- 1 -              Rev 3593/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3593/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općina Davor, D., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. & T. d.o.o. u Z., protiv tuženika Grad Hrvatska Kostajnica, H. K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. Č., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4686/2014-8 od 3. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2821/12 od 2. travnja 2014., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija se prihvaća, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4686/2014-8 od 3. rujna 2018. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2821/12 od 2. travnja 2014. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4686/2014-8 od 3. rujna 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2821/12 od 2. travnja 2014. kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. B. broj Ovrv-62/12 od 16. veljače 2012. te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži isplatiti joj iznos 1.405.200,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 29. prosinca 2011. do isplate, te na ime troškova ovršnog postupka iznos 29.987,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 16. veljače 2012. do isplate, te je rješenjem tog suda pod navedenim brojem naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 87.531,50 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Kako osim paušalnog pozivanja na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a tužiteljica u reviziji nije određeno navela i obrazložila u čemu nalazi da bi sud u donošenju pobijane presude počinio tu povredu odredaba parničnog postupka, a polazeći od odredbe čl. 386. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 71. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, ovaj sud takve revizijske razloge nije uzeo u obzir, te nema potrebe se na njih dalje osvrtati.

 

Osnovano se međutim u reviziji prigovara pravilnosti primijenjenog materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa 1.405.200,00 kn na ime novčane naknade – tzv. ekološke rente vezano za korištenje odlagališta komunalnog otpada B. smještenog u Općini D.

 

Nižestupanjski sudovi su polazeći od rezultata provedenog postupka ocijenili takav zahtjev neosnovanim izrazivši pravno shvaćanje da su usmenim dogovorom od 1. rujna 2010. stranke ugovorile da se tuženiku neće obračunavati ekološka renta vezano za korištenje tog odlagališta komunalnog otpada, a kod činjenice da je u sanaciji istog sudjelovao Fond za zaštitu okoliša sa učešćem od 70%, te konačno ugovorile cijenu od 200,00 kn/t za odlaganje komunalnog otpada tuženika kao korisnika. Uporište za to sudovi nalaze u odredbi čl. 8. st. 5. i 6. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave.

 

Pitanje novčane naknade – tzv. ekološke rente jedinicama lokalne samouprave, na čijem se području nalazi građevina namijenjena za zbrinjavanje otpada, uređena je odredbama Zakona o otpadu ("Narodne novine", broj 178/04, 153/05, 60/08 i 87/09 – dalje: ZoO) i Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina jedinica lokalne samouprave ("Narodne novine", broj 59/06 – dalje: Pravilnik).

 

Tako je odredbom čl. 24. st. 3. ZoO propisano da Grad Z., grad odnosno općina na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada, u uvjetima propisanim zakonom imaju pravo na novčanu naknadu.

 

Prema odredbi stavka 4. tog članka obveznici plaćanja naknade iz stavka 3. tog članka su grad i općina koji koriste građevinu namijenjenu zbrinjavanju otpada na području Grada Z., te drugog grada ili općine.

 

Odredbom čl. 8. st. 1. i 2. Pravilnika na jednak je način određeno pravo na novčanu naknadu Gradu Z. odnosno jedinicama lokalne samouprave, a vezano za građevine namijenjene zbrinjavanju otpada, koje se nalaze na njihovom području; odnosno određeno da su obveznici plaćanja te naknade jedinice lokalne samouprave koje koriste građevinu namijenjenu zbrinjavanju otpada na području Grada Z. ili druge jedinice lokalne samouprave.

 

Polazeći od citiranih odredbi, a nesporne činjenice da se odlagalište komunalnog otpada B. nalazi na području Općine D., a njome se u svrhu odlaganja komunalnog otpada koristi tuženik, ocijeniti je da je ovlaštenik prava na novčanu naknadu iz čl. 24. st. 3. ZoO i čl. 8. st. 1. Pravilnika za tzv. ekološku rentu tužiteljica, a da je obveznik njezinog plaćanja tuženik sve u smislu odredbe čl. 24. st. 4. ZoO i čl. 8. st. 2. Pravilnika.

