- 1 -              Rev 299/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 299/2020-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. F., OIB:..., iz S., K., koju zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik u R., protiv tuženika B. O., OIB:..., iz S., Lj., kojeg zastupa punomoćnica O. P., odvjetnica u U., i po protutužbi tuženika, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, utvrđenja raskida ugovora, isplate, naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2987/17-3 od 14. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, broj P-557/15-48 od 30. prosinca 2016., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.

 

r i j e š i o  j e:

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2987/17-3 od 14. svibnja 2019. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i, u po njemu pobijanom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, te presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, broj P-557/15-48 od 30. prosinca 2016. u toč. I., V. VI. i VII. izreke, te u dijelu toč. II. izreke kojim je tuženiku naložena isplata 64.000,00  i 18.350,00 EUR sa zateznim kamatama za razdoblje od 15. studenoga 2011. do isplate, i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine k.č.br. 185/212 (kuća, garaža i dvorište) zk.ul.559, k.o. S., zaključen 29. srpnja 2011. između prodavatelja tuženika- protutužitelja B. O. i kupca tužiteljice- protutuženice M. F. raskinut po samom zakonu.

 

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju B. O. isplatiti tužiteljici-protutuženici M. F. 64.000,00 EUR (šezdesetčetiri tisuće eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. studenog 2011. do isplate i 18.350,00 EUR (osamnaesttisuća tristopedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. studenog 2011. do isplate, sve po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO koja vrijedi u ostalim odnosima, u roku 15 dana, dok se odbija taj tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose, u razdoblju od 29. srpnja 2011. do 14. studenog 2011.

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

" Utvrđuje se da je ništav Ugovor o kupoprodaji nekretnine k.č.br. 185/212 (kuća, garaža i dvorište) zk.ul.559, k.o. S., zaključen 29. srpnja 2011. između prodavatelja tuženika- protutužitelja B. O. i kupca tužiteljice- protutuženice M. F., te se tuženiku nalaže da to prizna“.

 

IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku-protutužitelju B. O. isplatiti tužiteljici-protutuženici M. F. 119.235,20 kn (stodevetnaesttisuća dvjestotridesetpet kuna i dvadeset lipa), skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 08. listopada 2011. i 8.387,95 kn (osamtisuća tristoosamdesetsedam kuna i devedesetpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. srpnja 2011., u roku 15 dana.“.

 

V. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tužiteljici-protuženici M. F. isplatiti tuženiku – protutužitelju B. O. isplatiti 50.123,36 EUR (pedesettisuća stodvadesettri eura i tridesetšest centa) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2011. do isplate po stopi iz čl. 29. st.2. ZOO-a, u roku 15 dana.“.

 

VI. Nalaže se tuženiku- protutužitelju B. O. naknaditi tužiteljici- protutuženici M. F. trošak ovog parničnog postupka isplatom 21.112,50 kn u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice- protutuženice M. F. za naknadom parničnog troška.

 

VII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika- protutužitelja B. O. za naknadom parničnog troška ovog postupka.“.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I., V. VI. i VII. izreke, te u dijelu toč. II. izreke kojim je tuženiku naložena isplata 64.000,00 i 18.350,00 EUR sa zateznim kamatama za razdoblje od 15. studenoga 2011. do isplate.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva i prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na  ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

              U revizijskom stadiju postupka predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između stranaka 29. srpnja 2011. raskinut, zahtjev za vraćanje dvostruke kapare u iznosu od 64.000,00 EUR, zahtjev za isplatu dijela kupovnine u iznosu od 18.350,00 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama, te protutužbeni zahtjev za isplatu 50.123,36 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

 

              Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

 

- da su stranke dana 29. srpnja 2011. sklopile ugovor o kupoprodaji  kčbr.185/212 kuća, garaža i dvorište upisane u z.k.ul. broj 559 k.o. S. za 320.000,00 EUR;

 

- da je tuženiku na ime kapare isplatila 32.000,00 EUR i 18.350,00 EUR kao dio kupoprodajne cijene;

 

- da se ugovorom obvezala ostatak kupoprodajne cijene isplatiti do 30. rujna 2011.;

 

