- 1 -              Gž 1/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Gž 1/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. P. /ranije V., OIB: .../, iz D. P., ..., sada: ... S. A., H. S.., Ireland, kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. D. iz Z., ..., uz sudjelovanje zainteresirane osobe I. D., iz Z., ..., koju zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja očinstva,odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi majke tužitelja B. M.-P. iz D. P., ..., OIB ..., protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13/2016-32 od 16. studenoga 2020., u dijelu (točka I. izreke) u kojem je odbijen prijedlog tužitelja za ispravak presude Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1083/77 od 14. svibnja 1978., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13/2016-32 od 16. studenoga 2020., u dijelu (točka I. izreke) u kojem je odbijen prijedlog tužitelja za ispravak presude Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1083/77 od 14. svibnja 1978., te se predmet vraća nižestupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Revizija majke tužitelja B. M.-P. odbacuje se, kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem drugostupanjskog suda, u točki I. izreke, odbijen je prijedlog tužitelja za ispravak presude Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1083/77 od 14. svibnja 1978., u dijelu u kojem predlaže ispraviti tu presudu u uvodu i izreci u pogledu imena tuženika tako da umjesto pogrešno napisanog imena „A.“ ima pravilno pisati „A.“, kao neosnovan.

 

Protiv navedenog rješenja tužitelj i njegova majka B. M.-P. podnijeli su odvojene žalbe, iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlažu prihvati podnesene žalbe, ukinuti drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu i predmet vrati nižestupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalba B. M.-P. je nedopuštena, a tužitelja je osnovana.

 

B. M.-P., iako majka tužitelja, koji je sada punoljetna osoba, nije stranka ovoga postupka, zbog čega ona nema pravo na žalbu u smislu čl. 348. st. 1. ZPP-a, pa je istu kao nedopuštenu (čl. 358. st. 3. ZPP-a), valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 358. st. 1 ZPP-a.

 

U ovom je predmetu rješenjem drugostupanjskog suda odbijen prijedlog tužitelja za ispravak presude Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1083/77 od 14. svibnja 1978., u dijelu u kojem predlaže ispraviti tu presudu u uvodu i izreci u pogledu imena tuženika tako da umjesto pogrešno napisanog imena „A.“ ima pravilno pisati „A.“, kao neosnovan.

 

Takvu odluku nižestupanjski sud temelji na činjenicama:

 

- da je prema izvatku iz matice umrlih Grada Z., Gradski ured za opću upravu, Matični ured D., u maticu umrlih matičnog područja D. za 2016., pod rednim brojem ..., 4. veljače 2016., izvršen upis činjenice smrti ... za A. D., rođenog ..., u B. K., BIH, od oca I. i majke M., oženjenog I. D.,

 

- da je prema obrazloženju presude Okružnog suda u Zagrebu broj P2-1083/77 od 14. svibnja 1977., tuženi bio zaposlen u Hotelu „D.“ sa prosječnim dohotkom u 1977. od 2.600.din,

 

- da prema dopisu H. D. d.d., pok. A. D., tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nije radio u H. D., a prema dopisu istog hotela od 19. veljače 2019., pok. A. D. iz Z., ..., nije nikada radio u H. D.,

 

- da je u svim ispravama koje se za pok. A. D. nalaze u spisu, njegovo ime naznačeno kao A.

 

Navedeno rješenje je obrazloženo time da iz samog iskaza majke tužitelja proizlazi da se ne radi o pogrešci suda u naznaci imena tuženika jer je za majku tužitelja otac tuženika „uvijek bio A. D.“, da ga je ona očigledno tako naznačila kao tuženika u tužbi, čiju presliku nije dostavila jer sa istom ne raspolaže, koju je podnijela kao zakonska zastupnica tada maloljetnog tužitelja D. V. (sada D. M. P.), u predmetnom postupku radi utvrđenja očinstva, zaključuje da se ne radi o očitoj grešci u pisanju presude, a time niti osnove za ispravljane presude prema čl. 342. st. 1. ZPP-a jer je sud ovlašten po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke ispraviti presudu na temelju odredbe čl. 342. st. 1. ZPP-a, samo u slučaju postojanja greške u pisanju i računanju, nedostatka u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, odnosno u slučaju greške suda koja je nastala prilikom pisane izrade presude, a ne i greške koje su posljedica dispozicije samih stranaka ili u slučaju kada je sporan stvarni identitet stranke, a u konkretnom slučaju upravo se radi o dispoziciji same stranke u naznaci imena tuženika čiji identitet je sporan.

