- 1 -              Rev 133/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 133/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz S., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - za Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja dopuštenoj po prijedlogu tužitelja rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 1066/2020-2 od 22. rujna 2020. protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-378/2019-2 od 5. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-119/2017 od 17. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-378/2019-2 od 5. rujna 2019. u odluci o parničnom trošku tako da se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje odluka o parničnom trošku iz presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-119/2017 od 17. siječnja 2019. i sudi:

 

Tuženici se nalaže isplatiti tužitelju, pored već dosuđenog mu iznosa naknade parničnog troška, daljnji iznos naknade parničnog troška od 2.000,00 kn (dvijetisućekuna), sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 18. siječnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 1066/2020-2 od 22. rujna 2020., donesenim povodom prijedloga tužitelja, dopuštena je revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-378/2019-2 od 5. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-119/2017 od 17. siječnja 2019., a sve u odnosu na odluku o trošku postupka i na u navedenom prijedlogu tužitelja naznačeno pitanje:

 

„Može li sud temeljem čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a odbiti priznati tužitelju u parničnom postupku trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora iz čl. 186.a ZPP-a podnesen nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu koji je procesna pretpostavka za vođenje parnice protiv Republike Hrvatske?“

 

To (prema obrazloženju toga rješenja) „imajući na umu da je tužitelj na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava troškovnikom zatražio trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora - list 269. spisa, te da je tužitelj žalbom protiv prvostupanjske presude pobijao odluku o trošku i u odnosu na zahtjev za mirno rješenje spora - list 283. do 287. spisa“ - ali i obzirom na činjenicu da tužitelju taj trošak nije naknađen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Naime, o spornom pitanju revizijski sud je izrazio svoje pravno shvaćanje u nizu svojih odluka (tako, primjerice: u odlukama posl. br. Revr 447/10-2 od 17. lipnja 2010., Revr 780/09-2 od 9. prosinca 2009., Revr - 664/09-2 od 27. siječnja 2010., Revr 223/09-2 od 11. studenoga 2009., Revr 826/10-2 od 26. svibnja 2010.), pa i u odluci posl. br. Revr 1629/10-2 od 21. srpnja 2011., prema kojoj:

 

„...Prema zauzetom pravnom shvaćanju stranka ima pravo na naknadu troškova podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora u skladu s odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP, ako je zahtjev procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku....

 

Naime, prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, uz prijetnju odbačaja tužbe za slučaj da stranka ne postupi na taj način (st. 6. čl. 186.a ZPP), iz čega slijedi da je podnošenje zahtjeva nadležnom državnom odvjetništvu za mirno rješenje spora procesna pretpostavka za podnošenje tužbe.

 

Stoga, prema pravnom shvaćanju ovog suda stranci koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora pripadaju troškovi zastupanja koji su povodom toga nastali, jer se odredba čl. 151. st. 1. ZPP mora tumačiti u tom smislu, bez obzira na činjenicu je li stranka uspjela u parničnom postupku koji je uslijedio ili je protivna strana dobrovoljno ispunila zahtjev prije pokretanja parničnog postupka.

 

Pri tom treba imati na umu da se odredbe čl. 186.a ZPP odnose samo na slučaj kad stranka svoje pravo ostvaruje u parničnom postupku, jer je obraćanje zahtjevom za mirno rješenje spora procesna pretpostavka za traženje sudske zaštite....“

 

Isto shvaćanje izrazio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci br. U-III/15/2010 od 25. ožujka 2010., a prihvaćeno je i na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/09) održanoj 26. listopada 2009., pa postupanje po takvome shvaćanju predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

 

Gledano u tome svijetlu:

 

- jedino je za zaključiti da su nižestupanjski sudovi o parničnim troškovima tužitelja, konkretno - u odnosu na trošak koji je tužitelju nastao prije podnošenja tužbe, time što se morao obratiti (obzirom da je to bila procesna pretpostavka za ostvarenje sudske zaštite kojoj je tada pretendirao) sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, uz prijetnju odbačaja tužbe za slučaj da ne postupi na taj način, sve u smislu odredaba čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), odlučili protivno takvome shvaćanju revizijskog suda i (time) uz pogrešnu primjenu materijalnog prava,

 

- slijedom čega je valjalo postupiti u smislu odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (uvažavajući da je tužitelj imao i trošak vezan uz revizijski postupak, za prijedlog i reviziju - a da mu naknada za trošak u svezi zahtjeva za mirno rješenje spora pripada prema uspjehu u sporu).

 

Zagreb, 16. veljače 2021.