Broj: Gž-1831/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Sanje Zoričić Tabaković, kao predsjednice vijeća te Tomislava Tomašića i Jadranke Bočkaj Sertić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe G.M. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe M.T., zastupani po branitelju T.B., odvjetniku iz Š., zbog prekršaja iz članka 294. stavka 1. točke 1., 2.i 51. te stavka 2. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. i 93/14.), članka 293. stavka 1. točke 13. i stavka 2. citiranog Zakona o radu, članka 172. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16.), članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13. i 137/13.) i članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o minimalnoj plaći (»Narodne novine«, br. 39/13. i 130/17.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe G.M. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe M.T., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Šibeniku, broj: G-35/13 od 2. lipnja 2015. godine,  u sjednici vijeća održanoj dana 1. veljače 2018.,

                                                                       

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljene pravne osobe G.M. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe M.T., ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama, i to okrivljena pravna osoba G.M. d.o.o. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 38.000,00 kuna, a okrivljena odgovorna osoba M.T., ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 11.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 294. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki 1. izreke, prekršaja iz članka 172. stavka 1. točke 3. (pravilno: i stavka 2.) Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u točki 2. izreke, prekršaja iz članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanog u točki 3. izreke, prekršaja iz članka 293. stavka 1. točke 13. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki 4. izreke, prekršaja iz članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o minimalnoj plaći (koji prekršaj je nepravilno pravno označen, uz navođenje i stavka 3. istog članka), činjenično opisanog u točki 5. izreke, prekršaja iz članka 294. stavka 1. točke 51. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki 6. izreke i prekršaja iz članka 294. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki 7. izreke

 

Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, svaki.

 

Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka.

 

U žalbi žalitelji u bitnome navode da je prvostupanjski sud održao glavnu raspravu i postupak bez sudjelovanja okrivljenika u postupku, a što je protivno odredbama Prekršajnog zakona. Iz obrazloženja presude proizlazi da se okrivljenici na ročište zakazano za dan 30. siječnja 2015. godine nisu odazvali, a dostava poziva za iste da se vratila s naznakom dostavljača da je adresa nepoznata pa kako su okrivljenici uredno zaprimili obavijest u kojoj su upoznati da će protiv njih biti podnijet optužni prijedlog i budući su u toj obavijesti u točki 5. upozoreni da su dužni prijaviti eventualnu promjenu adrese ili će im se u suprotnom pismena dostaviti preko oglasne ploče, temeljem čl. 109. st. 1. Prekršajni zakon ("Narodne novine", br. 107/07), dana 10. ožujka 2015., okrivljenici su pozvani preko oglasne ploče suda. Naime, sukladno članku 145. točke 6. stavka 4. Prekršajnog zakona dostava se obavlja okrivljeniku pravnoj osobi i drugom subjektu koji je s njom izjednačen na adresu sjedišta. Iz dostavnice u spisu razvidno je da se I. okrivljeniku dostva pismena pokušala izvršiti na adresu II okrivljenog D. ….., Š., a ne adresu na kojoj I. okrivljeni ima registrano sjedište kod nadležnog Trgovačkog suda, odnosno na adresu: O. p. o. …., Š. U konkretnom slučaju I. okrivljeniku dostava poziva nije niti pokušana na adresu njegovog registriranog sjedišta pa je očito da nisu bili ispunjeni uvjeti za stavljanje pismena na oglasnu ploču, te je takvim postupanjem prvostupanjskog suda onemogućeno ovom okrivljeniku da sudjeluje u postupku. Osim toga, nisu postojali uvjeti niti da se II.okrivljenika poziva preko oglasne ploče suda budući II. okrivljeni nije mjenjao svoju adresu boravišta, već i dalje boravi na adresi D. …, Š. pa nije jasno iz kojeg razloga je dostavljač na dostavnici naznačio da je isti nepoznat na navedenoj adresi, a iz ničega se ne može zaključiti da postoje okolnosti koje ukazuju da isti izbjegava primitak poziva.

 

Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

           Žalba je osnovana.

 

           Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), ovaj Sud je utvrdio da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona jer je postupak proveden bez sudjelovanja okrivljenika, a na što osnovano u žalbi ukazuju žalitelji.

 

Naime, prema podacima spisa, prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio nakon provedenog žurnog postupka, a koji je proveden po prijedlogu ovlaštenog tužitelja.

 

Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da prvi poziv na ročište u žurnom postupku za dan 30. siječnja 2015., nije uručen okrivljenicima već su se pozivi vratili neuručeni s napomenom dostavljača „nepoznat“, time da je okrivljenoj pravnoj osobi G.M. d.o.o., poziv za ročište poslan na adresu boravišta direktora T.M. u Š., D. ……, a ne na adresu prijavljenog sjedišta u Š., O. p. o. ….. Sljedeća radnja su pozivi u žurnom postupku za dan 10. ožujka 2015. (list 2 i 3 spis), s napomenom na poleđini istih, identičnog sadržaja: „Poziv oglašen na oglasnoj ploči od 26.02.2015. – 06.03.2015. skinut 09.03.2015“, rukom pisano od strane voditelja sudske pisarnice i potpisano od istog. Nakon toga, održano je ročište 2. lipnja 2015.,  na koje je pozvan samo svjedok D.C. te je isti ispitan na zapisnik o ispitivanju svjedoka.

