako zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, tako i zahtjev koji je tužitelj postavio prema pravnim posljedicama nedopuštenog otkaza.

 

Uostalom tužitelj u žalbi niti ne navodi u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava, već osporava ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu i iznosi svoje stavove o ocjeni tih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja s tim u vezi (budući prema njegovom shvaćanju sud nije pravilno ocijenio provedene dokaze).

 

Pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je međutim, za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Isto tako, suprotno tvrdnji žalitelja u provedenom postupku utvrđene su sve odlučne činjenice za rješenje predmetnog spora, te je prvostupanjski sud svoja uvjerenja obrazložio uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju činjeničnu podlogu u iskazima saslušanih svjedoka, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje žalbom.

 

Nadalje, nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 10. ZPP-a, jer isključenje javnosti s glavne rasprave nije bilo protivno zakonu.

 

Glede preostalih žalbenih navoda također je za navesti kako je pravilna ocjena suda prvog stupnja da je B. Š. bio ovlašten za donošenje i potpisivanje predmetne Odluke o izvanrednom otkazu od 12. ožujka 2014., budući je na dužnost ravnatelja tuženika stupio dana 1. ožujka 2014.

 

Međutim, osnovano tužitelj osporava zakonitost odluke o troškovima postupka. 

 

Naime, u konkretnom slučaju radilo se prvenstveno o radno statusnom sporu, te su sve provedene radnje u postupku i bile upravo i jedino s tim u vezi.

 

Utoliko tuženiku sukladno Tarifnom broju 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) pripada samo jednokratna nagrada od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak, a kojem iznosu je onda u smislu Tbr. 42. Tarife trebalo dodati i pripadajući porez na dodanu vrijednost.

 

Trošak žalbenog postupka tužitelju nije priznat, jer je sa svojom žalbom uspio samo u pogledu sporednog potraživanja, a u svezi s kojim mu nisu nastali posebni troškovi žalbe.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. ZPP-a, odnosno isti nije bio nužan.

 

Slijedom svega iznijetog, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Splitu 29. lipnja 2017.