- 1 -              Revd 702/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 702/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u predmetu produženja prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, S. H., OIB ...., rođenog ...., iz V. P., zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku iz Z., odlučujući o prijedlogu prisilno smještene osobe za dopuštenje revizije, protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-762/2020-3 od 19. studenog 2020. kojom je potvrđeno rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1-157/2020-8 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Prisilno smještena osoba S. H. podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-762/2020-3 od 19. studenog 2020. kojom je potvrđeno rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1-157/2020-8 od 23. listopada 2020.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena određena pravna pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna te su određeno izloženi razlozi (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3797/2015 od 4. veljače 2016. te presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Varbanov protiv Bugarske, zahtjev broj 31365 i Mooren protiv Njemačke, zahtjev broj 11364/02) zbog kojih prisilno smještena osoba smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

Međutim, u odnosu na prvo postavljeno pitanje podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije polazi od pogrešne pretpostavke da se radi o obrazloženom prijedlogu punomoćnika neubrojive osobe za pribavljanje pisanog nalaza i mišljenja jednog od vještaka psihijatara, jer navodi punomoćnika prisilno smještene osobe "da se u ovom postupku ne treba odlučivati je li pacijent ili ne kritičan prema svom vlastitom stanju i zdravlju već jesu li prisutne takve duševne smetnje koje ukazuju na to da bi mogao počiniti teže kazneno djelo što posljedično upućuje na potrebu produženja prisilnog smještaja", ne predstavljaju takav obrazloženi prijedlog već samo prigovor na provedeno medicinsko vještačenje.

 

Slijedom navedenog prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U odnosu na drugo postavljeno pitanje "može li sud u izvanparničnom postupku u kojem odlučuje o produženju prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi svoju odluku o produženju prisilnog smještaja neubrojive osobe temeljiti na podacima iz ranije provedenih vještačenja, a koja vještačenja nisu provedena u postupku u kojem sud odlučuje o produženju prisilnog smještaja neubrojive osobe?" valja također reći da se radi o pitanju koje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom da u spisu nema podataka da se takvom uvidu u predmete Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1-6/20 i K-427/19 punomoćnik prisilno smještene osobe protivio. Pritome valja naglasiti da su odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja podnositelj prijedloga poziva donesene u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom da je u odnosu na provedeno vještačenje koje je korišteno u nižestupanjskom postupku prošlo znatno više vremena (5 godina) od posljednjeg nalaza i mišljenja vještaka liječnika, za razliku od vremena provedenog u ovom konkretnom predmetu (8 mjeseci). Pritome nije neodlučna ocjena liječnika da je neophodno liječenje prisilno smještene osobe sve do stabilizacije psihičkog stanja prisilno smještene osobe do te mjere da bi bio bez opasnosti od ponovnog počinjenja djela, kao i činjenice da je na liječenju do tada proveo šest mjeseci.

 

Prema tome i u odnosu na ovo drugo postavljeno pitanje ovaj sud smatra da nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovog suda.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedlog za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. veljače 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.