- 1 -              Revd 621/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 621/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. V., OIB:..., iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku F. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika Š.-k. zadruge S. - u likvidaciji, OIB:..., Z., ..., zastupane po punomoćniku D. I., odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-964/2020-2 od 12. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-370/09-75 od 27. ožujka 2019., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-964/2020-2 od 12. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-370/09-75 od 27. ožujka 2019.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena četiri pravna pitanja, a ona polaze od tvrdnje tužitelja da nižestupanjski sudovi nisu proveli sve po njemu predložene dokaze glede namjere tuženika da stekne nekretninu tužitelja umjesto da ispuniti svrhu kredita, od pretpostavke da je postupljeno suprotno odredbi čl. 8. ZPP-a, da je povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku, te od pretpostavke da pobijana odluka predstavlja presedan kojim se, makar i djelomično ništav, zelenaški ugovor održava na snazi, a za koja pitanja predlagatelj smatra da su važna.

 

Kao razloge važnosti tih pitanja, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pozvao se na presudu ESLJP u predmetu L.B. INTERFINANZ A.G. protiv Hrvatske 29459/04, presuda od 27. ožujka 2008., te na odluku ovog suda broj Rev-787/2014-2 od 18. rujna 2019.

 

Prema ocjeni ovoga suda postavljena pitanje nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer polaze od pogrešne pretpostavke da su nižestupanjski sudovi bili dužni provesti sve dokaze (vještačenje na okolnost da nije bio kreditno sposoban u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, koji mu je bio potreban za izgradnju poslovnih objekata) za koje je tužitelj smatrao da su nužni radi dokazivanja činjenica na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, s obzirom da su nižestupanjski sudovi u odnosu na odlučnu okolnost (ne)postojanja elemenata zelenaškog ugovora, po kojoj osnovi traži utvrđenje ništetnosti tih ugovora, proveli odgovarajuće dokaze, pa inzistiranje na nekom dokazu za kojeg tužitelj smatra da ga je trebalo provesti, a nižestupanjski sudovi smatraju da taj dokaz nije nužno provesti, kada je činjenično stanje u tom smislu dovoljno utvrđeno, je u stvari ukazivanje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a u odnosu na što se ne može podnijeti revizija, pa samim time ni pitanje postavljeno u tom pravcu ne može biti važno.

 

I ostala pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da bi odbijanjem provođenja nekog dokaza, s obzirom na dovoljno utvrđeno činjenično stanje bilo povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka, da je postupljeno suprotno odredbi čl. 8. ZPP-a i da bi pobijana presuda bila presedan (za koje pitanje ne daje ni razloge) glede pitanja je li predmetni ugovor zelenaški, pa ni ona nisu važna.

 

Kako od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. veljače 2021.