- 1 -              Poslovni broj: Usž-4729/20-2

Poslovni broj: Usž-4729/20-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić predsjednice vijeća, Dijane Vidović i Lidije Vukičević članica vijeća, te više sudske savjetnice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. d.d., R., kojeg zastupa opunomoćenica I. M., odvjetnica u R., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prestanka svojstva osiguranika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-762/2020-8 od 4. studenoga 2020., na sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2021.

p r e s u d i o   j e

1. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-762/2020-8 od 4. studenoga 2020.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-10/20-02/03535840635, URBROJ: 341-99-11/2-20-2775 od 25. svibnja 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R.,  KLASA: UP/I-140-10/20-02/OB, URBROJ: 341-14-11/2-20-768 od 27. ožujka 2020. te radi nadoknade troškova upravnog spora.

Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela  od 27. ožujka 2020., kojim je tužitelju kao poslodavcu odbijeno za osiguranika J. Ž. (zaposlenika) prijaviti prestanak svojstva osiguranika s danom 3. travnja 2019. (točka 1. izreke) te je osiguraniku kod tužitelja utvrđen prestanak svojstva osiguranika s danom 31. ožujka 2019. (točka 2. izreke).

Tužitelj osporava presudu upravnog suda u cijelosti zbog svih zakonom dopuštenih razloga. U bitnome navodi da prijava na mirovinsko osiguranje ne može biti upravni akt jer nije pojedinačna odluka javnopravnog tijela i jer se njome ne odlučuje o pravima tužitelja. Smatra da je u ovoj upravnoj stvari pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da čak u situaciji da se prihvati da je prijava na osiguranje upravni akt, da se tada dolazi do zaključaka da u ovoj stvari egzistiraju dva upravna akta, jedna prijava od ranijeg poslodavca, a druga od naknadnog poslodavca. Tvrdi da tuženik selektivno i pogrešno tumači i primjenjuje članak 9. stavak 1. točku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine“, broj: 157/13., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.-dalje u tekstu: ZOMO) te da  je za priznanje odnosno prestanak svojstva osiguranika obvezna dokumentacija isključivo prijava o početku osiguranja. Smatra da je tuženik propustio uložiti dužnu pažnju koja se za vođenje  matične evidencije očekuje. Smatra da je osiguranik zbog propusta tuženika da točno vodi evidencije ostvario nepripadnu korist, jer je u razdoblju od 1. travnja 2019. do 3. travnja 2019. primio dvije plaće od dva različita poslodavca, a tuženik je također ostvario nepripadnu imovinsku korist primivši od dva poslodavca doprinose. Stoga predlaže žalbu usvojiti osporenu presudu poništiti i odlučiti sukladno tužbenom zahtjevu. Traži trošak sastava žalbe.

Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da presudu smatra pravilnom i zakonitom, te predlaže žalbu odbiti.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, te je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima iz spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

Suprotno žalbenim navodima, osporena presuda ne može se ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.).

U ovoj fazi spora između stranaka ostao je prijeporan odnos između vremenski kolidirajućeg osiguranja od 31. ožujka 2019. do 3. travnja 2019., odnosno osiguranja koje je osiguranik J. Ž. imao kod prethodnog poslodavca, ovdje tužitelja, do odjave s osiguranja i osiguranja kojeg isti osiguranik ima kod novog poslodavca na temelju prijave na osiguranje. Naime, prethodni poslodavac imenovanog osiguranika, ovdje tužitelj, uspostavio je odjavu osiguranja s danom 3. travnja 2020. u vrijeme kada je navedeni osiguranik već bio u osiguranju na temelju prijave na osiguranje kod novog poslodavca H. P. d.d. (1. travanj 2019.).

Na temelju analize podataka u spisu ovaj Sud navode žalbe ocjenjuje neosnovanima. Naime, pravilno ističe tuženik da su obveze obveznika doprinosa odnosno poslodavca regulirane člankom 108. i 112. te da su isti dužni dostavljati podatke važne za vođenje matične evidencije (podatke o početku poslovanja odnosno osiguranja na propisanim tiskanicama).

Ovaj Sud prihvaća i navod tuženika kako nema ovlast onemogućiti poslodavca da podnese prijavu na osiguranje za osiguranika za kojeg još nije  uspostavljena odjava sa osiguranja kod prethodnog poslodavca, kao i navod tuženika kako u postupku prijave i odjave s osiguranja nije ovlašten ispitivati odnose regulirane ugovorom o radu između poslodavca i zaposlenika.

Člankom 7. stavkom 7. Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ("Narodne novine", broj: 159/13., 22/15., 57/15., 125/15., 19/17. i 22/19.-dalje: Pravilnik) propisana je mogućnost prema kojoj raniji poslodavac može uspostaviti Zavodu prijavu o prestanku osiguranja za svog zaposlenika s datumom prestanka koji prethodi datumu priznavanja svojstva osiguranika kod sljedećeg obveznika-poslodavca s kojim osiguranik-radnik zasnuje novi radni odnos s punim radnim vremenom, te se tada smatra da je prijava o prestanku osiguranja podnesena u roku propisanom ZOMO-om.

U ovakvoj pravnoj situaciji prema ocjeni ovog Suda tuženik je osnovano, imajući na umu sadržaj navedene odredbe kao i ostalih odredaba Pravilnika i ZOMO-a o vođenju matične evidencije, ocijenio da nije osnovano utvrditi J. Ž. prestanak svojstva osiguranika s danom 3. travnja 2019. godine kod tužitelja, jer u to vrijeme već egzistira prijava na osiguranje kod H. P. d.d. Stoga je J. Ž. utvrdio prestanak svojstva osiguranika kod tužitelja s danom 31. ožujka 2019. odnosno s danom koji prethodi danu stjecanja svojstva osiguranika kod novog poslodavca.

Slijedom navedenoga, ovaj Sud navode žalbe ocjenjuje neosnovanima, pa je na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to nema osnove priznati mu trošak sastava žalbe a što proizlazi iz članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, stoga je zahtjev za naknadu troška žalbe trebalo odbiti na temelju članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 16. veljače 2021.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.