1

Kž-276/2020-3

            

      Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

             Karlovac                                                                            

                                                                                                       Kž-276/2020-3

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Perkovića, predsjednika vijeća, te Dubravke Rudelić i Mladena Kosijera, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika I. Đ. zbog kaznenih protiv osobne slobode – prijetnja, iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 20. kolovoza 2020., broj K-477/2018, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba okrivljenika I. Đ. te se ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku 20. kolovoza 2020., broj K-477/2018. okrivljenik I. Đ. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja, opisano u članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2, pa mu je tom presudom, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te je na temelju članka 56. KZ/11 prema istom primijenjena uvjetna osuda sa vremenom provjeravanja od 1 (jedne) godine.

 

              Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenom I. Đ. naložena je platež troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2. točka 6. iznosi 800,00 kuna, a troškovi svjedoka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 iznose 1.984,00 kune, padaju na teret okrivljenika I. Đ., koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

Žalbu je podnio okrivljenik I. Đ. po branitelju D. P., odvjetniku u D., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08, te bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, sa prijedlogom da se žalba okrivljenika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Na temelju članka 474. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-180/2020 od 3. prosinca 2020.

 

Žalba je osnovana. 

 

Ovaj sud, kao drugostupanjski, ocijenio je da se za sada ne mogu prihvatiti zaključci činjenične prirode prvostupanjskog suda, kao ispravni, prvenstveno zato što prvostupanjski sud nekritički prihvaća obranu okrivljenog, bez provjere njegovih navoda, niti tu obranu ocjenjuje u korelaciji sa drugim provedenim dokazima, iskazom oštećnika M. Š., a posebno iskazima svjedoka obrane P. K., P. M., V. K., A. Š., koji su neposredno nazočili samom događaju.

 

Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, osnovano žalitelj upire na preuranjenost zaključka tog suda da postoje dokazi iz kojih bi nedvojbeno i potpuno proizlazila krivnja okrivljenika za počinjeno kazneno djelo, te ovaj sud, kao drugostupanjski, ocjenjuje da je prvostupanjski sud nekritički prihvaćao dokaze provedene tijekom prvostupanjskog postupka. Dakle, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud olako prihvaća iskaz oštećenog M. Š. i svjedoka M. P., a s druge strane, zanemaruje iskaze više ispitanih svjedoka obrane, neposrednih očevidaca, kako je to naprijed navedeno. Razvidno je, iz činjeničnog opisa djela, da se okrivljeniku stavlja na teret da je rekao oštećenom M. Š., stručnom suradniku zavoda "da će, ako ikoga od njih, misleći i na svjedoka M. P., ponovno vidi na mjernoj postaji, sve riješiti po svom zakonu-zakonu prirode, te da će im sprašiti metak u glavu", a što je kod M. Š. izazvalo osjećaj strana i uznemirenosti, bojeći se za vlastiti život.

 

