- 1 -              Revd 548/2021-2

Broj: Revd 548/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., Z., OIB:..., protiv tuženika A. O. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica D. Č., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3678/2019-2 od 5. listopada 2020, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2009/18 od 22. veljače 2019., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3678/2019-2 od 5. listopada 2020. se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3678/2019-2 od 5. listopada 2020, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2009/18 od 22. veljače 2019., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

Na prijedlog nije odgovoreno.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije jer tuženik pozivajući se na shvaćanje izraženo u odlukama ovog suda broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i Rev-2320/20155-2 od 21. svibnja 2015., nije dao odgovarajuće razloge važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, naznačenim pitanjima tuženik, smatrajući da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) posebniji propis, otvara pitanje koji je od dvaju posebnih propisa posebniji i traži odgovor na pitanje koji kao takav treba primijeniti. U odlukama na koje se poziva tuženik izraženo je shvaćanje o primjeni dvaju jednako važnih posebnih propisa, a vezano na vrijeme nastanka štetnog događaja (nastanak prometne nezgode), odnosno vrijeme nastanka štete tužitelju (isplata mirovine).

Budući da u odlukama na koje se tuženik poziva nije izraženo shvaćanje o naznačenim pitanjima, a koje odluke su donesene i u različitoj pravnoj situaciji (u primjeni Zakona o mirovinskom osiguranju - ZOMO/98), to naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno je kao u izreci.

Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP.

Zagreb, 16. veljače 2021.