Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26 EU 2024/2679
- 1 - Revd 3794/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja D. M., OIB …, iz V., S. V. 4, drugotužitelja S. L., OIB …, iz T., G. K. 25 i trećetužitelja R. Š., OIB …, iz J., Č. 27a, svi zastupani po punomoćnici L. H., odvjetnici u O. društvu K., H. i V. j.t.d. u V., A. ulica 2/II, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-810/2019-3 od 15. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja Pr-153/2018-7 od 22. ožujka 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovnog broja Pr-153/2018-10 od 2. travnja 2019., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,
r i j e š i o j e:
Tuženoj se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-810/2019-3 od 15. listopada 2019. u odnosu na pitanje:
„Da li su tužitelji, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavljaju, policijski službenici koji obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i 13. Zakon o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj: 76/09, 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?“.
Obrazloženje
Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.
Tužena je protiv drugostupanjske presude podnijela prijedlog za dopuštenje revizije.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, a koje se u bitnom svodi na pitanje navedeno u izreci, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Ovo stoga što je riječ o pitanju u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama na koje se poziva tužena, ali i, u bitnome, u odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (Usž-1474/15 od 23. rujna 2015., Usž-1473/15 od 23. rujna 2015., Usž-731/15 od 2. srpnja 2015., Usž-1963/15 od 25. studenoga 2015., Usž-1791/15 od 20. listopada 2015., Usž-2221/15 od 11. veljače 2016. i druge).
U pogledu prvog pravnog pitanja je za navesti da u odlukama koje je, kao razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a navela tužena (Županijskog suda u Varaždinu Stalne službe u Koprivnici poslovnog broja Gž-2276/2015 i Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž R-525/2016) nije izraženo pravno shvaćanje o tome radi li se u konkretnim slučajevima o potraživanju na temelju naknade štete ili potraživanju iz radnog odnosa, a to u smislu posljedičnog utjecaja takve kvalifikacije na zastarne rokove (o zastari se nije obrazlagalo) a problematika zastare je u osnovi toga pravnog pitanja. Stoga nisu navedeni razlozi važnosti toga pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
Treće postavljeno pravno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime tužena zapravo ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka, čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 338. st. 4., u svezi čl. 354. st. 1. ZPP-a, jer bi proizlazilo da se ukazuje da nižestupanjski sud nije dao dostatne razloge za svoju odluku, niti se pozvao na konkretnu materijalnopravnu odredbu, a što samo po sebi nije dopušteni razlog za dopuštenje revizije. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom (eventualne) revizije, ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz praksu.
S obzirom na to da je utvrđenje nižestupanjskih sudova da su tužitelji policijski službenici koji obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, četvrto pravno pitanje tužene, koje se postavlja za (očito hipotetski i ovdje neutvrđeni slučaj) utvrđenja da tužitelji nemaju svojstvo upravo takvih policijskih službenika, ne utječe na odluku u ovome sporu.
Slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari ispunjene su pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije (u pogledu pitanja navedenog u izreci rješenja), pa je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u svezi čl. 387. st. 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.