 

Odredbom članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja se na temelju članka 222. stavka 1. i 3. Prekršajnog zakona smisleno primjenjuje i u vođenju žurnog postupka, propisano je: „Ako na glavnu raspravu nisu došle uredno pozvane stranke i drugi uredno pozvani sudionici u postupku, glavna se rasprava može održati i donijeti presuda. Glavna se rasprava može održati bez nazočnosti okrivljenika ako njegovo ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.“

 

Slijedom citirane zakonske odredbe, jasno je i nedvojbeno da je osnovni preduvjet za održavanje glavne rasprave odnosno vođenja žurnog postupka bez sudjelovanja okrivljenika da je okrivljenik uredno pozvan na glavnu raspravu odnosno ročište, što u ovom predmetu nije slučaj, a tek nakon toga se ocjenjuje je li ispitivanje okrivljenika potrebno i je li to od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

 

Naime, kako poziv okrivljenoj pravnoj osobi nije bio dostavljen na adresu iz optužnog prijedloga, dakle, na adresu sjedišta, to nije bilo zakonske osnove da se poziv za tog okrivljenika, za ročište 10. ožujka 2015. istakne na oglasnu ploču suda, kako je postupio prvostupanjski sud, stoga dostava poziva nije pravovaljano izvršena sukladno članku 145. stavku 5. Prekršajnog zakona, koji propisuje da ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku dostaviti jer sudu nije prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuje da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku, uz iznimku presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili maloljetničkog zatvora, na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom.

 

U odnosu na okrivljenika pravnu osobu, odredba članka 145. stavka 6. točka 4. Prekršajnog zakona, propisuje da se dostava obavlja okrivljeniku pravnoj osobi i drugom subjektu, koji je s njom izjednačen, na adresu sjedišta. Imajući u vidu i sadržaj članka 109.a Prekršajnog zakona, proizlazi da je svim kategorijama okrivljenika zajedničko da im se dostava obavlja na adresu koju su prijavili u obavijesti počinitelju prekršaja prema članku 109.a navedenog Zakona, uz iznimku okrivljeniku iz članka 134. (uhićenje) i članka 136. Prekršajnog zakona (okrivljenik koji nema prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj), kojima se dostava obavlja na adresu koju su neposredno prijavili tijelu postupka jer se njima ne uručuje takva pisana obavijest. Naime, odredbom članka 109.a, koja uz ostalo ima za cilj podizanje učinkovitosti vođenja prekršajnog postupka i skraćenje njegovog trajanja, propisana je obveza tužitelja da prije podnošenja optužnog prijedloga utvrdi točnu adresu prebivališta i boravišta počinitelja odnosno sjedišta počinitelja i da mu uruči pisanu obavijest, čija je funkcija kako upoznavanje počinitelja s njegovim pravima, tako i s njegovim obvezama tijekom postupka, a sve radi efikasnijeg postupku.

 

U ovom postupku ovlašteni tužitelj, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Ispostava Šibenik, postupio je sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi te uručio pisanu obavijest okrivljenicima, u kojima je naveo utvrđene adrese za počinitelje okrivljenu pravnu osobu i odgovornu osobu, a to je u konkretnom slučaju, za okrivljenika pravnu osobu G.M. d.o.o., adresa sjedišta u Š., O. p. o. …., međutim prvostupanjski sud za okrivljenu pravnu osobu nije prvi poziv pokušao dostaviti na utvrđenu adresu njenog sjedišta pa stoga, nije mogao sljedeći poziv dostaviti putem oglasne ploče suda, jer za to nije imao zakonskih uvjeta.

 

Odredbom članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona propisano je da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji:

„3. ako je održana glavna rasprava ili postupak proveden bez sudjelovanja stranaka i sudionika u postupku protivno odredbama ovoga Zakona.“

 

Budući da u ovom konkretnom predmetu okrivljenik nije bio uredno pozvan na ročište, to prvostupanjski sud nije mogao provesti postupak bez sudjelovanja okrivljenika i donijeti presudu. Takvim postupanjem prvostupanjskog suda, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 3. Prekršajnog zakona, na koju osnovano ukazuju žalitelji u svojoj žalbi, zbog koje se prvostupanjska presuda ne može ispitati u odnosu na daljnji niži žalbeni osnov koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

Stoga je ovaj Sud prihvatio osnovanim navode žalitelja te ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka tako što će propisno pozvati stranke u postupku, provesti sve potrebne i raspoložive dokaze te na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 1. veljače 2018.