- da je nakon zaključenja ugovora, s obzirom na odredbu čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim objektima („Narodne novine“ broj 90/11- ZPNIO), utvrdila da navedeni ugovor ne može provesti u zemljišnoj knjizi;

 

- da je tuženik jamčio tužiteljici da ima uredne dozvole za izgrađene objekte na nekretnini, ali da se ispostavilo da za garažu ne postoji građevinska ni uporabna dozvola;

 

- da tuženik do 30. rujna 2011., kao roka za ispunjenje obveze nije tužiteljici omogućio provedbu ugovora u zemljišnim knjigama,

 

slijedom čega je došlo do raskida ugovora krivnjom tuženika te je tuženik dužan tužiteljici vratiti dvostruku kaparu, kao i isplaćeni dio kupovnine.

 

Prvostupanjski sud prihvatio je činjenične i pravne tvrdnje tužiteljice te je tužbeni zahtjev u dijelu koji je predmet revizije prihvatio.

 

Drugostupanjski sud prihvatio je činjenično utvrđenje i pravno shvaćanje izraženo po prvostupanjskom sudu.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1.).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Tužiteljica je, kako to i ističe tuženik, tužbenim zahtjevom zahtijevala utvrđenje da je kupoprodajni ugovor raskinut sa danom 30. rujna 2011. Prvostupanjski sud, prihvaćajući tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ugovor raskinut, nije tužbeni zahtjev prihvatio kako je on izrijekom glasio već je izostavio navod „30. rujna 2011.“, a dodao navod „po samom zakonu“.

 

Smatra tuženik da je na opisani način prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP, a drugostupanjski sud da ih je i sam počinio time što ih po službenoj dužnosti nije sankcionirao.

 

Protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz članka 382. stavka 1. ZPP kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6., 7., 8., 10., 11. i 12. toga Zakona može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku (čl. 385. st. 3. ZPP).

 

Budući da tuženik prvostupanjsku presudu nije pobijao zbog žalbenih navedenih razloga vezano na izreku presude to ih ne može s uspjehom iznositi u revizijskom stadiju postupka.

 

Osnovana je međutim tvrdnja revidenta da nižestupanjske presude nemaju dostatne razloge o činjenicama odlučnim za primjenu materijalnog prava.

 

U dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u čl. 361. ili 362. ZOO, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete (čl. 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO)).

 

Prema odredbi čl. 361. ZOO kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu (st. 1.);

 

ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora (st. 2.); kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor; ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla (st. 4.).

 

Kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (čl. 362. st. 1. ZOO); ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (čl. 362. st. 2. ZOO), a ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora - ugovor se raskida (čl. 362. st. 3. ZOO).

 

Nižestupanjski sudovi nisu dali jasne i dostatne razloge o tome je li sporni ugovor ugovor u kojem je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora (čl. 361. ZOO), a ako to nije, je li tužiteljica postupila sukladno odredbi čl. 362. st. 2. ZOO i tuženiku ostavila primjeren naknadni rok za ispunjenje.

 

Vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (čl. 342. st. 1. ZOO)..

 

Nisu sudovi dali ni jasne ni dostatne razloge o tome što je prema ugovoru bila obveza tuženika i koju to obvezu tuženik nije ispunio.

 

Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može po svom izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare (čl. 304. st. 2. ZOO).

 

U vrijeme sklapanja ugovora još nije bio na snazi ZPNIO te nepostojanje građevinske i uporabne dozvole, konkretno za garažu, nije utjecalo na učinkovitost ugovora, te je na temelju spornog ugovora u vrijeme njegovog sklapanja tužiteljica prema postojećim propisima mogla uknjižiti svoje vlasništvo. Suprotno zaključivanju nižestupanjskih sudova okolnost da je nakon sklapanja ugovora došlo do promjene u zakonodavstvu koja je dovela do nemogućnosti provedbe ugovora u zemljišnim knjigama, ne može se pripisati odgovornosti tuženika za neispunjenje obveze, već bi ta okolnost eventualno mogla predstavljati promijenjenu okolnost i pretpostavku za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti.

 

Budući da se zbog navedenih nedostataka nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ne mogu ispitati počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 16. veljače 2021.