- 1 -              Revd 615/2021-2

Broj: Revd 615/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. N. iz Z., II. A. ulica 3, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. L. odvjetnik u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar S. m., Z., V. c. 29, OIB …, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž R-108/2020-2 od 21. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja 10 Pr-5943/18-34 od 23. prosinca 2019., ispravljena rješenjem istoga suda poslovnog broja 10 Pr-5943/2018-35 od 24. prosinca 2019., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e :

Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž R-108/2020-2 od 21. rujna 2020., zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Da li postoji pravna osnova za umanjivanje mjesečnog fonda radnih sati za dane blagdana i neradnih dana, određenih sukladno Zakonu o blagdanima, ako oni padaju od ponedjeljka do petka samo nekim radnicima koji su te dane radi, s obzirom da je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. jasno utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati te da on mora za sve radnik biti isti i da se sati koji su radnici radili na dane blagdana i neradne dane evidentiraju kao redovan rad“.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude drugostupanjske presude.

Postupajući sukladno odredbama 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 2. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu, a riječ je o pravnom pitanju o kojemu nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.

Pritom se ovaj sud, pri odlučivanju o dopuštenosti prijedloga za dopuštenje revizije, vodio činjenicom da je u pobijanoj drugostupanjskoj odluci potvrđena prvostupanjska odluka uz utvrđenje (str. 3. odlomak 2. drugostupanjske odluke) da „tužitelj osnovano potražuje razlike plaće po osnovi neplaćenog prekovremenog rada (rad blagdanom i praznikom od ponedjeljka od petka) za period od 1. travnja 2015. do zaključno 20. prosinca 2015., dok za preostalo vremensko razdoblje zahtjev tužitelja s navedene osnove odbija (…)“. Dakle, pravno je shvaćanje suda u pobijanoj odluci – dakle, odluci koja se ispituje u ovom stupnju postupka pred revizijskim sudom – da je u pogledu ovoga pravnog pitanja tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen (a djelomično odbijen) pa je to pravno shvaćanje (u dijelu u kojem se ocjenjuje osnovanim dio tužbenog zahtjeva) podložno propitivanju pravnim pitanjem postavljenim u prijedlogu za dopuštenje revizije.

Nadalje, ovaj sud primjećuje da se postavljeno pravno pitanje odnosi na propitivanje Zaključka br. 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i osiguranja od 21. prosinca 2015., te da su nižestupanjski sudovi prihvatili pravno shvaćanje tuženika da po tom zaključku tužitelja ne bi pripadalo sporno potraživanje za razdoblje nakon donošenja toga zaključka, te su stoga tužbeni zahtjev odbili za dio potraživanja nakon 20. prosinca 2015., kako se to sve navodi u pobijanoj drugostupanjskoj odluci (već bi ga eventualno pripadalo po prije važećem zaključku br. 148.).

Iz potonjeg bi se, na prvi pogled, možda dalo zaključiti da postavljeno pravno pitanje nema utjecaja na odluku u sporu (jer da ne bi dovelo do promjene odluke u sporu), jer se pripituje pravni izvor (zaključak 153.) temeljem kojeg je sud u pobijanoj odluci zapravo odbio dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi nakon donošenja tog zaključka zajedničkog povjerenstva.

Međutim, ostaje ovo pravno pitanje sagledati i u svjetlu dvojbe je li se mišljenja tj. zaključci povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora imaju primjenjivati i na razdoblje prije njihovog donošenja (sve to, naravno, ako se u predstojećem revizijskom postupku uopće utvrdi relevantnost zaključka 153. u ovom, konkretnom slučaju, na razdoblje po njegovom donošenju).

Slijedom navedenog, kako su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 16. veljače 2021.