- 1 -              Rev 25/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 25/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I tužiteljice B. P. iz S., A. B. Š. 5, II tužiteljice V. M. iz G. 244, III tužiteljice A. M. iz G. 244, IV tužiteljice mldb. P. M. iz G. 244 i V tužiteljice mldb. A. M. iz G. 244, zastupane po punomoćniku D. P. odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Z., M., OIB …, zastupanog po punomoćniku H. L. odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući reviziji I-V tužiteljica protiv presude Županijskog suda  u Sisku poslovni broj Gž-432/2014-6 od 7. rujna 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Gž-432/2014-9 od 3. studenog 2017. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-2468/2009 od 7. siječnja 2014., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija I, II, IV i V tužiteljica odbija se kao neosnovana.

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I Revizija III tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              " I/ Uvažava se djelomično tužbeni zahtjev prvo tužiteljice B. P., drugo tužiteljice V. M., četvrto tužiteljice malodobne P. M. i peto tužiteljice malodobne A. M. u odnosu na tužbeni zahtjev s osnove neimovinske štete koji glasi:

 

              Hrvatski ured za osiguranje dužan je navedenim tužiteljicama platiti ukupnu svotu od 440.000,00 kn i to:

              I. Tužiteljici B. P. iznos od 110.000,00 kn,

              II. Tužiteljici V. M. iznos od 110.000,00 kn,

              III. Tužiteljici P. M. iznos od 110.000,00 kn,

              IV. Tužiteljici A. M. 110.000,00 kn

sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, koja kamata teče od dana podnošenja tužbe 15. rujna 2009. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

              II/ Uvažava se djelomično tužbeni zahtjev prvo tužiteljice B. P. u odnosu na naknadu imovinske štete koji glasi:

 

              Hrvatski ured za osiguranje dužan je prvo tužiteljici B. P. pratiti svotu od 1.189,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, koja kamata teče na iznos od 955,00 kn od dana 31. 08. 2009. godine do isplate, na iznos od 109,50 kn od dana 27. 01. 2009. godine do isplate, te na iznos od 125,00 kn od 27. 08. 2009. godine do isplate, u roku od 15 dana.

 

              III/  Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo tužiteljice B. P., drugo tužiteljice V. M., četvrto tužiteljice malodobne P. M. i peto tužiteljice malodobne A. M. za naknadom novčanog iznosa s osnova neimovinske štete preko iznosa od 440.000,00 kn ukupno odnosno 110.000,00 kn u odnosu na svaku navedenu tužiteljicu, kao i sa zahtjevima za naknadom imovinske štete preko dosuđenog iznosa od 1.189,50 kn u odnosu na prvo tužiteljicu te u cijelosti u odnosu na drugo, četvrto i peto tužiteljice.

 

              IV/  Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev treće tužiteljice A. M. koji glasi:

 

              "Hrvatski ured za osiguranje dužan je tužiteljici A. M. platiti ukupnu svotu od 81.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, koja kamata teče od dana podnošenja tužbe 15. rujna 2009. godine pa do isplate, u roku od 15 dana."

 

              V/  Nalaže se treće tužiteljici A. M. da tuženiku  nadoknadi trošak postupka u iznosu od 13.437,50 kn, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok u preostalom dijelu u odnosu na prvo tužiteljicu B. P., drugo tužiteljicu V. M., četvrto tužiteljicu malodobnu P. M. i peto tužiteljicu malodobnu A. M. svaka stranka snosi svoje troškove postupka.".

 

              Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. 1 i toč. 2 izreke na način da se tužbeni zahtjevi tužiteljica u cijelosti odbijaju. Nadalje tom presudom odbijena je žalba tužiteljica te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. 3 i toč. 5 izreke. Konačno tom presudom obvezane su tužiteljice naknaditi tuženiku parnični trošak prvostupanjskog postupka od 121.987,50 kn te trošak žalbenog postupka od 17.362,00 kn, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijele I-V tužiteljice iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Tuženik u odgovoru na reviziju osporava osnovanost revizije I, II, IV i V tužiteljica te osporava dopuštenost revizije III tužiteljice. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

              Revizija I, II, IV i V tužiteljica nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

              Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora su tužbeni zahtjevi I-V tužiteljica protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadu štete koju trpe uslijed smrti bliske osobe (pok. I. M.) i to sve po osnovu osiguranja od automobilske odgovornosti.

 

              Drugostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

-          da je I. M. smrtno stradao uslijed pada sa traktora dana 24. svibnja 2009.,

-          da se u trenutku štetnog događaja dragovoljno vozio kao suputnik na haubi traktora kojim je upravljao I. M.,

-          te da taj traktor nije bio osiguran, a što je sada pokojni I. M. znao ili je morao znati.

 

              Kako tužiteljice sadržajem revizije pokušavaju dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju činjenica odlučnih za ishod ovog spora, ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljica nisu uzeti u razmatranje.

 

              Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su tužbeni zahtjevi I, II, IV i V tužiteljica neosnovani.

 

              Prema odredbi čl. 23. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 i 36/09) po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata.

 

              Kada se sada pok. I. M. dragovoljno vozio kao suputnik na neosiguranom traktoru kojim je uzrokovana predmetna šteta te kada je njemu ta okolnost bila poznata ili mu je morala biti poznata, to je dakle pravilan zaključak drugostupanjskog suda da tuženik nije u obvezi I, II, IV i V tužiteljicama naknaditi predmetnu štetu.

 

              S obzirom na izneseno tj. kako ne postoje razlozi radi kojih je podnesena revizija I, II, IV i V tužiteljica, to je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu tu reviziju.

 

              Revizija III tužiteljice podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn
2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,
3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona

 

              Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije III tužiteljice ispitana prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno. Ovo stoga što je vrijednost predmeta spora glede tužbenog zahtjeva III tužiteljice 81.000,00 kn.

 

              Stoga revizija III tužiteljice podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1 toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnosa te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Predmetna revizija III tužiteljice nema sadržaj revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP. Ovo stoga što III tužiteljica u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, a posljedično tome nije niti izložila razloge zbog kojih smatra da bi određeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Kako revizija III tužiteljice podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena te kako ta revizija nema sadržaj revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, to je tu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

 

              Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 151. st. 1. i st. 2. ZPP da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom revizije I-V tužiteljica.

 

Zagreb, 16. veljače 2021.