 

Prema navodima iz podnesenih žalbi navedeni zaključak suda je paušalan i neosnovan jer se tvrdnja o grešci u pisanju nije temeljila i dokazivala samo sadržajem tužbe nego i drugim dokazima. Tvrde da je zaključak suda temeljen na pretpostavci da je u tužbi tuženikovo ime navedeno A., a da se sudska odluka ne može temeljiti samo na pretpostavkama, pa se radi o tendecionalnoj pretpostavci. Navode da i sama činjenica da presuda nije dostavljena matičnom uredu na provedbu ukazuje na površnost u postupanju u navedenom predmetu. Uz navedeno pozivaju se i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 8. ZPP-a jer je sud imao različita mjerila pri prosudbi je li i ime majke tužitelja B. pogrešno navedeno pa je dopustio ispravak u B. Smatraju da su time izostali i razlozi o odlučnim činjenicama pa da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Prije svega potrebno je uputiti nižestupanjski sud da je odredbom čl. 83. st. 1. ZPP-a propisano da će sud, kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvati tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku, pri čemu može (prema st. 3.) odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. tog članka, a sve dok se ne otklone ti nedostaci, (prema st. 4. ) mogu se u postupku poduzimati samo one radnje zbog čije bi odgode mogle nastati štetne posljedice za stranku.

 

Ukoliko se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će (prema st. 5. ) rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprječavaju daljnje vođenje parnice.

 

U ovom slučaju je tuženik A. (A.) D. nedvojbeno preminuo, pa nije mogao biti stranka u ovom nastavljenom postupku povodom prijedloga za ispravak označene osobe tuženika, pa je sud, da bi po prijedlogu za ispravak mogao postupati trebao prije svega pozvati tužitelja da označi pravnog sljednika tuženika A. (A.) D., kao protivne stranke i sa njom raspraviti o podnesenom prijedlogu za ispravak presude. Umjesto na takav način sud je vodio postupak sa umrlom osobom i uz to u postupak uveo "zainteresiranu osobu", koji pravni institut ne propisuju odredbe ZPP-a. Postupajući na navedeni način počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a jer je na strani tuženika sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, a na koju bitnu povredu žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

Prema navedenom u ovom slučaju je prije svega bilo je potrebno pozvati tužitelja da otkloni navedeni nedostatak i da kao tuženika označi njegovog pravnog sljednika jer se A. (A.) D. ne može pojaviti kao stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti (tako i u Rev-202/00 od 5. 7. 2001. - IO 2/01-174).

 

Iz navedenih razloga je bilo nužno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovni postupak, pa će u nastavku postupka, radi otklanjanja navedene bitne povrede sud pozvati tužitelja da otkloni navedeni nedostatak u prijedlogu za ispravak presude, nakon čega će ponovo odlučiti o prijedlogu tužitelja ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a, vodeći računa o tome da se radi o statusnoj stvari utvrđivanja očinstva iz obiteljskog prava u kojem postupku vrijede specifična pravila o dokaznim prijedlozima stranaka i da je moguće od nadležnih službi zatražiti i provjeru podataka o postojanju osobe A. D. na označenoj adresi ili nekog takvog imena i prezimena, o radnom odnosu A. D., što nije učinio, nego je tražio podatke samo za A. D., za koju osobu tužitelj i tvrdi da je pogrešno navedeno njezino ime, da je, neovisno o tome što spisu ne prileži tužba iz koje bi se mogao zaključiti je li tuženikovo ime pogrešno napisano, tužitelj svoje navode u ovoj pravnoj stvari mogao dokazivati i drugim dokazima, (da presuda nije dostavljena matičnom uredu na provedbu upravo zbog pogrešno označenog imena tuženika, da je A., a ne A. D. bio zaposlen u h. D., u odnosu na koga je utvrđena obveza plaćanja doprinosa za tada maloljetnog tužitelja itd.), te da se sudska odluka ne može temeljiti na pretpostavci prema kojoj je ("očigledno") tuženik u tužbi naznačen kao A. D.

 

Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 16. veljače 2021.