Iz zakonskog opisa kaznenog djela prijetnje, koje se inkriminira, ostvaruje svatko tko bilo kome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio. Kod ozbiljne prijetnje vrijedi sve ono što sadrži opće učenje o sili i prijetnji, a ozbiljnost prijetnje odnosi se na cjelovitost načina i sadržaja prijetnje, što uključuje i ozbiljnost koja se tiče zla kojim se prijeti. Pri tome treba uzeti u obzir, kao polazište za prosudbu o toj ozbiljnosti neki opći, za većinu ljudi u određenoj društvenoj zajednici, razumljiv i prihvatljiv pojam zla zbog kojeg bi se u danim okolnostima gotovo svatko ustrašio ili uznemirio. To što se odnosi na strah i uznemirenost može se razlikovati u intenzitetu ali opet treba reći da se u prosječnih ljudi taj strah ili uznemirenje obično javlja  u onoj mjeri koja se može smatrati ozbiljnom i koja nije beznačajna po trajanju i intenzitetu. Radi se o međusobnoj povezanosti objektivnih i subjektivnih sadržaja u prosudbi zla, ustrašenosti i uznemirenosti. Ono što u objektivno subjektivnom smislu odudara od prosječnosti, uglavnom se odnosi na subjektivni dio sadržaja koji je svojstven ili različit kod svake osobe, u ovom slučaju kod žrtve kaznenog djela. Svakako je lakša prosudba o postojanju kaznenog djela prema njegovom zakonskom opisu iz stavka 3., u svezi sa stavkom 2. KZ/11, budući se radi o kvalificiranom obliku, zbog konkretizacije samog zla kojim se prijeti da će se nekoga, prema stavku 3. KZ/11 službenu ili odgovornu osobu u obavljanju javne ovlasti ili u svezi s njezinim radom ili položajem i dr., usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili oduzeti slobodu ili joj nanijeti zlo, podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. No, svaka prijetnja mora biti konkretizirana. U konkretnom slučaju razvidno je da izrečene riječi nisu konkretizirane, da će se takva prijetnja neposredno i izvršiti, već se daje do znanja da bi se tako eventualno moglo postupiti "ako ikoga od njih (oštećenog i svjedoka M. P.) ponovo vidi na mjernoj postaji, sve će riješiti po zakonu-zakonu prirode te da će im sprašiti metak u glavu". Navedeno upućuje da se radi o radnji za ubuduće, što apsolutno u kontekstu nema značaj konkretizacije i neposrednosti prijetnje jer je povezana s  postupcima za ubuduće. Iz takvog činjeničnog opisa doista se ne može govoriti, za sada, o utvrđenju postojanja svih elementa kaznenog djela prijetnjom, za koje se okrivljenik tereti. Treba naglasiti da je radnja ovog kaznenog djela započeta kada je drugom upućena prijetnja, a kazneno djelo je dovršeno kad je kod oštećenika nastupilo stanje ugroženosti, koju ključnu činjenicu prvostupanjski sud mora u potpunosti utvrditi tijekom kaznenog postupka.

 

Pored naprijed navedenog, proizlazi kako prvostupanjski sud tijekom postupka uopće  nije utvrđivao ove bitne činjenice, tj. nije ispitao oštećenika na okolnost njegovog psihičkog stanja o eventualnom strahu uzbuđenosti i nesigurnosti, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, preuranjen je zaključak prvostupanjskog suda da bi okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na način da bi kod oštećenog izazvao osjećaj straha, uznemirenosti, nesigurnosti i uplašenosti, s obzirom da se radi o prijetnji za ubuduće, a koje čine bitno obilježje utuženog kaznenog djela.

 

Kako prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio svaki dokaz pojedinačno ili u svezi s ostalim dokazima, tj. kako dokaze optužbe, tako i dokaze obrane, te na temelju takve ocjene izveo zaključak je li neka činjenica dokazana, a kako to traži odredba članka 450. stavak 2. ZKP/08, to činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, te je stoga valjalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će detaljno ispitati svjedoke optužbe i obrane o njihovim neposrednim saznanjima o inkriminiranom događaju, osobno u odnosu na ponašanje okrivljenika i oštećenika M. Š., posebno analizirajući psihičko stanje oštećenog u vrijeme samog događaja tj. izrečenu mu prijetnju, ponovno će ispitati okrivljenika, objektivno provjeriti obranu okrivljenog, potom ju vrednovati te ponovno provesti provedene dokaze, te druge dokaze te ih ocijeniti u kontekstu obrane okrivljenog, pojedinačno i u ukupnosti, u pravu preciznog utvrđenja svih relevantnih okolnosti vezanih za biće kaznenog djela, ako isto uopće postoji, koje se okrivljeniku stavlja na teret. Radi utvrđenja prethodno ukazanih odlučnih činjenica da bi se utvrdila je li okrivljenik svojim postupanjem počinio subjektivne i objektivna obilježja utuženog kaznenog djela, prvostupanjski sud će nakon savjesne i sveobuhvatne analize i ocjene vjerodostojnosti i objektivne prihvatljivosti provedenih dokaza, u korelaciji s obranom okrivljenog, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će dostatno obrazložiti.

 

Budući je s uspjehom žalitelj doveo u pitanje ispravnost činjeničnog stanja, to je žalbu trebalo prihvatiti i na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08, riješiti kao u izreci.

 

 

U Karlovcu 16. veljače 2021.

             

                                                                                                                        Predsjednik vijeća

                                                                                                                         Ivan Perković, v.r.