 

Nižestupanjski sudovi ocijenili su da je usmenim dogovorom postignutim na sastanku održanom 1. rujna 2010. u prisutnosti zakonskih zastupnika stranaka ugovoreno da se tuženiku neće obračunavati ekološka renta vezano za korištenje odlagališta komunalnog otpada B. zbog čega, a polazeći od odredbe čl. 8. st. 5. i 6. Pravilnika ocjenjuju potraživanje tužiteljice s osnova ekološke rente neosnovanim.

 

Odredbom čl. 8. st. 5. Pravilnika propisano je da Grad Z. odnosno jedinica lokalne samouprave može svojom odlukom u cijelosti ili djelomično osloboditi drugu jedinicu lokalne samouprave plaćanja naknade iz stavka 3. i 4. tog članka.

 

Prema odredbi stavka 6. tog članka Grad Z. odnosno jedinica lokalne samouprave u provedbi odredbe iz tog članka ugovorom s drugom jedinicom lokalne samouprave uređuje međusobne odnose.

 

Za ocjenu od kakvog je značaja u konkretnom slučaju bio sporazum o oslobođenju tuženika od plaćanja ekološke rente tužiteljici, a vezano za korištenje odlagališta komunalnog otpada B. navodno postignut između stranaka 1. rujna 2010., sve u smislu prethodno citiranih odredbi Pravilnika, čini se potrebnim ocijeniti valjanost tog sporazuma u svjetlu odredbi Zakona o lokalnoj i području (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07 i 125/08 – dalje: ZLPS) i baš odredbe čl. 48., a koja uređuje ovlasti općinskog načelnika, gradonačelnika odnosno župana.

 

Tako je odredbom čl. 48. st. 1. toč. 5. tog Zakona propisano da općinski načelnik, gradonačelnik odnosno župan odlučuju o stjecanju i otuđivanju pokretnine i nekretnine jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čija pojedinačna vrijednost ne prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitka ostvarenih u godini koji prethodi godini u kojoj se odlučio o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina, a najviše do 1.000.000,00 kn.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka u slučaju iz stavka 1. toč. 5. tog članka odluku o stjecanju i otuđenju pokretnina i nekretnina čija ukupna vrijednost prelazi 0,5% odnosno čija je pojedinačna vrijednost veća od 1.000.000,00 kn od iznosa prihoda iz toč. 5. st. 1. tog članka, donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave.

 

Takve odredbe sadržane su i u čl. 32. st. 1. toč. 7. i čl. 46. st. 3. toč. 5. Statuta Općine Davor ("Službeni vjesnik Brodsko-posavske županije" broj 12/09 – dalje: Statut).

 

Račun na temelju kojeg tužiteljica potražuje od tuženika utuženi iznos glasi na 1.405.200,00 kn, dakle radi se o iznosu koji prelazi novčani limit o kojem općinski načelnik može samostalno odlučivati u smislu odredbe čl. 48. st. 1. toč. 5. ZLPS, odnosno čl. 46. st. 3. toč. 5. Statuta tužiteljice.

 

Ne bi trebalo biti sporno da raspolaganje novčanom tražbinom jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave, u smislu njezinog odricanja od iste ima značaj otuđenja pokretnina, a što znači da za donošenje takvih odluka i njihovu valjanost su mjerodavne odredbe čl. 48. st. 1. toč. 5. i st. 2. ZLPS i čl. 32. st. 1. toč. 7. te čl. 46. st. 3. toč. 5. Statuta tužiteljice.

 

Kako su nižestupanjski sudovi ispuštajući iz vida prethodno navedeno, propustili sagledati predmet spora uz primjenu odredbi ZLPS i Statuta tužiteljice, to za sada nije moguće ni ocijeniti pravilnost primijenjenog materijalnog prava, a na temelju kojeg je odbijen tužbeni zahtjev.

 

Stoga je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, trebalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku sve na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 16. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.